Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Zeko i potočić


  Aktualnosti           Davor Suhan/Moja Rijeka           28.08.2015.         1132 pogleda
Zeko i potočić

Partnerski odnosi temelje se na ravnopravnost dvaju ili više partnera u postizanju zajedničkih interesnih ciljeva. U suprotnom (ako jedna strana samo sluša, a druga samo klima glavom) ovaj odnos postaje podanički. U braku i politici ono je osnova dobrog zdravlja, sreće i blagostanja – obitelji i naroda. Princip je isti, ali postoje nijanse.

Osiguranje pune i pravične ravnopravnosti u braku regulirano je Obiteljskim zakonom; a u politici diplomatskim političkim dogovorom.

Povijesni primjer ravnopravnog partnerskog odnosa u političkoj praksi (pustimo teoriju) je onaj kada američki predsjednik, u pripremi državničkog susreta na najvišoj razini, pošalje drugu Titu deset pitanja o kojima se trebaju dogovorit. A Tito pogleda listu i, od predloženih deset, prekriži pet (o kojima nema razgovora). Jednostavnom matematičkom računicom zaključujemo da su se našli negdje na pola – to znači da smo mi i SAD nekada bili ravnopravni politički partneri.

Slična ravnopravnost u to vrijeme krasila je i naše odnose sa SSSR-om i Europskom Unijom (kao i bilateralne odnose s njezinim snažnim članicama – Velikom Britanijom, Njemačkom, Italijom i Francuskom).

Kako se to postiže?

Na ovo pitanje vrlo je teško naći općeniti odgovor. Ali osnovno je pravilo da vas moraju poštovat prijatelji i neprijatelji. Tada imate veliki manevarski prostor u kojemu vam se otvaraju razne manevarske mogućnosti, što je veoma važno, jer, ne treba zaboraviti – politika je umijeće mogućeg.

Danas nam upravo toga nedostaje.

Za usporedbu navodim izjavu ministrice Vesne Pusić na ovotjednom samitu o zapadnom Balkanu koja oslikava stanje naših (ne)mogućnosti da se odupremo prihvaćanju propisanog mišljenja i zaključaka naših saveznika.   

“Hrvatski je stav da Europska unija treba u onim slučajevima gdje ne može rješavati pitanje na izvoru, dakle tamo gdje nastaje, kao što je sada zbog rata u Siriji, treba rješavati tamo gdje se on nalazi u ovom trenutku”.

Pohvalno je imati stav, i to treba pozdraviti. Ali prihvatiti stajalište da je IZVOR izbjegličke drame u Siriji znači da nam je kritička oštrica vanjske politike totalno otupila, što upućuje na jasan nedostatak političkog autoriteta, a time i sigurno mjesto u magarećoj klupi na svjetskoj političkoj sceni.

Iz te nezavidne „partnerske“ pozicije prostor za neke ozbiljne političke manevre poprilično je sužen. Ne počnemo li koristiti svoje puno demokratsko pravo slobode križanja i brisanja spornih političkih pitanja (mišljenja i zaključaka) po vlastitom osjećaju, tu ćemo i ostati.

Za početak prekrižimo pogrešno označeno mjesto IZVORA i označimo njegovu preciznu (geo-političku) kotu.

Pomognimo barem zeki da nađe svoj potočić.

Kolumna Pririda društva Davora Suhana, portal Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Aktualnosti



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: