S našom djecom nećete voditi ratove. Nismo ih mi hranili, odgajali, školovali i stvorili od njih napredne učene ljude da bi ih neki, polupismeni i primitivni, ministri, oficiri ili zapovjednici gurali u prve redove žrtvujući ih kao topovsko meso. U situaciji, kad je svaki današnji srednjoškolac inteligentniji, pametniji i obrazovaniji od svojih potencijalnih nadređenih, cijela ta ideja je glupost. Nismo mi, obični ljudi, stvarali neprijatelje oko sebe svojim besmislenim, nepromišljenim i pogubnim politikama. Uzmite si "dobrovoljce" neka vam oni popune praznine koje ste proizveli svojim idejama, platite ih pa neka vam oni "brane" državu. Naši mladi i školovani ljudi, kojima je vodstvo ove država "pomoglo" da trajno odu tražiti sreću, vam je sve reklo svojim odlaskom.
Nikakve uniforme ni oprema, a naročito oružje ne dolazi u obzir. Nikakva "discipliniranja (čitaj maltretiranja i iživljavanja)" i moranja nećemo trpjeti za nikakve novce ni plaće. Rijeć "domoljublje" je, za normalnog čovjeka, čista besmislica. To se ne može učiti, usaditi ili nametnuti silom. Ono je i besmisleno jer je sasvim svejedno na kojem dijelu zemaljske kugle živimo ili se stalno selimo. "Rodna gruda" je izmišljena i nametnuta mantra koja ne znači ništa. Vidjeli smo to na tisućama primjera življa koje se skrasilo na sasvim drugim dijelovima svijeta, tamo živjelo i tamo završilo svoj trenutak povijesti.
Ne postoji ni država ni zemlja koja je vrijedna jednog ljudskog života, naročito mladog. Ne treba ginuti radi cesta, cigli, drveća, zgrada, teritorija i granica koje su ionako izmislili ljudi. Nama je sasvim svejedno kako će se komad zemlje ili država, u kojoj živimo, zvati. Važno je da u toj i takvoj tvorevini možemo raditi, stvarati i na temelju svoga rada pristojno živjeti. Kako se ta tvorevina zove, koga briga. Ako netko misli drugačije, slobodno neka ide skupa sa svojim potomcima, ratovati negdje gdje toga ima.
I, na kraju, što će nam gerijatrijska država tužnih i slomljenih staraca, koji više ništa ne mogu počinjati iz početka.