Valentinovo - Dan zaljubljenih. I masovna histerija! Bombardirani silnim reklamama, osjećamo potrebu kupiti što više i što bolje. I time pokazati - što? Da volimo nekoga? Da smo imućni i dobrostojeći? Na društvenim mrežama nude brze kredite povodom Valentinova! Alo - kredit?! Za Valentinovo?! Bem ti, kako stvari stoje, za Uskrs i Božić trebat ću dići hipotekarni kredit. Samo ne znam u eurićima ili švicarcima? Jer sudeći po reklamama, ako ne kupiš najbolje (najskuplje), nije ti stalo do dragih osoba. Vrijednosti i kriteriji su nam se srozali na minimum. Razumijem ja trgovce, trgovačke lance. Naravno da im je u interesu zgrnuti paru, jer profit je bitan. Šišaj ovce dok je vrijeme.
Ali ne razumijem ljude. Što? Nekom je manje stalo do tebe ako ti umjesto skupog parfema pokloni čokoladu? Klinci nam odrastaju vjerujući kako ih roditelji manje vole ako su dobili jeftiniji mobitel za poklon, Grozne li situacije ako vas poznanik upita što si dobio za poklon, a ti onako sramežljivo odgovoriš: Ništa! Samo jedan topao zagrljaj. Strašno! Sramota! Peglaju se kartice, troši se...Rasipamo novac kao da izlazi iz mode. Depresija prije, depresija poslije. Poslije i veća jer stižu računi na naplatu! Demokracija je prekrasna, ali trebamo znati plivati u njoj. Prihvatili smo sve što je loše.
Gledajući filmove i sapunice, izgubili smo kompas u kojoj i kakvoj državi živimo. Zaboravljamo da živimo na rubu egzistencije. Zaboravljamo da nismo svi Todorići, Mamići, Severine i da ne plivamo u novcu. Zaboravljamo da jedva krpamo kraj sa krajem. Zaboravljamo da nam posao visi o niti i da plaću treba rastegnuti kao žvakaću gumu od prvog do prvog. Zaboravljamo da jedva preživljavamo 365 dana u godini.