22 nova slučaja zaraze koronavirusom, preminula peta žrtva
Peta žrtva koronavirusa u Hrvatskoj je iz Karlovca
Utvrđeno 865 slučajeva kršenja samoizolacije
Pismo dječjoj pravobraniteljici: Djeca su preopterećena nastavom na daljinu
Plenković: Odluke Stožera po zakonu i primjereno naravi pogibelji koja nam prijeti
Plenković: Kriza gora od one 2008. slijede novi paketi pomoći gospodarstvu
Inspektorat: Pamučne perive maske ne smiju se oglašavati kao zaštitne maske

  Kultura

Umjesto nekrologa: Vjekoslav Kozjak, humoristički zapisi iz sudnice

        05.05.2013.         2157 pogleda
Umjesto nekrologa: Vjekoslav Kozjak, humoristički zapisi iz sudnice

Prvog svibnja ove godine, nakon kratke bolesti napustio nas je odvjetnik u mirovini i bivši sudac Općinskog suda u Virovitici Vjekoslav Kozjak. Osim po sudačkom i znatno više po odvjetničkom poslu gospodin Kozjak starijim je Virovitičanima bio poznat i po spisateljskom radu. Šezdesetih godina prošlog stoljeća pisao je humoreske, tada vrlo popularne novinske forme, a danas u potpunosti iščezle iz hrvatskih dnevnih i tjednih novina. Pisao je ono što mu je blisko -humorističke zapise iz sudnice, a objavljivao ih je šezdesetih godina prošlog stoljeća u Virovitičkom listu. Umjesto nekrologa objavljujemo tri priče tiskane u Virovitičkom listu broj 475 od 21. kolovoza 1964. godine.

Humoristički zapisi iz sudnice

Začarani krug

Gazda Miško je presuđen da plati gazda Jošku za posjećenu šljivu 10.000 dinara. Kako dobrovoljno platiti neće, gazda Joško traži da sud dozvoli prinudnu naplatu pljenidbom i prodajom gazda Miškovih pokretnina. To sud i dozvoljava, a po rasporedu poslova izvršenja ima provesti sudski službenik Pišta.

Pišta dolazi gazda Mišku.

- Bar dan! Ja sam došo. Plijenit ću gdje šta nađem, a vi znadete zašto.

- Bogdaj ! Znam da ćete plijeniti i znam zašto, samo vas u kuću pustiti neću.

- U redu. Ja vam neću ući u kuću, ali samo ako me fizički napadnete ili mi ozbiljno zaprijetite da ćete me fizički napasti.

- E, to neću, jer znam šta me onda čeka.

- Onda moram ući....

- Ali ja vas neću pustiti u kuću.....

- Kažem vam, ja neću ući u kuću samo ako me fizički napadnete ili mi ozbiljno zaprijetite da ćete me fizički napasti. Hajde, da ne dangubimo, napadnite me već jednom ili mi bar zaprijetite......Jer ja moram još i dalje...

- E to neću......

Biće zvano svjedok

Razvitak svijeta može se podijeliti na nekoliko faza, a na koliko o tome koji se kriterij  primjenjuje.

Polazeći od toga koja su živa bića u određenim razdobljima preovladavala, razvitak svijeta može se podijeliti na carstvo vodozemaca, carstvo ptica, carstvo sisavaca i carstvo insekata. Po svemu sudeći, u naše vrijeme nastupila  je i najnovija faza - carstvo svjedoka.

Krenite danas bilo kuda i poduzmite bilo šta, bez svjedoka ne možete. Rodite se ili umrete, a matičar propusti da to upiše u knjige rođenih ili umrlih, morate to dokazivati svjedocima.

Sklapate li brak ili brak razvodite, zna se - bez svjedoka to ne možete. Dokazujete li navode privatne tužbe ili protutužbe, kako ćete bez svjedoka. Isto je tako dokazujete  radi staž, da ste ruku iščašili na poslu, a ne berući višnje, život u zajedničkom kućanstvu, život u odvojenom kućanstvu, kupnju ili prodaju, zbog čega je pregorjela lampa na novom televizoru - uvijek vam trebaju svjedoci.

