Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

ZAGREBANCIJE S MIKEŠIMA Kako je smrt Siniše Palma oduzela život cijeloj Virovitici


  Zagrebancije s Mikešima           Iva Anzulović           14.06.2019.         3839 pogleda
ZAGREBANCIJE S MIKEŠIMA Kako je smrt Siniše Palma oduzela život cijeloj Virovitici

Na dan kada pišem ovaj tekst, više od deset dana je prošlo otkako je tijelo vašeg prijatelja Palma pronađeno uz obalu Drave. Već više od deset dana je prošlo a da nije učinjena obdukcija, nisu pojašnjene optužbe Ivice Kirina da je upravo Palm odgovoran za pronevjeru višemilijunskog iznosa. Više od deset dana je prošlo a da Virovitica ne živi svojim životom već sve zainteresiranije traži odgovore na sve brojnija i brojnija pitanja.

 U Virovitici rastu upitnici

Kada sam počela pisati Zagrebancije, na kraj pameti mi nije bilo kako ću usporedbu Virovitice i Zagreba obraditi i u temi jednog prerano i nasilno okončanog mladog života. I to u ovako političkom i kriminalnom kontekstu kakav slučaj Palma jest. Upravo od takvih neriješenih političko kriminalnih tema sam i otišla, između ostalih razloga, iz Zagreba. U Zagrebu su letjele zolje po Cvjetnom Trgu, Pukanić je odletio skupa sa autom u zrak, Šobot je propucan iz automatskog oružja sto metara od moje kuće, Bagarić na izlasku iz birtije u Dubravi, Ivana Hodak smaknuta je hicem na stubištu kuće a Sliško hicem u potiljak na Cvjetnom.

Po Zagrebu je itekako bilo obračuna, čak i sa kolateralnim žrtvama ali većina ih nije riješena niti su procesuirani (pravi) počinitelji dan danas, to je problem. Eno ih grade živote kao da ništa nije bilo i ima ih posvukud i ima ih sve više i više - točno onoliko koliko je nepostavljenih pitanja. U ovom gradu, ipak, nema nebodera iza kojih se pred postavljenim pitanjima itko može skrivati, niti kilometarskih ulica kojima se može bježati a kamo li milijuna ljudi u čijoj se gomili može izgubiti.

Ne, u ovom se gradu sve, ali apsolutno sve vidi i zna naočigled. I to je za rješavanje slučaja Siniše Palma izuzetna prednost. Naime, kada u Zagrebu nestane koji milijun, nadoknadi ga neki drugi jer ih ima puno na hrpi pa uspiju zakamuflirati rupe, ali u ovom gradu se jako dobro vidi fasada dvorca kojoj izbija vlaga i koja je krpana već, zastoji sa završetkom radova, hadezeovci koji nisu bili na otvorenju ljetnog kazališta, zainteresiranost Virovitičana na ulicama koji danima prepričavaju informacije koje su dobili iz medija. Sve se to u ovom gradu jako, jako dobro vidi.

Pitati je zdravo

Upravo tu prednost i privilegiju živim danima otkako vam prijatelja nema - tu sam, s vama sam, slušam vas svakoga dana kada me pozdravite i zaustavite na kratkoj ćakuli usputnoj u gradu jer uvijek stanem. I naučili ste se na to, to sam skužila, i jako mi je drago da jeste, da mi prilazite, da razgovarate, da - pitate. Zato i organiziram Javno postavljanje pitanja u subotu u 11 sati ispred dvorca na mostu jer želim svima vama koji činite ovaj grad gradom pružiti mogućnost da se baš sve i jedno vaše pitanje postavi onima kojih ide u utorak na aktualnom satu gradskog vijeća od 16,30. To je moj način da vam ne dozvolim da zaboravite na svoja pitanja prije no što ih uopće postavite a zatim dobijete i odgovore i da vas podsjetim koliko su upravo pitanja iznimno, iznimno važna. Bez pitanja nema napredovanja. Ako ne pitamo, ne rastemo, niti kao pojedinci a još manje kao zajednica. Ako ne pitamo, nikada nećemo saznati. Pitati je dobro, oslobađajuće i zdravo. Pitanja potiču na promjenu percepcije a samim time i na svijet u nama i oko nas. Pitati treba uvijek i svugdje. Ono što u subotu želim od vas je samo sve vaše blago pitanja na jednom mjestu. I hvala vam na tome.

 Grad bez tajni

Ovaj grad, naprosto, nije stvoren za čuvanje tajni. Ako ste od onih koji imaju nešto za sakrivati, uvijek vas netko vidi, čuje, (pre)pozna i bolje nemojte. To i je jedan od najvažnijih razloga zašto smo djeca i ja doselili ovdje - volim otvoreni život, bez tajni i laži, bez nedorečenih misli i neodgovorenih pitanja. Jer ovdje, fizički ste u mogućnosti svakodnevno sresti iste ljude. U Zagrebu, oni se utope u gomili i gubi se vaš osjet na njih - u ovom je gradu taj osjet iznimno jak. Virovitičani, naprosto, znaju jedni druge. Možete se u ovom gradu fulirati kome god želite ali ne možete koliko želite. Pitajte Šuleta i braću Boomovce - sudac je njihova sva tri lažna svjedočanstva odbacio kao nevjerodostojna a njih trojicu kao nevjerodostojne svjedoke.

Dakle, od 5.lipnja 2019. do daljnjeg postoji dokument u kojem stoji kako su njih trojica nepouzdani ljudi. I to je zauvijek utkano u povijest ovog grada. Od 3.lipnja, pak, stoji upisano u povijesti Virovitice kako je pronađeno tijelo Siniše Palma uz Dravu a gradonačelnik koji ga je postavio na to mjesto tvrdi da je Palm bio kockar kao najodgovorniji za financije. A mi još nemamo nikakvih konkretnih dokaza niti odgovora o tom događaju, samo nekoliko istraženih tragova i mnogo, mnogo pitanja. Kako će povijest pamtiti nas? Kao one koji su se bojali postaviti pitanje? Ili ipak dostojne? Koliko smo dostojni trenutka kojem svjedočimo? Koliko smo dostojni poistovjetiti se sa Sinišinom mamom, sestrom, nećakinjom? Koliko dostojanstva u sebi imamo kako bi samo postavili pitanje? Koliko dostojanstva, za obično postavljanje pitanja, uopće treba?

Kako se postavite pred sumnjivim okolnostima smrti Siniše Palma, tako će vaša djeca biti sigurna ili neće. Kako se danas postavite pred brojnim nejasnoćama i neodgovorenim pitanjima, tako će se kasnije plesti vaša nejasna budućnost. Postoje ti trenuci koji nam dođu u životu samo jednom, trenuci u kojima, kakav god odabir učinili - ne možemo pobjeći od odgovornosti za njihove posljedice. Ne možete negirati niti činjenicu kako ste takve trenutke doživjeli, kako ste živjeli u vrijeme kada se to dogodilo. Kako su devedesete bile godine ponosa i slave, tako su sve kasnije godine izbrisale svaki trag tom osjećaju tog ponosa i te slave. Potiho, jednim po jednim nepostavljenim pitanjem stigli smo gdje jesmo - do subote 15.lipnja u 11 sati kada sakupljamo sva pitanja. Jer pitati je sjajno.

Voli vas vaša zagrebačka novinarka
Iva Anzulovićka
iva.anzulovic@gmail.com
092 3178 499

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Zagrebancije s Mikešima



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: