Dossier Palm
Velika reportaža o Virovitici u Večernjem: "Strahovlada je jedini problem, nema posla ako nisi njihov"
Suzana Lepen Štefančić/Večernji list
19.06.2019.
U Virovitici ne postoje pritisci, i žive mirno svi, kao hipici, u Virovitici. Ironično bi mogli ti stihovi zazvučati i legendarnom Đorđu Balaševiću, koji ih je ispjevao, ako je barem koji put u posljednjih mjesec dana prelistao vijesti iz ovoga grada. Mladi Siniša Palm, gradski pročelnik za financije i gospodarstvo, pronađen je mrtav u šumi nakon što ga je gradonačelnik Ivica Kirin kazneno prijavio za pronevjeru 17 milijuna kuna iz gradske blagajne. Ivan Đakić, sin HDZ-ova saborskog zastupnika i lokalnog moćnika Josipa Đakića, na Općinskom je sudu u Virovitici nepravomoćno osuđen na 11 mjeseci uvjetne zatvorske kazne, zbog prijetnji novinaru Ivanu Žadi te širenja mržnje prema Srbima - piše u velikoj reportaži o Virovitici Suzana Lepan Štefančić u Večernjem listu.
Neslavne naslovnice
Podsjetimo, on je na društvenim mrežama postavio fotografiju osobe s ustaškim znakovljem koja drži glavu osobe s četničkim oznakama te napisao “Svim ‘prijateljima’ Srbićima sretan Božić”. Baš za našeg posjeta Virovitici, gradonačelnik Ivica Kirin sjedio je na optuženičkoj klupi na Županijskom sudu u Zagrebu, gdje je nastavljeno suđenje u aferi Fimi media. Kirin je optužen da je, dok je bio ministar unutarnjih poslova u Vladi Ive Sanadera, milijun eura iz Ministarstva uplatio u crni fond HDZ-a. A cijeli taj niz neslavnih naslovnica iz Virovitice “otvorio” je aktualni ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade Tomislav Tolušić, kad se u svibnju našao u središtu pažnje zbog obiteljske kuće u tom gradu. Ministar je u imovinskoj kartici prijavio kuću od 165 četvornih metara, iako je u stvarnosti vlasnik kompleksa od 330 “kvadrata”. Objasnio je da u objektima koje nije naveo u imovinskoj kartici – roštilja. Zbog svega toga u javnosti se nametnulo pitanje je li Virovitica “grad slučaj”.
– Ne bih volio da se Viroviticu naziva “gradom slučajem”, za mene je to najljepši grad na svijetu. Ali da se čudne stvari događaju, to je istina – započinje Darko Lešković, gradski vijećnik iz redova Mosta nezavisnih lista. Jedan je on od osam oporbenih vijećnika, među kojima su još tri iz SDP-a, po jedan iz HSS-a i nezavisni te dva iz lokalnog HSPD-a. Vlast je čvrsto u rukama koalicije predvođene HDZ-om, u kojoj su još HSP AS i HSLS.
Samo deset stipendija
– Četiri sam godine u lokalnoj politici, a prije se nikad nisam njome bavio niti me zanimala. Radim u privatnoj tvrtki. Kada sam sjeo u Gradsko vijeće, bio sam i više nego iznenađen. Trinaest vladajućih vijećnika u dvije godine, koliko sam ondje, nije postavilo ni jedno jedino pitanje gradonačelniku. Postavlja ih uglavnom opozicija, ali je se svaki put “dočeka na nož”, i odgovara se s visine. Ako i poslušaju neku našu inicijativu, plasiraju je kao svoje rješenje – tvrdi Lešković koji je, među ostalim, vladajućima prigovarao i što dodjeljuju samo deset stipendija studentima, “dok ih mala Pitomača daje tri ili čak četiri puta više”, što mu je nepojmljivo. Otkako je hrvatske države, HDZ nije vodio Viroviticu samo šest godina, od 1997. do 2003., kad je vladala lijeva koalicija. A baš u tom razdoblju politički je stasao Ivica Kirin. Člansku iskaznicu HDZ-a potpisao je 1997., a u gradonačelničku je fotelju zasjeo 2003. I tada je grad tresla afera, a za nju je bio “zaslužan” SDP-ov gradonačelnik Zdenko Deskar.
