VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  biLJana

Zagrljaj

  Biljana Kovačević           27.12.2023.
Zagrljaj

Puno toga u našem životu je izmišljeno. To je sasvim normalno jer su ljudi i stvoreni sa maštom i sposobnošću imaginacije da upravo to i rade. Oni zapravo pomoću tog alata stvaraju vlastiti život. Kako svoj osobni, tako i onaj zajednički. Uvijek, u svakom društvu se nađe pojedinac koji stvori neku novu ideju. Kada je okolina otvorena za nju, ona postaje sveopće vlasništvo i po njoj se riktaju ponašanja mnogih. Tako se ostvaruje napredak ljudskih zajednica ili njihovo nazadovanje.

Određeni ljudi imaju, kako mi to kažemo, karizmu, neku magiju u sebi da mogu utjecati na druge ljude. Oni skloniji povlađivanju i prihvaćanju postaju sljedbenici. Mnogi događaji u našoj prošlosti su izmijenjeni, izmišljeni, pridodati ili oduzeti, ovisno o „modi“, to jest trendu , odnosno prilagodljivosti mase i jačinom ubjeđivanja onoga tko je glavni začetnik. Ponekad su promjene dodavane zbog veće uzbudljivosti priče ili lakšeg širenja. Postoje mnoge legende za koje nismo sigurni koliko odgovaraju činjenicama.

U rano doba ljudske povijesti, priče su se širile usmenom predajom. Svaki pripovjedač unio bi malo svoga duha, iskustva ili mišljenja kako bi bolje zvučao događaj. Ljudi su prenosili svoje običaje jedni na druge za vrijeme migracija. Preuzimali ili se odricali, već prema potrebama ili shvaćanjima. Nisu se samo mala djeca strašila da bi bila dobra i ne bi pravila probleme. To se isto primjenjivalo i na odrasle jedinke. Moralo se nekako održavati red među članovima zajednice, a strah je bio najmoćnije oružje. Ništa se bitno nije promijenilo ni do danas.

Kako se svijet otvarao prema globalizaciji putem napretka tehnologije, tako su različite kulture postajale sve bliže. Običaji bi se miješali, preuzimali, modificirali, prilagođavali. To se naprosto nije moglo izbjeći. Tako su neki stariji običaji nestajali, drugi se stapali ili pola-pola, neki bi se novi dodavali.

Mislim da upravo živimo vrijeme bućkuriša. To bi značilo da se u jedan lonac stavljaju raznorazni dodaci kako bi jelo bilo ukusnije. No, što se tiče običaja, mislim da je manje uvijek više.Danas se slavi svašta. To je rezultat treće industrijske revolucije koja sve pretvara u profit i kapital.Sve je na tržištu, sve se prodaje, sve mora imati cijenu i kupca.

Tako se brišu razlike u različitostima. Više ne znamo što doista pripada danima maškara kada gotovo svakodnevno prisustvujemo maškaradanju ljudi. Niti vrijeme određeno za blagovanje blagdana i prazničenje praznika nije ostalo isto. Sve ranije se kiti bor, ukrašavaju kuće, ulice, gradovi, jer potrošačka groznica drma 24/7, 365 dana u godini. Čim ispratimo jednu manifestaciju, mi se prirpemamo za drugu. I tako unedogled.

I proslava Nove godine je neki izmišljeni, dogovoreni datum, što nam pokazuju različiti kalendari širom svijeta. I novonastali državni praznici se dogovaraju, brišu i ponovo uspostavljaju kako određenim grupama na vlasti više odgovara. Narod je tu da sluša i prihvaća. Sviđalo se kome ili ne, no tko bi svima udovoljio. Izvlače se iz ropotarnice povijesti neki davno zaboravljeni sveci, ili se proglašavaju novi. Nebitno! Važno je samo da narod ima što više igara i kolača, umjesto kruha. Oni koji se bune, zamjera se težnja za pogačom preko kruha, to jest kolača.

