Index.hr: Ministar Medved prijetio novinaru Mazzoccu
Pupovac: Srbi su korišteni kao motivacija za potpis
Predsjednica: Sastanak sa Željkom Markić nije bio tajan
Grabar-Kitarović: poljoprivreda mora postati sredstvo blagostanja, a ne siromašenja
Započela sadnja novih stabala u Gradskom parku
Završeno 50. orahavoačko proljeće
Stotinjak planinara na 13. virovitičkim planianrskim susretima

Željko Zadro: Bez ujedinjenja nema opstanka za hrvatske tvornice šećera


  Gospodarstvo           Zenka Rupčić/Glas Slavonije           25.11.2009.         1113 pogleda
Željko Zadro: Bez ujedinjenja nema opstanka za hrvatske tvornice šećera

Industrija i tržište šećera u posljednje vrijeme doživljavaju velike promjene. Bio je to, između ostalog, i jedan od povoda za razgovor sa Željkom Zadrom, predsjednikom Uprave virovitičke šećerane Viro d.d., za kojeg se u šećeranskoj branši smatra da je trenutačno najupućeniji u zbivanja vezana i uz industriju i kretanja tržišta šećera.
*Kako ocjenjujete trenutačno stanje hrvatske industrije šećera? Priča se da ove godine Hrvatska prvi put neće proizvesti šećera iz repe u okviru izvoznih kvota, odnosno 180.000 tona.
- Da bismo razgovarali o trenutačnom stanju hrvatske industrije šećera (HIŠ) potrebno je osvrnuti se na ono što se događalo od 1991. do 2002. godine, kada je zbog rata, izuzetno visokih kamata, raspada velikih kombinata i nedefinirane zemljišne politike prinos šećera pao s 8 tona/ha iz 1990. na 4,3 tone/ha u 2002. godini. Uzimajući u obzir da je industrija šećera visoko intenzivna i da traži visoka ulaganja, a zbog lošeg financijskog stanja šećerana u tom razdoblju, nije se ni ulagalo, ni pratilo trendove. To je rezultiralo činjenicom da smo potpisivanje SSP-a s EU, odnosno mogućnost izvoza iz RH u EU, dočekali prilično nespremni i nekonkurentni. Tako da smo, u vrlo kratkom roku, bili prisiljeni napraviti velike iskorake, i u tehničko-tehnološkom smislu i proizvodnji šećerne repe, što je zahtijevalo velika novčana sredstva, ali i brzo donošenje odluka u koji segment tehnološkog procesa više ulagati. Nažalost, svaka od tri šećerane odluke je donosila samostalno bez zajedničkog koncepta, tako da je i svatko od nas bio različito uspješan u tome, a to najbolje pokazuju naši rezultati poslovanja. Jedno je sigurno, bez daljnjih ulaganja ne može se očekivati ništa dobroga, a kako bismo dosegnuli EU standarde, vrijeme do ulaska u EU treba iskoristiti u podizanje konkurentnosti. Nije dovoljno imati izvoznu kvotu, važnije je koliko smo konkurentni u proizvodnji šećera.
* Kakvo je stanje u Viru i Sladorani, je li kampanja gotova, koliko je repe prerađeno i koliko šećera proizvedeno?
- Što se tiče ovogodišnje kampanje, Viro i Sladorana će preraditi više od 1,1 milijun tona repe i proizvesti više od 140.000 tona šećera. Bitno je naglasiti da se izvozne kvote za šećer izdaju za razdoblje 30. rujna 2009. - 1. listopada 2010., tako da ostaje još i proizvodnja u rujnu 2010. godine, kada Viro i Sladorana sami mogu proizvesti više od 50.000 tona šećera, a ako Osijek ne proizvede ni tonu šećera, nema straha za izvoznu kvotu, kao ni za opskrbu hrvatskog tržišta.
Viro je i ove godine nastavio s ulaganjima u povećanje kapaciteta i optimizaciju utroška energije, smanjenje emisija CO2, te s konstantnom edukacijom zaposlenika. Nedavno smo dovršili proces akvizicije županjske Sladorane i ojačali svoju poziciju na hrvatskom i regionalnom tržištu. Koncentracija Vira i Sladorane na potrošače može utjecati samo pozitivno, kroz veću dostupnost, veći izbor i bolju ponudu šećera. Do sada je u Viro i Sladoranu uloženo više od 50 milijuna kuna, a u cilju zadovoljenja EU standarda.
* Prije nekoliko godina ozbiljno se razgovaralo o ujedinjenju hrvatskih šećerana. Sada to više nitko ne spominje, a sve se više između šećerana zahuktava rat za sirovinu. Kako to komentirate? Je li Viro još uvijek zainteresiran za osječku šećeranu.
- Terminologija precizno definiranih sirovinskih područja je iz nekih drugih vremena. Nekad je nekakav komitet odlučivao što je čije. Danas proizvođači biraju s kim će ugovarati šećernu repu. Pravi partner je onaj koji više ulaže u njihov prosperitet i kojega prepoznaju kao dugoročnog partnera, a on im svojom konkurentnošću garantira dugoročnu budućnost i opstanak u toj proizvodnji. Što se tiče osječke šećerane, svi koji me poznaju mogu vam reći da emotivno doživljavam osječku šećeranu na isti način kao i Viro i Sladoranu. Kad god sam mogao pomoći uvijek sam to učinio bez ikakve zadrške, ipak sam najviše naučio o ovom poslu upravo od ljudi iz osječke šećerane, a naročito od gospodina Drage Manca koji je bio moj mentor i u stručnom i ljudskom pogledu. Nitko ne bi bio sretniji od mene da je ona dio naše grupe, no o tome odlučuju brojke i matematika.
* Ima li, prema Vašem mišljenju, takva kakva je sada, hrvatska industrija šećera uopće budućnost?
- Naravno da ima, ali pod uvjetom da se investicije završe do ulaska u EU i da prinos šećera po hektaru dođe na 10 tona, a već sada 65 posto naših proizvođača je dosegnulo tu razinu.
*Nedavno je došlo do povećanja cijene sirovog trščanog šećera na svjetskom tržištu. Što to znači za naše šećerane koje ga prerađuju za potrebe domaćeg tržišta? Hoće li doći do poskupljenja šećera?
- Viro je u kolovozu ove godine povećao cijene za samo 2 posto, te su još uvijek ispod razine cijena u Hrvatskoj iz 2002. godine, kada je Viro privatiziran. Cilj koncentracije proizvođača šećera je podizanje konkurentnosti proizvođača i osiguravanje opstanka i na hrvatskom tržištu i u EU. U EU je ova industrija koncentrirana u pet velikih igrača i bez ujedinjavanja domaće industrije teško bismo mogli opstati nakon ulaska u Uniju. Prema tome, kroz sinergijske učinke očekujemo smanjenje troškova proizvodnje, što bi trebalo dovesti do smanjenja cijene konačnog proizvoda. Viro nije izoliran od globalnih utjecaja na konačnu cijenu proizvoda, što uključuje i utjecaj cijena sirovine i energenata, pa prema tome teško možemo procijeniti dugoročna kretanja cijena šećera na tržištu. Međutim, kako je već rečeno, koncentracija Vira i Sladorane na potrošače može utjecati samo pozitivno, kroz veću dostupnost, veći izbor i bolju ponudu šećera.

