Imao sam čast proteklog vikenda upoznati Mirka Klarina, doajena među haškim izvjestiteljima i novinara koji je još u svibnju 1991. godine uoči početka rata u Sloveniji, u uvodniku „Borbe“, dnevnog lista za koji je tada radio, napisao uvodnik Nuernberg sada u kojim međunarodnoj zajednici predlože da formira sud za zločine protiv čovječnosti, jer je smatrao da se zločin i prije rata već dogodio. O tome je više govorio u intervjuu Tribunal je prerastao sebe, u prosincu 2000. godine, i kasnije u još jednom razgovoru objavljenom na stranici Mediacentar online u travnju 2012. godine pa ovdje neću prenositi. U studenom prošle godine o tome je u kolumni Pronađena zemlja, u listopadu prošle godine pisao Boris Pavelić u članku Nürnberg zauvijek.
Sa skupinom od dvadesetak istaknutih novinara iz Hrvatske, BiH i Srbije sam, naime, sudjelovao u radionici "Kako koristiti arhive i baze podataka sa suđenja za ratne zločine" koju je organizirao SENSE Centra za tranzicijsku pravdu iz Pule čije je Klarin direktor.
Učili smo kako pristupiti i istražiti arhive i baze podataka o postupcima vođenim pred Haškim tribunalom – kako one sudske, tako i one koju je Agencija SENSE prikupila tijekom 20 godina izvještavanja iz ovog suda.
Specifičnost izvještavanja sa suđenja za ratne zločine sadržana u poznavanju činjenica vezanih za sudske predmete o kojima se izvještava. Propust da se one sagledaju, rezultira medijskim izvještajima koji pružaju u najmanju ruku nejasni prikaz, kako toka suđenja tako i događaja/zločina za koji se sudi.
Istaknuto je i da razlozi za zanemarivanje činjenica svakako mogu biti različiti, ali ako se izuzmu oni neprofesionalni – politički i propagandistički motivirani, onda je jedan od osnovnih razloga nepoznavanje izvora relevantnih podataka – njihovog sadržaja i/ili načina pretrage i postupaka kojim se do njih dolazi.
„Tijekom 20 godina rada tek je ’zagrebeno’ po površini nasilja koje se dogodilo nama, našim obiteljima i našim državama u tom razdoblju. Ostalo je još mnogo činjenica koje govore o tim događanjima, a koje mogu biti upotrjebljene u nekim budućim postupcima, za informiranje javnosti ali i za suočavanje s prošlošću. Dali smo si cilj da medijima olakšamo potragu za činjenicama i da s njima podijelimo svoja iskustva u prikupljanju utvrđenih činjenica“, naveo je Klarin.
Arhiv web stranice agencije SENSE sadrži više od 12.000 pisanih izvještaja, obimnu TV i filmsku produkcije kao i online narative. Kako ju pretraživati i koristiti govorili su nam Mina Vidaković, Miralem Smajlović, Tanja Matić i Aleksandar Kontić.
"Kraj rada Haškog tribunala ne bi trebalo značiti povratak na kulturu nekažnjavanja i sada je na medijima i civilnom društvu u državama nastalim na prostorima bivše Jugoslavije da vrše pritisak na svoje pravosudne organe, kako bi se procesi za zločine počinjene tijekom ratova devedesetih nastavili", istakao je Klarin, podsjetivši da ratni zločini ne zastarijevaju, te da je nadležnost na tom polju univerzalna.
Haški tribunal ostavlja korpus sudske prakse koji je dostupan za sva buduća suđenja, kako pred nacionalnim, tako i pred međunarodnim sudovima.
Dodao je kako se sve do nedavno sudilo za zločine počinjene u Drugom svjetskom ratu, zbog čega su nacionalna pravosuđa u zemljama bivše Jugoslavije obavezna nastaviti suđenja za zločine počinjene u ovdašnjim zadnjim ratovima.
Bio je to divan vikend: puno novih spoznaju o načinu prikupljanja inforamcija i podataka za buduće članke s temom ratnih zločina na području Virovitičko-podravske županije i zapadne Slavonije: razmjena iskustva s kolegama iz uglednih medija, lijepo druženje, nova poznanstva i prijateljstva...