Franjo Tuđman zaista nema sreće s monumentima što bi trebali ovjekovječiti njegove povijesne zasluge za stvaranje Hrvatske. Svi zagrebački trgovi koje obitelj smatra pogodnim, uključujući i onaj Markov, još uvijek su zauzeti i ne postoji politička volja za njihovim preimenovanjem, a one koje aktualna vlast nudi Tuđmanovi nasljednici zovu ledinama. Pa kad već metropola i veliki gradovi neće, provincija se trudi ispraviti nepravdu, postavljajući šakom i kapom spomenike i biste prvom hrvatskom predsjedniku. Najnoviji, onaj u Virovitici, otvorio je Vladimir Šeks, a autor mu je Ante Jurkić, čije Tuđmanove biste već krase Vukovar i Osijek.
Malo od uzbuđenja pred susretom s brončanim Tuđmanom, malo od rastresenosti što je postao počasnim građaninom Virovitice, predsjedniku Sabora omaklo se da ga spomenik podsjeća na onaj Theodoru Rooseveltu. Ustoličeni Tuđmanov kip uistinu do plagijata liči na skulputuru američkog predsjednika, ali jednog drugog, Abrahama Lincolna. Dotični nije bio prvi već 16. predsjednik, nije umro prirodnom smrću već je ubijen u atentatu 1865. godine, pa je autora virovitičkog Tuđmana do Lincolna vjerojatno dovela činjenice da su obojica pobijedili južnjačke balvane, ropstva ili velikosrpstva, svejedno.
Ono što ih nepovratno razlikuje upravo je spomenička baština što su im živi podigli u njihovu čast. Lincolnov Memorijalni centar u prijestolnici SAD, Washingtonu D.C., mjesto je ne samo evociranja već i nastavljanja povijesti ispred kojega je i Martin Luther King proročanski izrekao svoj »I Have a Dream«. Tuđmanom se kao modelom, uglavnom jednako neuspješno i bez kriterija, bave i akademski kipari i raznorazni amateri. Njegove biste i najčešće gigantske, socrealističke figure postavljaju se, ponekad i kao divlja gradnja, daleko od velikih gradova – Diklo, Kaštel Lukšić, Korenica, Pridraga, Škabrnja, Veliko Trgovišće, Vinkovci, Makarska... Skupljena na jedno mjesto, sva ta memorabilija sklepana navodno prvom hrvatskom predsjedniku u čast više bi podsjećala na jedan od atraktivnijih postava Antimuzeja Vladimira Dodiga Trokuta nego li na nešto što bismo svijetu s ponosom mogli pokazati, nešto što bi moglo ukazati da i mi imamo svog Lincolna.
Spomenici postavljeni Tuđmanu u Hrvatskoj za sada su jedino dobra meta i utočište galebovima i golubovima. Ovaj najnoviji u Virovitici, Tuđman koji sjedi, postavljen ispred Gradske knjižnice, slučajnog prolaznika koji o njemu ništa ne zna prije bi asocirao na strogog bibliotekara koji je prvi počeo naplaćivati kazne Virovitičanima za prekoračenje rokova posudbe knjiga, nego li na predsjednika države.
Matoš je bio u pravu: za uspjeli spomenik trebaju i dobar kipar i dobar pokojnik, ali i narod svjestan prostora u kojem živi.
