USUSRET POČETKA SUĐENJA IVANU ĐAKIĆU Iva Anzulović: Ljude koji djeluju protivno dobrobiti zajednice, uvijek i bez iznimke valja izolirati, marginalizirati i zasluženo kazniti

U utorak 16.travnja, s početkom u 10 i 30 sati, pred sucem Ilijom Samardžijom iskaz će u predmetu protiv okrivljenog Ivana Đakića dati Iva Anzulović, slobodna novinarka iz Zagreba. Podsjetimo - Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici podiglo je optužnicu protiv Ivana Đakića zbog prijetnji kako će "izubijati Žadu kada ga vidi, vući ga za onu njegovu kosu te ga krvavog dovući u birtiju te ga netjerati da plaća runde ili će u Zagrebu platiti nekome 500 eura da to napravi i da ga polomi".

Te je prijetnje u kafiću Boom u rujnu prošle godine Ivan Đakić izrekao pred desetak svjedoka no Iva Anzulović jedina je koja ga je za isto prijavila te o istome obavijestila Ivana Žadu na čiji su račun prijetnje išle.

Početak suđenja, koje je otvoreno za javnost, povod je našem razgovoru sa ovom zagrebačkom novinarkom koja je jesenas prijavila prebivalište u Virovitici te postala našom sugrađankom.

U općinskom državnom odvjetništvu rečeno vam je kako ste krunski svjedok u ovom predmetu iako je prijetnje Ivana Đakića čulo desetak tada prisutnih osoba. Što mislite, koji je razlog da ste jedina prijavila ovo kazneno djelo?

- Nikada se ne bavim analizom onoga što drugi rade ili ne rade, misle ili ne misle. Imam razumijevanje za malu sredinu u kojoj se svi znaju i njeguju dobre odnose ali podvlačim crtu kod prijetnji, agresije, nasilja i kriminala pa da se i dvadeset godina znamo ili smo ne znam kakvi prijatelji. Ljude koji djeluju protivno dobrobiti te cijele zajednice kojoj pripadaju, uvijek valja izolirati, marginalizirati i zasluženo kazniti. U protivnom, događa se što nam se i dogodilo - šefuju lokalni šerifi. Reagirala sam po savjesti i kolegijalno i drago mi je da jesam, učinila bih to uvijek i svugdje.

Imali ste čak problema kod prijave kaznenog djela, ako se ne varam - odbili su prihvatiti vašu prijavu i u virovitičkoj policiji i u Odvjetništvu?

- Da, nisam mogla vjerovati kada sam u policiji slušala policajca sa značkom 19888 koji mi objašnjava kako je Ivan Žada u ovom slučaju oštećeni i on je taj koji to kazneno djelo mora prijaviti. Pitala sam tog policijskog službenika znači li to da kada vidim nekoga kako provaljuje u automobil, trebam tražiti vlasnika automobila a ne zvati policiju, i na to je samo šutio. U Odvjetništvu su mi rekli isto, da je Žada oštećeni i da on mora prijaviti prijetnju a telefonom mi je dežurni na 112 potvrdio kako itekako moraju prihvatiti moju prijavu što mi je potvrdila i odvjetnica Vesna Alalburić. Prijavila sam policajca MUP-ovoj unutarnjoj kontroli i službama, u tri navrata, i dogovorila sa Žadom dan i vrijeme te smo otišli zajedno u Odvjetništvo gdje sam predala svoju potpisanu izjavu. Smiješno mi je kako su mislili da ću, valjda, odustati od prijave?

Nedugo nakon prijave, Ivan Đakić pokušao je na pješačkom prijelazu nasrnuti na vas pa ste i to prijavili. Imate li kakvih saznanja o tom predmetu?

- Ne znam što je sa tim i, iskreno, mislim da je dovoljna bila moja reakcija što sam spremno dala četiri sata života tog dana na davanje iskaza nakon tog incidenta na ulici. Naime, mišljenja sam kako na svaki nasrtaj treba odgovoriti jer, s vremenom, nasrtaji utihnu.

Jeste li osjetili kakve druge posljedice zbog činjenice kako ste krunski svjedok u ovom predmetu?