– Dok je radio kao instruktor u autoškoli, Deskar je od kandidatkinje zatražio 600 kuna. Ona je s roditeljima označila novčanice i uhvatili su ga. No, to je isplivalo u javnost tek kada je zasjeo na čelo grada. Pod tim je teretom bio primoran odstupiti s vlasti – prisjeća se Goran Gazdek, urednik i vlasnik portala Virovitica.net te pokretač Studijskog instituta za novinarstvo, kulturu i obrazovanje SINKO koji je pratio taj slučaj. Deskar je osuđen 2002. na kaznu zatvora od šest mjeseci, uvjetno na godinu dana.
Naslijedio ga je Ivica Kirin, koji 2003. postaje najmlađi hrvatski gradonačelnik, i ostaje na istome mjestu praktički do danas. Izuzeti iz tog staža treba samo dvije godine, kada je vodio Ministarstvo unutarnjih poslova, u Vladi Ive Sanadera, od 2005. do 2007. I Kirin se, poznato je, pod pritiskom javnosti i afera morao povući iz Ministarstva. Presudio mu je, podsjetimo, božićni lov na veprove u društvu generala Mladena Markača, tada haaškog optuženika u kućnom pritvoru koji nije smio napuštati mjesto stanovanja, pa tako ni loviti po Bilogori. Još je apsurdnije to što je Markača, u slučaju kršenja kućnog pritvora, trebala privesti hrvatska policija, a ministar policije s njim je lovio veprove. Taj trenutak lovci su ovjekovječili, fotografije su završile na naslovnicama novina i portala, general Markač u Haagu, a Kirin se vratio u Viroviticu na mjesto gradonačelnika. Nove muke Kirina su zadesile 2010., kada je optužen u aferi Fimi media, koja još čeka konačni sudski epilog. Istražiteljima USKOK-a morat će uskoro, sasvim je izvjesno, otvoriti i vrata Gradske uprave, ako već i nije, jer je puno upitnika oko misterioznog nestanka 17 milijuna kuna iz proračuna, a u konačnici, i oko smrti 37-godišnjeg pročelnika. Pokojni je Siniša Palm, inače, bio nadređen i Kirinovoj supruzi Sanji – ona je voditeljica Odsjeka za gospodarstvo.
– Njezina je pozicija vrlo zanimljiva. Usto što je zadužena za gospodarstvo u Gradu, vijećnica je u Skupštini Virovitičko-podravske županije, gdje je i predsjednica Kluba HDZ-a – iznosi Lešković iz Mosta NL.
Iseljavanje pogodilo grad
Ivica Kirin, na dan Palmova pokopa, bez iznošenja ikakvih dokaza javno je objavio, ne navodeći ime, kako je “odgovorna osoba za pronevjeru bila ovisnik o kockanju”, što je, u najmanju ruku, utuživo. Zbog nestanka milijuna, pisalo se, bila je čak upitna i isplata plaća u gradskome sustavu. Do njega nismo uspjeli doći, uputio nas je na gradsku glasnogovornicu Martinu Bašić.
– Istragu provode nadležna tijela te će javnost dobiti odgovore po završetku postupka. Ono što možemo reći jest da se poslovanje Grada Virovitice odvija redovnim tijekom – kratko komentira glasnogovornica Bašić slučaj pročelnika.
Na upit je li Virovitica, uvjetno rečeno, problematičan grad, odgovara:
– Virovitica je grad u kojem se gradi više nego ikad i koji iz dana u dan “mijenja svoje lice”. Samo do svibnja ove godine realizirane su investicije vrijedne oko 39 milijuna kuna, dok je trenutačno otvoreno desetak gradilišta u vrijednosti oko 250 milijuna kuna. Do kraja 2019. očekuje nas otvaranje još tridesetak novih gradilišta – iznosi M. Bašić.
Kao dva najznačajnija projekta navodi obnovu Dvorca Pejačević i Gradskog parka koji se privode kraju, a vrijedni su 81 milijun kuna. Gradi se, dodaje, i novi Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju koji će biti završen do jeseni, a s trodijelnom školskom sportskom dvoranom vrijedan je 78 milijuna kuna.
