Genij roda nama poda
Čisto srce, bistar um.
Nek nam grudi za dom budiNaše pjesme gromki šum.
(Iz pjesme Augusta Harambašića, Koračnica „Rodoljuba")
(Historia dvadeseta)
Nakon proljeća naroda, 1848. godine, u Virovitici koja je tada vodeće trgovište sjeverne Podravine snažno buja društveni život. Godine 1871. osniva se gradsko Dobrovoljno vatrogasno društvo, 1874. Društvo Narodne čitaonice, 1880. Hrvatsko pjevačko društvo „Rodoljub" i 1882. Društvo za promicanje glazbe. Za ovaj su kraj posebno značajna glazbena društva, jedna od prvih koje su osnovane u našoj regiji. Međutim, Virovitica je vapila za svojim glazbenim vođom i predstavnikom, osobom koja će pokrenuti građanstvo i privući ga k društvenom, a prvenstveno glazbenom životu u šeststoljetnoj staroj dami Virovitici. Tako je Društvo za promicanje glazbe raspisalo 1886. natječaj za novoga kapelnika i učitelja guslanja. Između četrdeset i dva kandidata izabran je pećujski dirigent Ivan Nepomuk Vlašimski (kroatizirana varijanta originalnoga imena Jan Nepomuk Vlašimsky).
Jan Nepomuk Vlašimsky rođen je 22. svibnja 1862. godine u mjesto Všen kraj rijeke Jizere u Češkoj. Četvrto je dijete postolara Jana i Ane. Srednju je školu završio u susjednom gradu Turnovu. Glazbu je studirao u vojnoj glazbenoj školi u Pragu (violina, trzalačka i limena glazbala). Nakon završenoga studija 1880. služio je vojsku u Beču kao zamjenik kapelnika vojne limene glazbe. Pred završetak vojske seli se u grad Pečuh u Mađarskoj gdje radi i djeluje kao dirigent, voditelj orkestra koncertne glazbe. U tomu se gradu i oženio.
Nakon što je postavljen na mjesto novoga kapelnika Društva za promicanje glazbe, Vlašimsky se poželio dokazati pred virovitičkom publikom. Na Silvestrovo iste godine (tada ima samo 25 godina) nastupa u dvorani svratišta „K Lippeovoj ruži". Dirigirao je orkestrom od četrnaest gudača. Već tada je stekao veliku slavu u malome gradu. Osim glazbe, Vlašimsky je bio osobito nadaren u pedagogiji. U sklopu Društva za promicanje glazbe osnovana je i glazbena učionica. Virovitica je tako dobila među prvima u Slavoniji jednu od najstarijih glazbenih škola. Osnovnu je inspiraciju Vlašimsky crpio iz domaćih tema, najčešće dajući već u naslovu skadbe ideju. Skladao je koračnice, valcere, mazurke te zborne i crkvene pjesme. Pretpostavlja se da je načinio oko stotinu skladbi, a većina njih je zagubljena. Od 1883. do 1917. vodio je privatni dnevnik. Njegov je glazbeni uzor bio Ivan pl. Zajc. Dakako, najvažniji utjecaj na skladateljstvo Vlašimskoga imala je pomodna građanska glazba toga vremena, ali i melodika narodne glazbe ovoga dijela Hrvatske. Budnice i koračnice su bile osobito popularne, a imale su osobiti domoljuban naboj.
Nije poznato je li Vlašimsky imao problema tijekom političkih promjena na ovim prostorima nakon raspada Austro-Ugarske i bezuvjetnoga ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom te konačno monarhističkom Jugoslavijom. Između ostaloga, Vlašimsky je punih pedeset ljeta djelovao kao glazbeni pedagog i zborovođa u Virovitici. Njemu je u čast održan oproštajni koncert na Božićni ponedjeljak 1936. u staromu hotelu.
O njemu je pisao i znameniti Virovitičanin Ivan Dobravec Plevnik sljedeće: „Veliki Vlašimskov muzički arhiv sadrži dragocjenu riznicu, reperoar harmoniziranih i instrumentiranih skladbi, koje trajno svjedoče o njegovom sposobnom i marljivom radu." Osim što je radio kao glazbenik, Vlašimsky je određeno vrijeme djelovao kao blagajnik i član uprave Narodne čitaonice (kasina), tajnik Dobrovoljnoga vatrogasnog društva u Virovitici i predsjednik društva Čeha u Virovitici, „Češke besede".
Godine 1936. Vlašimsky se i profesionalno oprostio s glazbenom karijerom. Donosimo prijepis originalnoga pisma koje je uputio Društvu za promicanje glazbe u Virovitici.
Društvo za promicanje glazbe
u Virovitici
Nakon 50 godina neprekidnoga djelovanja u Društvu podnašam ovom moju ostavku kao kapelnika, te molim mene svih dužnosti 1. studenoga 1937. razrješiti dužnosti prema ovom uglednom Društvu. Razlog moje zahvale na ovom mjestu je visoka starost od 75 godina i zdravlja narušenoga. Pošto mišljah da meni Vaše Društvo nemože pružiti nikakovu mirovinu, koju sam od gradskoj poglavarstva već 3 puta zatražio, i pošto se tim ogromnih 90% gradjanstva zgraža. Da se može u današnjem vjeku tako dogoditi, da se ispuni koji je punih 50 godina radio na prosvjetnom polju nemože nikakvo primanje, što na tomu mislim da as gradjani zamole gradsko vijeće. Da se meni prizna moj skromni 50 godišnji rad u gradu Virovitica.
S odličnim poštovanjem
Jan Vlašimsky
Virovitica, 9 / XII / 1936 .
Nakon toga oproštaja živio je vrlo skromno, povučeno i napušteno. Umro je 13. travnja i pokopan je na virovitičkomu gradskom groblju. Primjer ovakvoga kulturnjaka koji svoj rad nije mjerio novcem može i danas biti poticajni primjer za sve one koji se bave ili one koji će se baviti društvenim radom za dobrobit prosvjećivanja puka, a ne punjenja vlastitoga džepa i trbuha.
OD SADA I VI MOŽETE BIRATI TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!
Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.
Digitalizirana biografija o Mari Matočec autora Vlatka Smiljanića od sada je svima dostupna za čitanje na sljedećoj poveznici http://issuu.com/smiljanicvlatko/docs/mara-matocec-biografija?mode=window&backgroundColor#222222.
