Zeleno-lijeva koalicija: Izađite na izbore, sada napokon imate za koga glasati
Sud časti isključio Josipu Rimac iz HDZ-a
Cappelli: Nema razgovora s onima koji naštimavaju račune
Živi zid: Ministar Ćorić neprijatelj je svakog hrvatskog kućanstva
Demokrati: Ustaški poklič konačno treba trajno zabraniti
VLADA Na teret proračuna udžbenici za učenike slabijeg imovinskog statusa
Vlada: Iz proračunske zalihe 1,1 milijuna za udrugu Palčići

  Koronavirus

Večernji list o život u izolaciji: Na posljednji panonski otok Križnicu više ne dolazi ni poštar

  Marina Borovac/Večernji list           10.04.2020.         785 pogleda
Večernji list o život u izolaciji: Na posljednji panonski otok Križnicu više ne dolazi ni poštar
Sablasno praznom cestom koja vodi prema Virovitici zaputili smo se posljednjeg dana ožujka ka županiji satkanoj od Slavonije i Podravine u kojoj u vrijeme našeg kretanja na put nije bilo ni jedne osobe zaražene koronavirusom. No situacija se mijenjala iz trenutka u trenutak pa taman kad smo se priključili na brzu cestu kod Svete Helene stiže nam obavijest o virusom zaraženoj domaćici koja nije nikamo išla iz svoga sela, a čiji je suprug poštar u Slatini pa se ovih dana traže svi njegovi kontakti - piše reporterka Marina Borovac u Večernjem listu.

Tako je utorak, 31. ožujka, bio dan kad je zloglasni COVID-19 stigao i u Virovitičko-podravsku županiju, posljednju koja je odolijevala njegovu proboju unutar administrativnih granica, zbog čega je županijski Stožer civilne zaštite donio odluku da se na baš sve pristupne ceste na granici s okolnim županijama postave kontrolne točke na kojima će se evidentirati svatko tko uđe na njihov teritorij. Ta je odluka i dalje na snazi. Naše je odredište ovoga puta bilo Križnica – posljednji panonski otok, okružen Dravom, Mađarskom i žilet-žicom koji s kopnom i cestom što vodi do dvanaest kilometara udaljenog općinskog središta Pitomače spajaju skela i viseći pješački most preko kojeg je zabranjen prijelaz, na što upozorava postavljeni znak.
 
Skelom se osim automobila prevozi i mehanizacija poljoprivrednika koji ondje obrađuju zemlju, poput obitelji Mareković iz Lozana kod Virovitice koja u Križnici pod industrijskom konopljom ima 12,5 hektara državne zemlje. Da bi došli raditi u polje, Marekovićima će sada trebati propusnica pa osluškuju vijesti, da znaju što im je činiti. Ukupna je površina Križnice oko 880 jutara, odnosno manje od pet četvornih kilometara, a rukavci koji je omeđuju čine po jednima oblik pet prstiju, po drugima cvijet, kako kome drago.
 
Drava ovdje čini meandre na malom prostoru, u velikim zavojima, kakvih nema od Austrije do ušća u Dunav. Od prije dvanaest godina Križnica je dio regionalnog parka “Područje rijeke Mure i Drave”. Kada se potkraj 2016. godine u taj zaštićeni krajobraz bio zavukao virus ptičje gripe, po nalogu mjerodavnih službi glavom je platila sva perad, a Križnica je bila odsječena od svijeta.
 
– Sada skela vozi tri puta dnevno, i to samo domicilno stanovništvo, da ne bi bilo neprilike – kaže nam općinski načelnik Željko Grgačić. Ni škole ni trgovine Komadić netaknute prirode tog dravskog otoka na čijim pješčanim obalama u ljetnim mjesecima uživaju brojni kupači i koji su unatrag nekoliko godina počeli otkrivati i turisti izvan Virovitičko-podravske županije, obitavalište je osamdesetak duša nastanjenih u 24 kućanstva. Što se tiče podmlatka, dva su dječarca u dobi od dvije godine, imaju jednu osnovnoškolku, dvoje srednjoškolaca i dvije studentice, nabraja Josip Sesvečan, predsjednik Mjesnog odbora. Imali su Križničani nekoć osnovnu školu, ali iz navedenih podataka o broju djece, jasno je zbog čega je zatvorena. Tako đaci do četvrtog razreda idu na nastavu u Starogradački Marof, a kasnije u Pitomaču.