– Preseljenjem u novi Centar, sljedeće školske godine, krenut će se s izvođenjem novih programa – predškolskog odgoja i srednjoškolskog obrazovanja. Predškolski odgoj moći će pohađati djeca u dobi od jedne godine do polaska u školu i sufinancirat će ga Grad Virovitica, dok će srednjoškolci na raspolaganju imati zanimanja za pomoćnog krojača i pomoćnog kartonažera. Očekuje se i uvođenje novih socijalnih usluga: psihosocijalne podrške, rane intervencije, integracije, usluge savjetovanja i pomaganja te organiziranog stanovanja – nabraja ona.
Naš sugovornik Goran Gazdek ocijenit će kako Grad funkcionira, kao i sve gradske službe, uređen je, čist, “možda i bolje nego u drugim gradovima”. Požalit će se, pak, na lošu prometnu povezanost, jer je Virovitica udaljena čak 80 kilometara od najbliže autoceste, koja je u Kutini. No, dodat će i kako to “ide na dušu” cijeloj državi.
– Načelnik Murtera nedavno je na sastanak u Zagreb stigao kad i mi, a također smo krenuli u 5 sati ujutro – prikazuje on. Grad financira, ubacit će se Lešković, kazalište, koje je jedino profesionalno od Osijeka do Zagreba. – Najveći je problem u Virovitici netransparentnost i strahovlada. Otvoreno se govori kako ne možeš dobiti posao ako nisi u HDZ-u – navodi Gazdek.
– Gradonačelnik navodno na stolu ima pregršt zamolbi za posao koje mu građani donose. Ako je to istina, onda se ponaša kao nekakva alternativa Zavodu za zapošljavanje – nadovezuje se Lešković.
Na sumnje da gradonačelnik određuje tko će dobiti posao, a tko ne, glasnogovornica Martina Bašić odgovara kako se u Gradskoj upravi zapošljava putem javnih natječaja na koje se svatko može javiti.
Za natječaje u ostalim tvrtkama možete kontaktirati nadležne – upućuje nas. Iseljavanje je i ovaj kraj pogodilo, ali naši sugovornici smatraju da situacija nije alarmantna kao općenito u Slavoniji. – Naša je županija jedna od rijetkih u kojoj posljednjih 20 godina broj učenika pada, a broj nastavnika kontinuirano raste. Efekt je to, možda, toga što je bivši župan Tomislav Tolušić otvarao škole po malim mjestima. Kod svake bi, doduše, stavio svoje ime, ali mislim da je to bilo dobro jer ne možemo očekivati doseljavanja u manja mjesta ako nema infrastrukture – rezimira Lešković. Josip Đakić čelnik je županijskog odbora HDZ-a i, nesumnjivo, jedna od ključnih figura na lokalnoj političkoj sceni. On, pak, za lošu percepciju grada optužuje novinare. – Virovitica nije ni približno grad slučaj. Pokušaj da se diskreditira aktualna vlast na nivou grada, kao i županije, fabriciran je novinarskim potenciranjem, u najvećem dijelu onih koji nisu nikada ništa lijepo napisali o Virovitici. Ona je jedno veliko gradilište, nekome to ne odgovara, jer svi uspjesi trebaju biti zatamnjeni negativnim pojavama. Činjenica je da su negativne pojavnosti prisutne u svakome gradu, pa i državi, i one su senzacije koje pune novinske članke, pa tako i ovo. Ne vidim nikakvih slučajeva koji bi narušili ono što se započelo i kako se radi. Otkad je gradonačelnik Ivica Kirin, Virovitica se pretvorila iz varoši, kako ju je zvala bivša ministrica obrane i potpredsjednica Vlade Željka Antunović, u gradić ugodan za život, a na pragu je novi investicijski ciklus – sažet će Josip Đakić. – Na slučaj moga sina, koji je punoljetna osoba i priznao je da je pogriješio objavom fotografije, i samim time što se pokajao, trebalo se drukčije gledati. Ratni zločinci šetali su uz policajce bez lisica, a on je drukčije tretiran samo zato što je moj sin. Ja sam šteta svome sinu, jednome, drugome, trećem i četvrtom, jer oni su pod povećalom, a traži se mene. Gleda se kako bi se meni naštetilo. No, na izborima od 2003. do sada, svaki se put pokušalo diskreditirati i mene i moje stranačke prijatelje, i nije se uspjelo – nastavlja on.
Maturanti znaju cijepati drva
O slučaju Siniše Palma ne želi reći ni riječ – “neka ga rasvijetle policija i DORH”.
