VIROVITICA, 21. listopada – Danas poslijepodne u 83. godini umro je jedan od osnivača i dugogodišnji ravnatelj Kazališta Virovitica, glumac i redatelj Stjepan Reder. Rođen je u Suhopolju 3. lipnja 1921. godine. Tamo je sa samo pet godina, u vrtiću časnih sestara, prvi puta stao na pozornicu i sve do 1937. godine, kada odlazi u Zagreb, igrao u mjesnom kulturno-umjetničkom društvu. U Zagrebu ga je zatekao rat kojega je proveo mobiliziran u domobranima. Godine 1944. vratio se u Viroviticu i domobransku uniformu zamijenio partizanskom. Točnije, zamijenio ju je kazališnim kostimima jer se u Virovitičkoj brigadi uključio u kazališnu družinu nastavljajući tako svoje amaterske glumačke početke iz Suhopolja. U svih 36 predstava koje je kazališna družina igrala tijekom Drugog svjetskog rata igrali su Stjepan Reder i Ivan Šuprna. Oni će biti jezgra budućeg amaterskog, a zatim i profesionalnog virovitičkog kazališta, koje neprekidno radi sve do današnjih dana.
O ulozi Stjepana Redera u povijesti Kazališta Virovitica najviše govori podatak da je tri desetljeća, od 1951. do 1981. godine, bio ravnatelj ove kazališne kuće, a u 34 godine, koliko je proveo na pozornici, odigrao je, kako je sam procjenjivao, između 220 i 250 uloga. Osim toga potpisao je i režiju 38 predstava, od čega petnaestak «večernjih» i niza predstava za djecu.
«U kazalište sam došao zbog glume, režirao sam što sam morao», kazao je Reder u razgovoru objavljenom 1998. godine u «Virovitičkoj Pusi». ("Hamletu su zaboravili reći hvala", Virovitička Pusa, 1998.)
Za izuzetna glumačka ostvarenja Prosvjetni sabor Hrvatske višekratno je nagradio Stjepana Redera, a do 1971. godine dobio je i više gradskih priznanja za rad i doprinos razvoju kazališne djelatnosti. Od tada, pa sve do 1999. godine kada mu je dodijeljena Nagrada za životno djelo Grada Virovitice, Stjepan Reder, unatoč svim zaslugama za razvoj kazališta koje je s amaterske digao na profesionalnu razinu, nije u Virovitici dobio niti jedno priznanje. Čak niti kada je 1981. godine umirovljen.
Od kazališnih dasaka Stjepan Reder se simbolično oprostio – zajedno sa Đurđicom i Ivanom Šuprnom – predstavom znakovita naslova «Čelično godište» u sezoni 1980./81. U Kazalištu se pojavio još na početku sezone 1982./83. godine kada je po drugi put režirao Subotićevu dramu «Ljudi» (prvi puta režirao ju je u sezoni 1957./58.). Na pozornicu nije stao više nikada. Samo se još u Krležinoj «Maskerati», koju je u sezoni 1988./89. režirao njegov dugogodišnji suradnik i prijatelj Vid Fijan, u virovitičkom kazalištu oglasio Rederov glas kao glas Svevišnjeg.
Danas je Svevišnji pozvao Stjepana Redera da se pridruži tamo negdje drugdje svome «čeličnom godištu» koje je, kako je zapisano u «Pusi», ispisalo zlatne stranice u stogodišnjoj tradiciji kazališnog djelovanja Virovitice, uzdigavši ga od skromnih amaterskih početaka do profesionalizma . Stjepan Reder bio je desetljećima spiritus movens - duh pokretač te čelične generacije. Pokazao je što se može postići talentom, poštenim radom i entuzijazmom i, kako su njemu najveći uzori bili njegovi stariji kolege Dragutin Vrbenski i Adela Horvat, vjerujemo da i u današnjoj kazališnoj generaciji ima, ali i da će biti u onima koje će tek doći, glumaca kojima je i bit će Stjepan Reder, inspiracija i uzor za stvaralački rad.
Stjepan Reder bit će sahranjen u četvrtak na virovitičkom Gradskom groblju.