Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (12)


  Priča           Robert Roklicer/foto Moja Rijeka           13.01.2019.         1778 pogleda
Žene, luđaci i malo dobrih pedera (12)

– Ines je dobra djevojka, samo je još mlada – rekao je Joško – Zlatko se mora naučiti nositi s tim.

– Ne može je jebati – odgovorio sam mudro.

– Svatko ima svoj križ – uzvratio je Joško i mahnuo Ruži.

Ruža je doskakutala za naš stol.

– Meni litru i vodu, a Robertu… Što ćeš ti popit? – obratio mi se.

– Isto.

– Vas dvojicu kad vidim u kombinaciji s alkoholom, mrak mi padne na oči – rekla je Ruža više sebi u bradu.

– Bolje mrak na oči, nego cigla na glavu! – odgovorio je Joško.

– Kako kome! – dodala je Ruža i nestala.

Joško je novinar Hrvatske televizije. Svojevremeno je bio tv-zvijezda, njegovu ružnu facu snimali su za sve moguće prigode jer je izvještavao iz Sabora, Dolca, muzičkih festivala, Mirogoja i rodilišta. Bio je angažiraniji od unutarnjih hemoroida. A onda je počeo cugati. Zapravo, cugao je on i ranije, ali ovaj put puno brže i u većim količinama. Počeo je zaboravljati imena i događaje, a u posljednje vrijeme full je zaboravljao i gdje se nalazi i o čemu obavještava, pa je nedavno umjesto svečanog otvaranja dječje bolnice najavio "tužan ispraćaj hrvatskog akademika koji je preminuo u 96. godini".

I on je bio oženjen ženom puno mlađom od sebe. Zato sam ga razumio što pije i brani Zlatka.

– Nema većeg prokletstva od kopanja tuđeg krumpira i jebanja vlastite žene – zaokružio je svoju filozofiju.

– Onda pustiš druge da to odrade, a ti si prepišeš zasluge – rekao sam u maniri hrvatskog menadžera.

– E, mali, kad bi to tako jednostavno bilo… Zašto si jebao Ines?

– Nisam.

– Kako nisi kad ni tebe ni nje nije bilo cijelu noć! Ja sam osobno bio u tvom stanu i sinoć i jutros. I nije te bilo. Ines je pobjegla Zlatku nakon što ste se vas dva zakačili. I nje nema cijelu noć.

– Misliš, nakon onoga kad me je Zlatko nokautirao?

– I ja bih te lupio da si bio tako bezobrazan.

– Stvarno nemam veze s tim. Volio bih da imam, ali nemam.

Ruža se pojavila sa cugom. Meni je namignula i pokazala glavom da ustanem.

– Netko te ponovo zove na naš telefon – rekla je.

Joško me je krvnički pogledao.

– Vjerojatno Marković – rekao sam – već me je zvao.

– Ako taj tvoj Marković ima ženski glas, onda je to on! – izgovorila je Ruža i nasmiješila se nosnicama.

– Onda je… – nisam znao što odgovoriti na tu provokaciju.

– Slušaj, ako je Ines reci joj da se barem javi Zlatku. Nije fer što mu se ne javlja. – Joško je pokušao razriješiti problem.

– Hoću, naravno! – rekao sam kao da se zaklinjem.

 35.

Nesigurno sam došao za šank. Slušalica aparata stajala je sa strane. Podigao sam je i čvrsto prislonio na uho.

– Slušam? – rekao sam.

– Heej, ja sam! – čuo sam s druge strane veseli ženski glas.

– Ko?

– Jesi ti, Roberte?

– Na aparatu! – odgovorio sam službeno.

– Ovdje Megi.

– Megi?

– Da, je l smetam slučajno?

– Ne, nipošto – odgovorio sam sav sretan što je umjesto Ines bila ona.