Vrijeme, satovi, dani, mjeseci, godine, sve je to uspostavljeno da se čovjek nekako orijentira u ovoj dimenziji u kojoj živi. Nešto od tog računanja se mijenjalo također kroz povijest pa nekada bude nezgodno prošle događaje mjeriti mjerilom današnjice. Sigurna sam da i zbog toga nastaju mnoge zavrzlame i nerazumijevanja. Uvesti neka jedinstvena pravila bilo bi nemoguće. Pretpostavljam. Možda i ne bi. Na to će vrijeme dati odgovor.

Kraj godine obično služi da svedemo račune prošlih djelovanja i saberemo jesmo li štogod napredovali, nazadovali ili u stagnaciji. Modernim jezikom to bi se reklo jesmo li u minusu ili plusu, ili možda na pozitivnoj nuli. Više-manje svi znamo da je većina u minusu, bar što se tiče financija. Neki će doći i do toga da malo porazmisle o svojim emocijama prema drugima ili prema sebi, ili drugih prema njima. Manji dio njih će se sjetiti i duhovne/ne religiozne/ dimenzije pa možda poželjeti nešto mijenjati u narednim danima. Upisati neki tečaj meditacije, yoge, iscjeliteljskih vještina, tečaja samospoznaje ili samopomoći.

Običaj je da se za Novu godinu daju obećanja samome sebi kako ćemo poraditi na nekim vrlinama ili ovisnostima, npr. prestati pušiti, piti, kockati se, biti nevjerni, postati suosjećajniji, empatičniji i slično. Netko će poželjeti razvijati vještine komuniciranja ili nove hobije, upisati tečaj kreativnog pisanja, štrikanja, crtanja, zdrave prehrane etc. Većina toga zaboravi se peti dan nove godine. Kreće nova poslovna, obaveze se iznova gomilaju, nastavlja se školska godina nakon zimskih praznika i čovjek se iznova utapa u rutini i ponavljanju. Zbog glavobolje ispija još više kava, tableta, pa protiv stresa, nesanice, nervoze. Podebljava podsjetnik odlazaka liječnicima opće prakse pa specijalistima. Sve manje vremena provodi kod kuće zbog poslovnih putovanja. Djecu uglavnom uglavljuje negdje između baka i djedova, jaslica, vrtića, teta čuvalica, servisa za čuvanje, dnevnih boravaka i sl. Vraćaju se igranjem svojih igrica oni koji nemaju djecu ili izlascima u šetnje sa svojim kućnim ljubimcima. Život tako preuzima uobičajeni tok i ne ostavlja previše prostora za razmišljanje. Treba povećati budžet za sljedeće prazničenje Valentinova, pa zatim... i tako redom.

Sve sitiji poklona, sve gladniji vremena, pažnje, običnih, jednostavnih trenutaka, možda i obične šutnje u nečijem društvu. Tišine, mira, osjećaja sigurnosti i zaštićenosti. U sve manje zagrljaja se osjećamo sigurni kako nam umiru roditelji, bake, djedovi, možda sestre, braća. Ako ih uopće izmjenjujemo. Želimo nove projekte, nova postignuća, nove izazove, nove nagrade, nove statuse, pohvale, priznanja i odličja. Duboko u sebi čeznemo za tim jednim zagrljajem u kojem bismo osjetili da nismo sami, da smo zaštićeni i sigurni. U moru razrušenih odnosa tragamo za onim pravim koji nikako ne dolazi, i što više tražimo, to smo svjesniji da ga tako nećemo nikada naći.

Zato od svega što nemate a želite, sve za čime čeznete a ne ispunjava vam se, sve što mislite da ne zavrjeđujete ili vam se neće ostvariti, ja vam želim samo jedno. Učinite sve da postignete mir u sebi, zagrlite sebe kao najdraže dijete i strpljivo sačekajte da vam taj pravi, jedinstveni zagrljaj dođe sam. Jer on je skrojen samo za vas i o vama ovisi koliko brzo će stići. Onda kada budete spremni za njega!

Komentari




Još iz kategorije biLJana



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.