– Želim da što prije kažu istinu, da se maknu stigma i bilo kakva kuloarska raspredanja – naglašava. – Što se tiče mog sina, jasno sam rekao: pogriješio je i priznao. A ona prijetnja novinaru ne stoji, žao mi je što se tako ponio, no izazvan je stotinama objava koje su vrijeđale i omalovažavale moj rad, mene i suradnike. Kada mlada osoba, čitajući to o svom ocu, stvara percepciju, vidite što se događa... – govori nam Đakić.
Iako je, kako sam kaže, teret svojim sinovima, ne razmišlja o povlačenju s političke scene.
– Neću se maknuti, politički sam se spreman boriti dok god ne ostvarim ciljeve koje smo zacrtali, i dokle god me moji suradnici i kolege uvažavaju i trebaju, ja sam tu. Oni će odlučiti kad ću otići. Ni vi novinari, ni bilo tko drugi, nego oni s kojima dijelim i zlo i dobro na ovim prostorima. Na izborima za EU parlament polučili smo 42,35 posto glasova, i prvi smo u Hrvatskoj po rezultatu. I to govori sve, kada se pita trebam li se maknuti – poručuje. Nije točno, tvrdi, kako se “u Virovitici ne može ništa napraviti ako nisi ‘njihov’”. – Svatko tko se obrati meni, Kirinu, Tolušiću, iznese prijedlog, molbu, gledamo da mu stvorimo mogućnost da stvara i radi na ovim prostorima – kaže.
– Što se tiče iseljavanja, po statistici, iselilo se 2370 građana, ali ja mislim da ih je više i da desetak tisuća ljudi radi u zemljama EU. Neki se vraćaju – navodi.
Viroviticu voli, pojašnjava, “zato što su iz uspavanog grada napravili gradilište koje zrači novim mogućnostima”.
– Mladim smo ljudima omogućili da budu na čelu i Grada i Županije, da budu ministar i potpredsjednik Vlade. Pokazali smo time da svaki entuzijast i stručnjak ima priliku biti na najvišim funkcijama – podcrtava.
A Viroviticu je iskreno zavoljela Iva Anzulović, slobodna novinarka i aktivistica koja je lani u rujnu s 14-godišnjim sinom i 9-godišnjom kćeri doselila iz Zagreba. Prvi put je taj grad posjetila prije tri godine, a do tada, smješka se, “nije znala ni gdje je na karti”.
– U tri sam dana u ovom gradu shvatila da je to mjesto na kojem se osjećam kao nigdje na svijetu. Nema stresa, ljudi čekaju u redu bez živčanjenja. Lanjska nam je godina bila teška, puno nam je prijatelja umrlo, došli smo na ljetovanje na Bilogoru i djeca su me posjela i rekla da žele ostati, upisala sam ih tu u školu i to je bilo to. Procvali smo, imamo pet sati vremena više u danu! – iskreno je zadovoljna Iva.
Piše kolumnu na portalu Virovitica.net gdje, kroz satiru i humor, sagledava i lokalnu političku situaciju. – Verbaliziram ono što misle Virovitičani, jer vidim isto što i oni, bez obzira na to što sam iz Zagreba. Meni je tu nevjerojatno lijepo, i želim da nas politika ostavi na miru, jer moja djeca ne mogu biti sretna ako nije i cijela zajednica. A Virovitica je zajednica. U ovom je gradu potpisana bula kojom je Zagreb postao gradom, u dvorcu Pejačević, puno je Virovitičana vrhunskih novinara, književnika, koji su stvarali i ostavili dubok trag u Zagrebu. Ljudi su strašno vrijedni, nema nigdje nepokošene trave, maturanti znaju cijepati drva, ložiti, i to su i moja djeca uz njih naučila – zaključuje. Kada turist kroči u Viroviticu, put ga može nanijeti u Muzej malih vlakova koji je s gotovo 3500 izložaka najveći takav u Hrvatskoj.
– Izrađujemo makete i tu vještinu prenosimo na djecu. Naša je željeznička postaja svojedobno proglašena najljepšom u zemlji, a jedina ima balkon, na kojemu je velika maketa željeznice od 12 metara. Tu nalazimo duševni mir – pokazuje nam Marijan Posarić, voditelj izložbe koja se prostire na oko 400 “kvadrata”.