Stanovništvo Križnice živi mahom od poljoprivrede, nekoliko je zaposlenih u Pitomači i Virovitici. Adrese ima prijavljena i nekolicina onih koji tu ne žive, ali tako koriste benefite od poreza i prireza, što li već. Usput rečeno, bio je tu kupio, pa na koncu prodao, kuću i pobjednik prve sezone Big Brothera – Saša Tkalčević. Na otoku nema trgovine. Jedina dva restorana – Dravska iža i Ribička klet – zbog koronavirusa do daljnjeg su stavili ključ u bravu. – Da je sve normalno, skela bi vozila svaki sat, od 7 do 19 sati – kaže Sesvečan, inače zaljubljenik u lov i ribolov koji su sada zabranjeni pa, iako okružen rijekom, ne smije zabaciti udicu, makar bio jedini na Dravi.


– Ne kontroliramo propusnice jer znamo tko je domaći, i tko ovdje ima zemlju pa može prijeko. Dnevno sad prevozimo desetak automobila, prije korone 60 – vežući skelu debelim lancem za dok govori nam skelar Marijan Rupolec.
 
Nedaleko od njega na oglasnoj je ploči izvješena obavijest da se pri ukrcaju na skelu zabranjuje izlazak iz vozila. Tu su i odluke Nacionalnog stožera civilne zaštite o privremenoj obustavi javnog prometa, zatvaranju dječjih igrališta te obavijest komunalnog poduzeća iz Pitomače o plovidbenom redu skele Križnica koji je na snazi od 22. ožujka. Tako sad po tom novom režimu skela iz Križnice kreće u 7, na otok se vraća u 9, a s njega se opet može krenuti u 12 i vratiti se u 13 sati. Posljednja linija iz Križnice ide u 16 sati, a iz Pitomače u 17 sati. Za one koji imaju simptome korone apelira se da odgode prijevoz skelom. “Svakako želimo održati normalno poslovanje koliko god je to moguće, ali su nam sigurnost i zdravlje naših zaposlenika, kao i svih korisnika naših usluga na prvom mjestu stoga poduzimamo sve moguće mjere opreza”, navodi se na kraju te obavijesti koju potpisuje direktor pitomačkog komunalca Zdravko Paša.
 
Marijanov kolega na skeli Spomenko Cetina živi u Križnici, Marijanova je kuća nasuprot njegove, na kopnu. Skelar je i Josip Sesvečan koji nam kaže da, osim što voze s jedne na drugu obalu Drave, momci iz komunalnog u Pitomači kose prilaz do visećeg mosta, čiste ga od snijega... Kod skelskog prilaza s pitomačke strane brojni Križničani imaju parkirane automobile.
 
Kako smo već spomenuli, na otok se osim skelom kojom se vozi dvije-tri minute, može i ponad Drave na visini od 15 metara uzdignutim pješačkim mostom. Njegova je gradnja dijelom bila financirana iz samodoprinosa Križničana. Gradila ga je tvrtka iz Ptuja u Sloveniji, završen je potkraj šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali zbog aljkave gradnje i nepoštivanja projekta nije dobio uporabnu dozvolu.
 
Nema je ni danas, više od pedeset godina kasnije, pa je prelazak njime na vlastitu odgovornost. No ljudi ga koriste i danju i noću, hodaju, voze bicikle i motore, a u prošlosti su navodno odvažniji momci preko mosta tutnjali i fićom. I nekoć i danas kad se netko usred noći razboli ili polomi nogu, mještani ga u tačkama prevezu preko mosta, a Hitna ga dočeka na kopnu. Drugog načina nema.

Na posao preko tog visokog, a do prije dvije godine i klimavog, mosta dolazi i Marijana Brcković iz Virja. Zaposlena je, kaže nam, u poljoprivredi, u obiteljskom gospodarstvu Ljubićevih. – Imam propusnicu, al’ u Križnici je nitko ne traži. Policija zaustavlja dok idem na posao, u Kladarima – govori Marijana uvjerena do korona u Križnicu neće doći jer je ona izolirana od vanjskog svijeta. Kaže nam još i da su joj pri prelasku mosta isprva klecala koljena od straha, no uspjela ga je nadvladati još prošle godine jer je na posao morala ići, a skela nije vozila u vrijeme kad je trebala biti u polju. Nadvladala je, kaže, i strah od vožnje skelom čiju plovidbu, osim korone, mogu zaustaviti i vodostaj Drave i vremenske neprilike.

Prodaja putem interneta Obitelj Ljubić kod kojih je Marijana zaposlena među najvećim su poljoprivrednim proizvođačima u Križnici. TerraNostra njihova je specijalizirana linija konopljinih proizvoda koji se prodaju putem web-shopa, što u doba korone nije naodmet znati. Bave se i uzgojem povrća, imaju stado od 150 ovaca.., nabraja “šef otoka” Josip Sesvečan.

