Index.hr: Ministar Medved prijetio novinaru Mazzoccu
Pupovac: Srbi su korišteni kao motivacija za potpis
Predsjednica: Sastanak sa Željkom Markić nije bio tajan
Grabar-Kitarović: poljoprivreda mora postati sredstvo blagostanja, a ne siromašenja
Započela sadnja novih stabala u Gradskom parku
Završeno 50. orahavoačko proljeće
Stotinjak planinara na 13. virovitičkim planianrskim susretima

Vojna krajina Europe


  Politika           Boris Pavelić/Novi list           27.01.2018.         541 pogleda
Vojna krajina Europe

Predsjednica Republike neprestano ponavlja isto: demografska obnova, radna mjesta, manje birokracije, bolji život, lijepa naša Hrvatska. Cijela politička klasa u Hrvatskoj neprestano ponavlja isto. Godine prolaze, a hrvatski političari, iz svojih udobnih salona i crnih audija, ponavljaju isto: demografska obnova, radna mjesta, manje birokracije, bolji život, lijepa naša Hrvatska. Dok oni govore, život je negdje drugdje: tko je na moru i ima apartman, živi dobro; tko je u Slavoniji, odlazi; tko je u Lici a ni hrvatsku nacionalnost nema, taj je i bez struje i bez para da plati kartu za odlazak. Za slobodu nitko više i ne pita, zato je i može biti sve manje i manje.

Četvrt stoljeća nakon što su izboreni nezavisnost i demokracija, koje su nade ovdašnjih ljudi pothranile kao nikad ništa ranije, Hrvatska je ondje gdje je bila prije više od sto godina: iznova nevažna, nepredvidiva i neuspješna zemlja na nestabilnom rubu Europe. Njezini stanovnici to dobro razumiju, ma što im njihovi političari glagoljali; razumiju i odlaze. Građani Hrvatske ne vjeruju vlastitoj zemlji. Jer danas, Hrvatska je Vojna krajina Europe: zemlja koja ni o čemu ne odlučuje jer ju zapadne saveznice smatraju nepouzdanom, i služi tek kao tampon zona prema sukobima bremenitom političkom Balkanu, kojega se sama, vlastitom krivnjom, nikako ne uspijeva riješiti. Gospodarski polusiromašna, s trajnim stanjem od tristo tisuća blokiranih računa, više od dvjesto tisuća nezaposlenih, s mnogima koji ne primaju plaću, i zaposlenima koji se ne usuđuju dići kredit za osnovne egzistencijalne potrebe. Politički, nasukana na dvije političke stranke ukopane u vlastitoj nesposobnosti, jednu svemoćnu i sve konzervativniju, drugu jalovu, plašljivu i dezorijentiranu. Hrvatska je zarobljena svjetonazorskim okovima Katoličke crkve, opterećena desničarskim fundamentalizmom i protuslobodarskim pokretima, i umorna od vječnog odgađanja »europskog života«, o kojemu se toliko pripovijedalo, a nikad nije stigao.

Briga o djeci, mladima i obitelji su ustavne obveze i naša odgovornost. Demografsko pitanje je pitanje svih pitanja. Potrebne su brže i učinkovitije mjere demografske obnove. Nužno je donijeti mjere za povećanje radnih mjesta, za trudnice, i osloboditi poduzetništvo od birokracije, izjavila je jučer predsjednica Republike. Da, i? Čuli smo to dosad bar već stotinu puta. Predsjednica će nastaviti svoj ozareni pohod voljenom Hrvatskom, a promijeniti se, unaprijed znamo, neće ništa. A zašto i bi? Ta ljudi će nastaviti odlaziti, predsjednica će i dalje biti predsjednica, a začarana hrvatska vrtnja u vječnome krugu nastavit će se dalje. Jedino dobro u tom začaranom krugu neuspjeha, rekli bismo, samo je to odlaženje: otići iz zemlje u kojoj ne možeš pristojno živjeti jedina je razumna građanska reakcija, ma koliko ljude vrijeđao onaj katolički biskup iz Siska.

Razmotrimo, na primjer, kako se moraju osjećati ljudi u Osijeku. Prije 25 godina njihovi roditelji, ili oni sami, bili su prisiljeni braniti svoj grad, u okrutnome napadu u kojemu je poginulo gotovo tisuću ljudi. Danas industrije nema, posla nema, atmosfera koja bi poticala osobnu inicijativu nikad nije stvorena – dapače, ugušio ju je smrtonosan politički stisak – a grad je i dalje na granici država koje samo što se ne gledaju preko nišana. Pa tko bi, i zašto, ostajao u takvom gradu, ma koliko lijep i miran naizgled bio? Ne bi li svatko tko može sjeo u autobus i zbrisao u Njemačku ili Irsku, bilo kamo gdje se može zaraditi, gdje čovjek može provesti što naumi, gdje se političari ne svađaju sa susjedima, gdje svećenici ne uređuju televiziju, i gdje ne moraš strepjeti od novoga rata?

Ništa od toga nemamo u Hrvatskoj. Dapače – ova zemlja srozala se toliko da ni sama više nije u stanju prepoznati koliko. Nitko više ne očekuje da će u sljedećih deset godina u Hrvatskoj krenuti nabolje. Ostane li ovako, bit će dobro, rezoniraju ljudi. Od ekonomije se ne očekuje ništa osim možda – vidi »brodogradnja« – novih propasti. Država, umjesto u škole, pare daje u oružje, vojsku i policiju. U susjedstvu neprestance klizi prema gorem: (i) Srbija se pretvara u meku diktaturu, na Kosovu ubijaju političare, BiH je tempirana bomba... Hrvatska tu – da budemo blagi – ne pomaže, dapače. Hrvatsko društvo progresivno degradira: ženske slobode pod nezapamćenim su, združenim udarom desnice i države; HTV je postao katolički glasnogovornički ured, a nitko se više ni ne buni; besprizornoga, ekstremističkog turbofolk populista gimnazijski udžbenik već trinaest godina proglašava »postmodernistom«; u Karlovcu je čovjek upravo globljen sa sto eura jer je na facebooku napisao davni američki buntovni rap slogan »ACAB«, dok se istodobno rijeke mržnje poput poplava razlijevaju internetom – dakako, posve nekažnjeno...

Hrvatska nije uspjela – ali za to je isključivo sama kriva. Kažete li to, napast će vas, budite sigurni da će vas domoljubnim kletvama napasti svi oni kojima je neuspjeh utočište za ignoranciju, i jamstvo za nezaslužene privilegije i moć. Napast će vas oni koji su i htjeli da ova zemlja ne uspije. Kratkoročno, protiv toga ne može se mnogo, osim uvijek iznova govoriti: dobili ste zasad što ste htjeli, ali ni vaša neće, zaboga, dovijeka.

Kolumna Pronađena zemlja Borisa Pavelića, Novi list

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Politika



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: