VIROVITICA - U Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica u okviru javnih priredbi utorkom održana je «Večer s pjesnikinjom» na kojoj je gostovala Sonja Manojlović, jedna od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnikinja. O pjesnikinji, rođenoj u Zagrebu 1948. godine, koja je do sada objavila 11 zbirki poezija i čije su pjesme prevođene na 15 jezika, govorila je moderatorica programa i ravnateljica virovitičke Knjižnice i čitaonice, profesorica Višnja Romay.
«Poeziju Sonje Manojlović karakterizira iznimnu dubinu i širinu pjesničkog izričaja. U njezinim pjesmama se prepoznaje osjećajnost kojom autorica nastoji prevladati racionalno pa poezijom sugerira ravnoteža između emocionalnog i objektivnog», rekla je profesorica Romay. Sonja Manojlović je završila filozofiju i komparativnu knjiženost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pjesme su joj uvrštene u antologije hrvatske poezije, a brojne pjesme su joj i nagrađivane. U Virovitici je predstavljena zbirka pjesma «Čovječica», ali je bilo i riječi o počecima njenog pisanja. Prvu zbirka pjesama «Tako prolazi tijelo» objavila je 1965. godine kada je imala nepunih 18 godina. «Poezija mi je bila jako važna, ali ne i ne i najvažnija. Prvu pjesmu sam objavila s 14 godina i neke od njih su ušle u prvu zbirku. Kada su mi javili da je knjiga izašla sedam dana nisam otišla po nju jer sam bila zabavljena i drugim stvarima. Ipak, poezija mi je bila svakodnevno važna ali ne kao paraknjiževnost, kad vam knjige i kritike ili bilo što se oko poezije zbiva postaju važne», rekla je pjesnikinja dodavši kako je stav zadržala do danas.
Sonjine pjesme, naglašeno je, ne opisuju događaj nego pokušavaju ući i njega i hvatati samo segmente koji su važni u tom trenutku. «Kao da se radi figura, ali samo u obrisima ili plohama svjetla i tame. Kako igra tih ploha stvara volumen, tako i pjesma svojim prostorom može stvoriti volumen. To je jezični događaj, nije opis nečega u klasičnom smislu da bude kao dječji crtež koji će sve imati nego dječji crtež koji samo nazire», objasnila je autorica i dodala: «Pjesma nije poruka, ona je nešto više od toga. Ona je spoznajni i artistički doseg onog tko piše. Izložiti samo nešto do čega smo došli kao neki stav nije dovoljno jer svaka pjesma treba imati emocionalni naboj – ako ga nema onda nije daleko došla. Taj emocionalni naboj u poeziji se vrlo često očituje kao ritam, zato je meni prilično važno kako pjesma zvuči».
Sonja Manojlović je govorila i o temama straha i smrti te o grdu koje se provlače kroz većinu njezinih pjesma. «Volim velike gradove jer mi liče na ljude. U različite dijelove grada odlazi se kao što čovjek ulazi u različite dijelove sebe, i može tamo prebivati duže ili kraće», rekla je Sonja. Njene pjesme je čitala Tatjana Keresturi, a na gitari je svirao Matej Blažević. Večer s pjesnikinjom Sonjom Manojlović bila je prva u nizu književnih večeri koje će u Virovitici zajednički prirediti Gradska knjižnica i čitaonica i Hrvatsko društvo pisaca.