- Nikakve osim podrške mojih novih sugrađana. (smijeh) Poštujem činjenicu kako nismo svi jednako hrabri, odvažni, dosadno dosljedni - naprosto, nismo svi za sve. Primjerice, mene visina paralizira i zato se i ne bavim padobranstvom. Ipak, kod ovakvih situacija nemam nikakvih strahova ni dvojbi jer uzalud nam svi okrugli stolovi, zasjedanja i debatiranja o napadima na novinare ukoliko u djelovanju zakažemo i ne činimo ništa. Da, svi smo osjetljivi na svoje dragocjeno vrijeme ali uistinu se ovaj slučaj tiče svih novinara, kao i svaki sličan ovome.

Bojite li se kakvih posljedica nakon svjedočenja?

- A kojih? Pred sudom ću ponoviti sve što sam već rekla u zapisnik u Odvjetništvu. Na moj život i rad nitko nema nikakav utjecaj niti će ikada imati i uopće me ne zanima tko što misli - jedino mišljenje do kojeg držim je ono moje u mojoj vlastitoj koži koja bi bila jako tijesna ukoliko napravim išta protivno savjesti i moralu kojeg su mi još kao maloj doma usadili u obiteljskom okruženju.

Jeste li ikada prije imali osobni konflikt sa Đakićima?

- Nikada, ni ne poznajem ih uopće. Malog Ivana sam upoznala ljetos kod Šulentića i vidjela ga tog dana u Boom-u drugi puta u životu. Kada smo bili kod Šulentića zasmetalo me, sjećam se, njegovo nonšalantno hvaljenje kako mu policija ništa ne napravi ukoliko ga zateknu kako je sudionik prometa a pod utjecajem alkohola. Naime, istraga smrti sestara Filipović iznad Rijeke 2006.godine, slučaj kojeg sam istraživala i o kojem sam pisala, sve je tragove vodila u smjeru Damira Ježića, sina Roberta Ježića i slušajući Ivana Đakića kako se hvali da pijan nekažnjeno vozi, kosa mi se digla u zrak. Oca sam mu prvi puta vidjela en face na ulazu u zgradu zavoda za zdravstveno osiguranje i u Everestu u prolazu jednom ali se nikada nismo ni upoznali niti izmijenili ijednu riječ. Ipak, o njegovom djelovanju sam doznala kada sam istraživala kriminal u INA-i jer je on odigrao posao sa dionicama branitelja u vrijeme Jadranke Kosor a po dolasku u ovaj grad sam doznala čudesa o kriminalnim radnjama kao i dobila brojne dokaze od ljudi koji mi sami javljaju sve, bez da išta pitam. Policajac koji ga je priveo krajem '80-ih mi je ispričao kako je fotografirao Josipa Đakića za kaznenu evidenciju da bi ga, nakon rata i sada kada uživa sve funkcije koje uživa, Đakić odvalio nogom na ulici. Shvatila sam kako su ti Đakići u kontinuiranom konfliktu sa zakonom, ne epizodnom, i treba ih napokon procesuirati.

Zato ste ustrajali na prijavi Ivana Đakića?

- Na prijavi Ivana Đakića sam ustrajala jer sam znala za taj cijeli kontekst o kojem sam vam sad pričala i zato jer nikada, ali nikada neće biti prihvatljivo niti normalno ponašanje da se ikome igdje prijeti batinama. Vodim se za onom kako je neispravno neispravno i ako to svi čine, a ispravno je ispravno i ako to nitko ne čini. E pa i ako sam jedna jedina - ispravno ću uvijek djelovati.

Cijeli ovaj slučaj nije djelovao na vaš opći dojam o Virovitici gdje ste odlučili živjeti, nadam se.

- Nimalo. Pa ne može nekoliko kriminalaca ili nasilnika zasjeniti sve ove mnogobrojne prekrasne ljude koji žive u ovom gradu i kraju. Upravo ti divni ljudi su mi inspiracijom da svim legitimnim sredstvima i novinarskim radom "poskidam" te izopćenike i učinim nam svima ovaj grad pravednijim i još ljepšim mjestom za zajednički život. To je, na neki način, moj izraz zahvalnosti za sve što su mi ovi divni ljudi do sada dali.