VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  Aktualnosti

Zeko i potočić

  Davor Suhan/Moja Rijeka           28.08.2015.
Zeko i potočić

Partnerski odnosi temelje se na ravnopravnost dvaju ili više partnera u postizanju zajedničkih interesnih ciljeva. U suprotnom (ako jedna strana samo sluša, a druga samo klima glavom) ovaj odnos postaje podanički. U braku i politici ono je osnova dobrog zdravlja, sreće i blagostanja – obitelji i naroda. Princip je isti, ali postoje nijanse.

Osiguranje pune i pravične ravnopravnosti u braku regulirano je Obiteljskim zakonom; a u politici diplomatskim političkim dogovorom.

Povijesni primjer ravnopravnog partnerskog odnosa u političkoj praksi (pustimo teoriju) je onaj kada američki predsjednik, u pripremi državničkog susreta na najvišoj razini, pošalje drugu Titu deset pitanja o kojima se trebaju dogovorit. A Tito pogleda listu i, od predloženih deset, prekriži pet (o kojima nema razgovora). Jednostavnom matematičkom računicom zaključujemo da su se našli negdje na pola – to znači da smo mi i SAD nekada bili ravnopravni politički partneri.

Slična ravnopravnost u to vrijeme krasila je i naše odnose sa SSSR-om i Europskom Unijom (kao i bilateralne odnose s njezinim snažnim članicama – Velikom Britanijom, Njemačkom, Italijom i Francuskom).

Kako se to postiže?

Na ovo pitanje vrlo je teško naći općeniti odgovor. Ali osnovno je pravilo da vas moraju poštovat prijatelji i neprijatelji. Tada imate veliki manevarski prostor u kojemu vam se otvaraju razne manevarske mogućnosti, što je veoma važno, jer, ne treba zaboraviti – politika je umijeće mogućeg.

Danas nam upravo toga nedostaje.

Za usporedbu navodim izjavu ministrice Vesne Pusić na ovotjednom samitu o zapadnom Balkanu koja oslikava stanje naših (ne)mogućnosti da se odupremo prihvaćanju propisanog mišljenja i zaključaka naših saveznika.   

“Hrvatski je stav da Europska unija treba u onim slučajevima gdje ne može rješavati pitanje na izvoru, dakle tamo gdje nastaje, kao što je sada zbog rata u Siriji, treba rješavati tamo gdje se on nalazi u ovom trenutku”.

Pohvalno je imati stav, i to treba pozdraviti. Ali prihvatiti stajalište da je IZVOR izbjegličke drame u Siriji znači da nam je kritička oštrica vanjske politike totalno otupila, što upućuje na jasan nedostatak političkog autoriteta, a time i sigurno mjesto u magarećoj klupi na svjetskoj političkoj sceni.

Iz te nezavidne „partnerske“ pozicije prostor za neke ozbiljne političke manevre poprilično je sužen. Ne počnemo li koristiti svoje puno demokratsko pravo slobode križanja i brisanja spornih političkih pitanja (mišljenja i zaključaka) po vlastitom osjećaju, tu ćemo i ostati.

Za početak prekrižimo pogrešno označeno mjesto IZVORA i označimo njegovu preciznu (geo-političku) kotu.

Pomognimo barem zeki da nađe svoj potočić.

Kolumna Pririda društva Davora Suhana, portal Moja Rijeka

Komentari




Još iz kategorije Aktualnosti



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.