Nauka je do sada svestrano i temeljito ispitala sve fosile i sve ostalo od značaja u vezi vodozemaca, ptica, sisavaca i insekata, napunila je muzeje kosturima, punjenim pticama i sisavcima, najbolja je hiljade i hiljade insekata, napisala tone i tone knjiga, a svjedoke sve nekako ostavlja po strani.

Zbog toga što nam nedostaju naučni podaci, upućeni samo da o svjedocima kažemo samo onoliko koliko smo o njima tu i tamo sasvim nesistematski vidjeli ili čuli.

Neki misle da je svjedoke najbolje podijeliti na one koji govore istinu i ona on koji istinu ne govore. Međutim, to uopće nije tako jednostavno kako u prvi mah izgleda. Ima svjedoka koji zamuckuju, koji se crvene i znoje onda kada istinu govore, a ima ih koji upravo tako izgledaju baš  onda kad istinu ne govore. Po čemu ćete sad prepoznati istinitog od lažnog?

Ima opet svjedoka koji su zdravi i na oči i na uši, a koji baš ništa nisu ni vidjeli ni čuli, i onih koji nisu zdravi ni na oči ni na uši, a koji su baš sve i vidjeli i čuli, pa i više od toga.

Neki su svjedoci muškog, a neki ženskog roda, neki stari, neki mladi, neki vješti, neki manje vješti, jedni mogu dobro naučiti lekciju, a drugi lošije, neki vas svjedoci vole, drugi ne vole, neki su skupi, a neki jeftini.

Zašto je  nauka tako zanemarila pitanje svjedoka ? Zašto ne sakupi o njima sve fosile, zašto ih ne ispuni slamom ili ne nabode na ploču? Možda se nauka ne laća obrade pitanja svjedoka samo zato što joj za stvaranje uvjerljivih dokaza o svjedocima - manjkaju svjedoci ? .

 Potomstvo

Sve do skora živjeli su Petar i Jelka u miru i slozi i u strahu božjem. U svojih dvadeset osam bračnih godina izrodili su petnaestoro djece, od kojih je ostalo živo i zdravo čak osmero. Kroz isto vrijeme supružnici su rasprodali Jelkino materinstvo i Petrovu livadu Buđak, tako da su ostali sa svega šest jutara zemlje, računajući ovamo i potkućnicu.

Još su bili donekle u zdravlju i snazi i kad bi samo o njima ovisilo, nastavili bi činiti i daljnjih godina onako kako su to kroz prošlih dvadeset i osam godina činili. Međutim, jednog jutra sva su djeca poranila, nešto među sobom živo raspravljala i za kratko vrijeme se u svemu sporazumijela.

- Dragi tatica i draga mamica; - svečano je ispred sve djece roditeljima objavila šesnaestogodišnja kći Marica,  - mi smo se, dječica vaša draga, među se porazgovorili, sve na to spadajuće pretresli i na kraju zaključili da to dalje tako više ne može...

- Šta to dalje ne može, Marice draga? - upitali su u jedan mah oboje roditelja.

- Neka nam oproste svi sveti i sveti Juraj, naš kućni zaštitnik, ali od danas vas dvoje više ne možete spavati skupa.

Marica se na to prekrstila, pa halapljivo navalila na trenac u mlijeku, a roditeljima su poispadale žlice iz ruku.

- Pa zašto, draga dječice? - upita otac, zagledajući se redom od dvogodišnjeg Pepeka do najstarije osamnaestogodišnjeg Jure.

- Dragi tatice, - kroz zalogaj reče Jura, - to tako mora biti zato, jer bi vi inače i dalje dječicu pravili. Samo šest jutara zemljice imamo, znači ni jutro po glavi, ja bih se prije vojske rada oženiti, Marica je u drugom stanju s Francekom, a Francek je ne može ženiti, jer se još nije razveo, kroz godinu je i Bara za udaju, pa sad sudite i sami ....

Nastao je tajac.

- Znači - tako, - teško odahne otac Petar. Ne zamjerite, dječice draga, ali ja ću se još propitati kod advokata....

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kultura



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.