Zavičaj je česta tema brojnih umjetnika. Pisci, pjesnici, slikari, fotografi, snimatelji, glazbenici i mnogi drugi, profesionalci ili amateri, svoje radove posvećuju rodnim krajevima ili mjestima gdje žive. Proslava Dana grada povod je da se takva djela prigodno i publiciraju. Danas objavljujemo pjesmu autorice Branke Poljanac (66) rođene Kolarević. Branka voli čitati, obožava poeziju koju i sama piše. Nakon 40 godina života i rada u Njemačkoj vratila su u Viroviticu. Iako je rođena u Osijeku Virovitica je njen grad. „Dijete sam drugih vremena, ali moj grad je moj život. Virovitica je moja Vila, moj dom. Imam jako puno pjesama, amaterske su, ali pisane iz duše“, kaže Branka.
Moj grad
Dođi da ti pričam ja o gradu
jednom gradu najdražem na svijetu
gdje te ptice još cvrkutom bude
Gdje najljepše zore rane rude.
Dođi da ti pričam ja o gradu tu
još djeca bosonoga trče i
još narod sijedi ispred kuće
U mom gradu ja sam rasla
u njemu sam dijelovala
Zbog ljubavi zaplakala i od sreće zapjevala
U mom gradu i suze su tekle
zbog jednog mladica,a on mene
ostavio radi žene druge
radi čaše pića
Svakog dana moj grad mene čeka,
svakog jutra raširenih krila, a večeri svake evo opet nje Virovitica moja
ljepotica mila
Dođi da ti pričam ja o gradu tu gdje
Sunce još toplije grije, a i Mjesec još se slađe smije
Dođi da ti pričam ja o gradu pričat bi ti mogla ja do jutra
Ajde spavaj prijatelju dragi priču ću ti nastaviti sutra.
***