* Što je s reformom šećera u EU, je li ona, kako se priča, završena, koji su rezultati reforme i kako se ona odrazila na hrvatsku industriju šećera?
- Reforma šećera u EU je završila s 1. listopada 2009. na način da je proizvodna kvota skinuta na 13,3 milijuna tona, a uz potrošnju od 16,5 milijuna tona EU postaje uvoznik šećera, i to uglavnom sirovog šećera iz nerazvijenih zemalja Afrike, Kariba i Pacifika i tu je šansa HIŠ-a da zahvaljujući blizini luke i okruženju u kojem je gotovo 1,5 milijuna tona šećera deficit (Italija, Mađarska, Rumunjska, Slovenija i Bugarska) maksimizira svoje proizvodne kapacitete.

* Kako se u Viru i Sladorani odvija ugovaranje nove proizvodnje šećerne repe?
- Naši su kooperanti shvatili da kratkoročno divljanje cijena kukuruza, uljarica i pšenice može ići u oba smjera, i gore i dolje. Činjenica da HIŠ financira svoje kooperante i jamči cijenu unaprijed stavlja ih u situaciji da zahvaljujući znanju i umijeću mogu zaraditi više ili manje. Mislim da je to za sve najpoštenije. Što se tiče ugovaranja, više smo nego zadovoljni i šteta je što imamo izvoznu kvotu od samo 180.000 tona.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Gospodarstvo



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: