Krajem tjedna stigla nam je još jedna tužna, tipično hrvatska, pretvorbena
priča. Nekad uspješna virovitička tvrtka «Agroservis Remont» nizom je kriminalnih
radnji i vještim prolaskom kroz labirint zakonskih nedorečenosti upropaštena,
a poniženi radnici bačeni u očaj. Bolno je bilo slušati ljude, majstore svoga
zanata, koji nakon više desetljeća rada, umjesto da uživaju u svojim zlatnim
godinama i minulom radu, moraju kucati na vrata Zavoda za zapošljavanje tražeći
milostinju, potucati se po sudskim hodnicima i psovati državu.
Pet godina ne primati plaću, raditi u prostorijama bez grijanja i vode, vjerovati,
nadati se i biti lojalan poduzeću u kojem si radio cijeli život, a na kraju
dobiti otkaz bez otpremnine i prava na mirovinu realnost je koja u normalnom
svijetu izaziva zgražanje i čuđenje: Zašto ste, pobogu, sve to trpjeli?
Ali, trgovcima ljudskih sudbina, u bespuću hrvatskog amorala i bezakonja, nije
teško tjerati nesretnike na poniznost i pokorstvo, bezizlaznost i očaj, mazohizam
i ropstvo.
Ipak, više od bezdušnih poslodavaca brinu državne institucije koje nakon 60
dana neplaćanja poreza i doprinosa nisu pokrenuli stečajni postupak nego su
zatvarali oči i šutjeli. No, ispunili su oni svoju normu – kucali su na vrata
tokara zaposlenog u «Remontu» jer nakon 40 godina rada nije imao 69 kuna za
RTV pretplatu pa su je naplatili ovrhom.