Životinje drži i obitelj Fabčić, vlasnici sada zatvorene Dravske iže, inače mjesta sa specijalitetima od riječne ribe, prenoćištem i povoljnim cijenama. Zbog svega navedenog ondje je uvijek dupkom puno. – Imali smo najave za dolaske gostiju iz Njemačke, a sad je sve propalo. Sve su nam rezervacije do 1. lipnja otkazane, a naša cijela obitelj živi od ovog posla. Ostali smo bez ikakvih prihoda – zabrinuto govori Ruža Fabčić strahujući od toga što budućnost nosi.
 
Na nju i njezina sina Alena nailazimo kod skele, snaha Ivana u to je vrijeme u dvorištu na dudu davala mlijeko janjetu. Od skele do središta sela ima oko pet kilometara. Ruža i Alen Fabčić govore nam da su taman namjeravali adaptirati izletište, no sad su morali zaustaviti građevinske radove jer materijal ne mogu dopremiti u Križnicu zato što građevinari nisu domaći pa na otok i ne mogu.
 
– Ne ide k nama više ni poštar, nije ga bilo deset dana. Kad misliš da ti je nešto stiglo, moraš sam otići u Pitomaču u poštu i provjeriti – objašnjava Ruža Fabčić.
 
GSS na kontrolnom punktu Pandemija je zahvatila svijet baš u trenutku kada je Križnica trebala doći “na red” za investicije. Na čekanju je tako i godinama planirana i nikad započeta gradnja mosta za cestovni promet koji bi se trebao nalaziti uzvodno od skelskog prilaza, u blizini postojećeg visećeg pješačkog. Most koji će s jedne strane donijeti sigurnu i stalnu povezanost s kopnom, a s druge strane ukrasti Križnici njezinu draž, bit će dug gotovo 135, a širok malo manje od devet metara. Uz kolnik širine šest metara obostrano će biti smještene pješačke staze.
 
– Bilo bi to idealno za posjetitelje – govori vlasnica Dravske iže. Idealno mjesto za bijeg u prirodu i tišinu, uživanje u šetnjama, vožnji biciklom, ribolovu... jest i također zatvorena Ribička klet Rengel, s restoranom i smještajnim kapacitetima, pa na vlasnicu Miru Rengel nailazimo kako šeće mjestom sa svojim bernardincem.
 
Život je definitivno drukčiji, a posao je stao i njoj, baš kao i Igoru Štefanoviću, vlasniku restorana Potkova na zagrebačkom hipodromu koji u Križnici s ocem Nikolom uređuje svoje imanje, u čemu im pomaže susjed Mladen.
 
– Došli smo iz Zagreba prije zabrane kretanja – kaže Igor po tko zna koji put se pitajući što će i kako dalje biti. Njegovih 25 djelatnika sada je na Zavodu za zapošljavanje. – Više dobiju s burze, 70 posto od plaće, nego da primaju državni minimalac – govori.
 
Odlazeći s posljednjeg panonskog otoka, odlučujemo provjeriti kako na cesti funkcionira odluka županijskog Stožera civilne zaštite i jesu li uistinu pod kontrolom sve prometnice prema drugim županijama.
 
Vozimo se Podravskom magistralom kroz Viroviticu, dalje prema Slatini gdje je u utorak zbog korone zatvorena i dezinficirana pošta. Stižemo na kraj Virovitičko-podravske županije, u Orahovicu, i odatle namjeravamo preko Papuka do Kutjeva pa zatim ka ulazu na autocestu u Lužanima.
 
U Duzluku, selu u podnožju slavonske planine, jedan je trak ceste zatvoren. Pokraj njega parkirano je vozilo Gorske službe spašavanja iz kojeg izlazi maskom i rukavicama opremljena žena. Traži nas propusnice, upisuje imena i prezimena i naše OIB-e. Zatim uzima motorolu i diktira ih. Veza puca pa mora nekoliko puta ponoviti.
 
U to vrijeme iz suprotnog smjera, ravno na barikadu, nailaze dva automobila. Njih “preuzima” GSS-ovac koji je bio ostao sjediti u vozilu. Putnici iz tih vozila prolaze istu proceduru kao i mi. – Nemaju rješenje o samoizolaciji, mogu proći – odjednom odjekne iz motorole glas policajca s kojim su GSS-ovci na vezi. Opet policija Šutke nastavljamo put preko Papuka.
 
Ulazimo u Požeško-slavonsku županiju gdje nas nešto kasnije zaustavlja policija. Pokazujemo propusnice i bez zadržavanja nastavljamo pustom cestom prema Zagrebu nekako u vrijeme kada su Marijan Rupolec i Spomenko Cetina ovoga utorka preko Drave prevezli posljednju dnevnu liniju poluprazne skele.

Cijelu reportažu s fotogalerijom pogldeajte na portalu Večernjeg lista

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Koronavirus



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.