VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke
  Biljana Kovačević           10.07.2018.
Vjernica

Slaba točka, novela u nastavcima
Vjernica, 22.
dio
Prethodna poglavlja

„Slučajno“ se ponovo susrela s prijateljicom koju je poznavala još od mladosti, ali nisu bile posebno bliske. Prijateljica je bila istinska vjernica i živjela je svoju vjeru. Činilo se kao prvi božji znak! Na njenu priču, predložila joj je ako želi, da se pridruži njenoj Molitvenoj grupi. Grupa se sastajala jednom tjedno, uvijek u isti dan. Intuitivno je prihvatila iako je znala da će kod kuće zbog toga imati problema. Njen suprug je bio ljut na život i na Boga i nikako ga nije puštao u svoju kuću. Za njega su to sve bile budalaštine.

Odlučila je da neće popustiti. Pa šta bude! Samo je rekla mami: „Mama, ja moram nešto učiniti. Moram odnekud krenuti.!“ Mama je pogledala s razumijevanjem i samo blago klimnula glavom. „Idi“ – rekla je. U početku je to držala tajnom, no kako nije navikla išta skrivati od supruga, odlučila mu je reći, premda je on već načuo u gradu. U tako malenom gradu svi sve znaju. Reakcija je bila očekivana, ali ona se odlučila suprotstaviti. Duboko iz srca i duše bila je zahvalna ljudima koji su je primili u svoju kuću kao da je odavno njihova. Bili su vrlo suosjećajni, ali ništa nisu pitali. Znali su da će progovoriti kada bude spremna. Molitva je uvijek završavala pjesmom, a kako je voljela pjevati, to joj je bio najdraži dio. Voljela je ona duhovne pjesme i na pitanje koju bi željela da bude „njena“ pjesma, spremno je odgovorila: „ Krist na žalu“.

Nakon pjesme sjedali bi za stol, za objed koji su pripremili domaćini, a svatko od prisutnih bi pridonio nešto tome. Razgovarali bi opušteno uz jelo i kasno u noć se vratili kući. Ispunjeni vjerom i nadom. Nju je njena Nada uvijek čekala kod kuće. Nakon nekog vremena, njena prijateljica je čvrsto naumila da ju krsti. Govorila bi kako se krštenjem puno toga „skine“ i da je to dobar početak. U tim trenucima je bila spremna na sve, samo kako bi njenom djetetu bilo bolje. Ali, tu se opet našla pred zidom. Njen muž i djeca bili su kršteni u katoličkoj crkvi.

Njena je obitelj pravoslavna, što u tom trenutku i nije bilo nešto baš poželjno. Iako nisu pohodili u crkvu, nakon što je socijalizam „pao“, svi su postali vjernici i svatko se okretao čemu je znao. Pomislila je, ako se već mora krstiti, ne bi bilo u redu da zaobiđe svoje korjene. Iako je za nju Bog bio jedan, i svima isti, ali razlike su postojale. Razmišljala je, da se crkva nije dijelila, ne bi sada morala dvojiti da slijedi svoje korjene ili da se pridruži mužu i djeci u „njihovoj“ crkvi. Razmišljala je kako bi se možda mogli i vjenčati.

Kao u filmovima. Romantično s puno bijelog cvijeća i svijeća, uz koračnicu..No, njen muž je već bio vjenčan u crkvi s prvom ženom. Mislila je, ma nema veze, mi ćemo se vjenčati u „mojoj“ crkvi. Ali ako je Bog jedan, on bi vidio prevaru. Ta ne bi bio Bog da ne zna sve. Njeni snovi su se raspršili u mjehuriće, a suprug se ionako nije želio crkveno razvjenčati. A naravno, ni vjenčanje u pravoslavnoj crkvi nije bilo nešto što bi pridonijelo općem dojmu.

Bar u ta vremena. A on ionako nije vjerovao u Boga! Nije joj ostalo ništa drugo nego da se moli, sama u svoja četiri zida, gdje joj nisu trebali ni svjedoci niti posrednici. Koliko su njeni prijatelji željeli pomoći, pokazali su kada su specijalno za nju pozvali na večeru patera iz drugog grada, koji je bio poznat po tome da pomaže ljudima poput nje. Nije mario za to što nije krštena, niti što nije članica njihove crkve.

Osjećala je tremu jer još nije znala sve molitve, a kada je došao red na nju stidljivo ali hrabro je počela: „Zdravo Marijo, milosti puna, / Gospodin s tobom, / blagoslovljena ti među ženama / i blagoslovljen plod utrobe tvoje..“ i tada, kao i nekoliko prethodnih puta se na tom mjestu rasplakala.. To nije bio običan plač nego ridanje, i ustala se brzo, otišla u kupaonu i stala nad umivaonikom. Vidjela je kako joj curi krv iz nosa tako obilato da je pomislila kako će morati pozvati pomoć.

Nagnula se i pustila da curi, tresući se od jecaja. U brzini nitko nije primijetio kako joj kapa krv, pa su je ostavljali na miru da se smiri. Razumjeli su. Bojala se da će se onesvijestiti a nitko neće znati. Dugo se zadržala unutra, a kad se sve smirilo izašla je i tiho rekla:“Oprostite“ . Vidjela je suosjećajne oči patera koji je bez riječi ohrabrio. Nakon nekog vremena ju je upitao: „ Da li bi vaš suprug želio doći?!! Ona je uspaničeno odgovorila:“Ne! Ne! Ne bi on htio!“ A pater je klimnuo glavom u znak da razumije situaciju u kojoj se nalazi.

Komentari




Još iz kategorije Slaba točka



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.