– Čuj, neću ti dugo smetati, he, he, he, samo sam te htjela nešto upitati, a malo mi je neugodno! Imaš li možda 500 kuna za posuditi? Večeras je jedan privatan tulum kod mojih prijatelja, a malo sam loša s lovom.

– Ne znam, nešto imam, ali ne dovoljno – bio sam oprezan.

– Čuj, i ti si pozvan, samo da znaš, stara mi je danas rekla da si ti onaj pisac kojeg čitaju svi moji frendovi. Nisam to sinoć znala. Nadam se da ti neće smetati što će na tulumu biti svi dosta mlađi od tebe… Ali bit će i puno djevojaka, to ti ne smeta?

– Doktor mi je prepisao djevojke na recept, jednu do dvije dnevno. Al u apoteci mi ne daju – odgovorio sam.

– Onda dođi na tulum, evo ti adresa i broj mog mobilnog… – rekla je i izreferirala adresu i broj. Jedva sam stigao zapisati.

– I ne zaboravi ponijeti 500 kuna! – rekla je i poklopila slušalicu.

 36.

Vratio sam se za stol gdje me je čekao Joško. U međuvremenu je već slistio čitavu bocu vina.

– Nije Ines! – rekao sam pobjednički.

– Nego tko?

– Moja stara, pita jesam dobro.

– I?

– Šta?

– Jesi dobro?

– Naravno, zar sumnjaš?                                                    

– Kakva ti je stara? Je l zgodna?

– Da nema brkove, bila bi pljunuti ja.

Ruža je donijela još jednu rundu. Navalio sam ne razmišljajući previše o Megi i njezinom tulumu. Mrzim tulume, gužve, koncerte, sve vrste masovnih okupljanja i ostala sranja. Mrzim većinu ljudi, ali sam zavolio Megi. Možda to nešto i znači, možda ne.

– Što ćeš raditi sad kad si dobio otkaz? – zanimalo je Joška.

– Ima toliko stvari koje mogu raditi da se i sam ne mogu odlučiti – odgovorio sam poput Dalaj Lame i parafrazirao ga: – Ne dobiti ono što želiš, ponekad znači veliku sreću.

– Tko je to rekao? Hitler?

– Ne, ali umalo si pogodio.

– Što ćeš raditi, nešto moraš raditi, zar ne? – bio je uporan sa svojim pitanjima.

– Možda napišem roman.

– Roman? O čemu ćeš pisati u romanu?

– O ženama.

Zamislio se i nakon nekoliko dubokih uzdisaja, i isto toliko gutljaja vina, napokon je rekao:

– Što ti uopće znaš o ženama?

– Ništa. Kao da je važno jednom piscu da zna o čemu piše…?

– A tko će to čitati? Ionako više nitko ništa ne čita. – nije se predavao.

– Eto, sam si odgovorio na svoje pitanje… Nitko više ništa ne čita, pa mogu i ja pisati o temi o kojoj nemam pojma.

Slegnuo je ramenima kao da ga boli kurac o mom romanu.

– Brine me Žarko – rekao je ničim izazvan. – Cijeli život ga poznajem i dajem ruku u vatru da je bio veći pičkoljubac nego ti, ja ili bilo tko drugi…

– Bravo za njega! – odgovorio sam.

– Ali se u zadnje vrijeme jako čudno ponaša – rekao je kroz par uzdaha – kao da ga više ne poznajem. Ne gleda žene, ne komentira ih, ne trza. Umrla mu je strast za ženama. Sve mi se više čini da…

Zaškiljio sam na jedno oko. Nisam ga shvaćao. Inače loše kopčam, to znam oduvijek, ali kad netko doda tri točke na kraju rečenice, e onda – jebiga!

– Što ti se čini? – tražio sam da poentira.

– Sve mi se više čini da je prešao na… drugu vjeru.

– Misliš na Jehovine svjedoke?

– Ma ne! – popizdio je – Na drugu stranu! Onu…

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: