«Bilo
je etapa na kojima smo hodali i po 17 sati. Kiša nas je prala, sunce nas je
grijali, umorni smo, ali vrlo zadovoljni. Presretni sam jer smo bilježili 50.
obljetnicu Slavonskog planinarskog puta, a meni je posebno drago jer sam ja
u 50. godini života i što sam prva i za sada jedina žena koja je ishodala stazu»,
rekla nam je na cilju pothvata, na Petrovom vrhu kod Daruvara glasnogovornica
ekipe Zdenka Banić dodavši kako su jedan dan izgubili na sušenju robe jer pokisli
«do kostiju».
Ideju
nekolicine planinara o ekspediciji prije šest mjeseci podržao je Slavonski planinarski
savez. Na početku ih je bilo troje, pa je jedan član odustao, onda im se pridružio
Josip kojemu je to bio planinarski san i neostvarena želja. «Godina sam tražio
ekipu s kojom bih prohodao cijelu stazu i napokon sam našao», kaže Josip.
Na kraju priprema pridružio Anton iz Planinarskog društva Kočevje iz Slovenije.
«Dolazim iz doline rijeke Kupe, iz kuhinje svoje kuće vidim hrvatska brda i
oduvijek mi je bila želja hodati njima pa često dolazim u Hrvatsku. Čim sam
čuo za ovu ekspediciju javio sam svojim prijateljima i evo me tu na cilju živog
i zdravog», izjavio nam je Anton.
PAPUKOM I PSUNJEM, KRNDIJOM I DILJ GOROM...
Vidno
umorni, ali odlično raspoloženi zbog uspjeha akcije posebno su istakli zajedništvo.
Odlično su se uklopili i naglašavaju kako su spremni postići i veće ciljeve.
«Staza odlična. Na nekim dijelovima postoje mjesta koja su zahtjevna i gdje
je bilo probijanja gustiša», zaključila je Zdenka naglasivši kako je najbitnije
da su na cilj svi došli živi i zdravi, ali nam otkriva i zajednički problem
svih sudionika – bol u lijevom koljenu. «Bit će da je to zbog sile kretanja,
pa ćemo sljedeće put ići obrtnim pravcem», našalili se planinari.
Petorka
se nada da će njihova pustolovina doprinijeti popularizaciji planinarstva i
Slavonskog planinarskog puta. No, ima još dosta posla na markciji i uređenju
staza kako bi se planinarima olakšao obilazak, na jednom dijelu puta na Psunju
još uvijek postoje minska polja pa je vodič obvezan. Petorci su na svakoj dionici
puta pomagali planinari iz domicilnih društava koji održavaju staze. No najviše
nam je Miro Mesić, predsjednik Slavonskog planinarskog saveza i koordinator
Slavonskog planinarskog puta.
Slavonski
planinarski put počinje kod Planinarskog doma Omanovac kod Pakraca te se Psunjom
penje do najviše točke Slavonije – Brezovo polje (985 metara nadmorske visine
ne računajući 110 metarski TV odašiljač) pa se spušta u planinsku kućicu Strmac.
Dalje vodi preko starog grada Gračanica (Bačin dol) na vrh Požeške gore, Makismov
hrast. Između sela Ratkovica i Brodski Drenovac prelazi Orljavu i zapdnim bilom
Dilj gore dolazi do planinske kuće Pljuskara i Đuro Pilar povrh Slavonskog Broda.
Sedma kontrolna točka je na Čardaku te se put preko Paučja spušta na jezero
Borovik i istoimenu kuću đakovačkih planinara. Peti dan hoda je najduži. Gotovo
14 sati planinarima treba da bi prevalili put od Borovika preko starog Bedemgrada,
nedaleko od Našica i Lonćarskog visa, preko Ružica grada iznad Orahovice i penjanja
na 792 metara nadmorske visine na vrh Krndije, Kapovac do spuštanja na noćenje
u planinsku kućicu Šaševo koju trenutno obnavljaju orahovački planinari.
Slavonski planinarski put predvidio je obilazak Jankovca i Ivačke glave koje
su najposjećenije planinarske točke u centralnom Papuku te, ne baš zahtjevne
točke Češljakoački vis i Lapjak. Zadnju, sedmu noć, prespava se na Zvečevu u
novootorenom privatnom objektu koji bi trebao imati tretman planinske kućice,
a time i popust za planinare.
Osmi dan se zapadnim Papukom, nakon osam do devet sati hoda, preko Crnog vrha
i Vranog kamena stiže u Planinarski dom Petrov vrh iznad Daruvara gdje završava
ova pustolovina. «Onima kojima je i to malo mogu pješačiti još 12 sati te preko
sela Bijela i Grahovljani, odnosno Ravne Gore stići do Omanovca čime je krug
zatvoren», zaključuje Miro Mesić dodavši kako su dva našička planinara Mihael
Kušanić i Branko Budimir, prije nekoliko godina učinili pothvat sličan ovome,
ali su išli «točkasto».
ZA DVADESET ŽIGOVA – UNIKATNA ZNAČKA
«Planinsku
putovi obilaze se od 1876. godine kada je osnovano Hrvatsko planinarsko društvo
u Zagrebu. Planinsku put je, u pravilu, markirani put do određenog polazišta
i vodi nekom cilju u planini. Slavonci su od 1957. godine bili zadovoljni s
nekoliko označenih putova po slavonskom gorju. Te godine, 27. srpnja, markirali
su, prvi u Hrvatskoj, obilaznicu linijskog tipa – od željezničke postaje Lonđica
na Krndiji preko Planinarskog doma Petrov vrh kod Daruvara do Planinarskog doma
Omanovac na Psunju povrh Pakraca», podsjeća Mesić na povijesne činjenice slavonskog
planinarstva dodavši kako je tu stazu obišlo nekoliko stotina planinara.
Proširena varijanta Slavonskog planinarskog puta otvorena je 1.srpnja 2002.
godine i obuhvaća sve slavonske gore. Trasu u dužini od gotovo 300 kilometara
uređuju i markiraju članovi 22 planinarska društva udruženi u Slavonski planinarski
savez.
Za obilazak cijele trase potrebno je najmanje devet dana. Na svakoj od 20 kontrolnih
točaka nalazi se žig čiji se otisak udara u Dnevnik Slavonskog planinarskog
puta. Za svih 20 žigova planinar dobiva značku koja je na poleđini numerirana
i koja za svakog člana ima posebno značenja jer takva značka ne može kupiti.
Značka se može osvojiti i parcijalnim obilaskom kontrolnih točaka. Dnevnik Slavonskog
planinarskog puta sa color kartom Slavonije može se kupiti za 25 kuna. Narudžbe
se primaju kod gospodina Ota Tosenbergera u Đakovu (telefon 031/814-954). Onima
koji se odluče na obilazak SPP-a na način na koji je to učinila ova petorka
preporuka je da se jave koordinatoru Miri Mesiću zbog dodatnih informacija i
kvaliteti markacija pod dionicama.