Objavljena velika lista o korupciji, Hrvatska gora od Kube i Jordana
Sabor u petak o prijedlogu zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava
Državni tajnik Milatić: Cijene plina neće podivljati, povećanje će biti u nijansama
Bošnjaković žali zbog nazadovanja Hrvatske na listi percepcije korupcije
Saborska oporba: Zakon o navijačima je licemjeran i ne pridonosi kulturi navijanja
Povjerenstvo: Kujundžić podnio novu karticu pa shvatio da mu se omakla greška
Odbor za obrazovanje: Promicati radnu definiciju antisemitizma

  Sport

U spomen: Sveti Nikola virovitičkog nogometa

  Navijač/ eg           30.04.2015.         2620 pogleda
U spomen: Sveti Nikola virovitičkog nogometa

U utorak 28. travnja zelene livade naših bosonogih djetinjstava i igrališta namijenjenih samo za ''bubamaru'' i tu najdražu igru svakog dječaka našega kraja kad prohoda i potrči prvi puta između dva ''velika gola'' napustio je Nikola Fučkar, naš ''Mika''. Legendarni centarfor nogometnog  travnjaka ''pod lipama'' na sjeveroistoku grada gdje je svoju prvu i slavnu virov'tičku nogometnu povijest upisivao Virovitički Građanski Športski Klub (V.G.Š.K).
Rodom iz Bušetine gdje je u ''NK Proleteru'' učinio svoje prve nogometne korake te kao talentirani sedamnaestogodišnjak došao u redove virovitičkog ''Borca'' i tamo ostavio neizbrisivi trag svojom igrom a najviše svojim golovima koje je ''trpao'', netko je jednom osebujno rekao: -  ''kao ložač   ugljen lopatom kad nafila staru lokomotivu parnjaču!'', koje je narod od milja zvao ''Ćiro'' koje su tih godina uredno prometovale između naših malo većih gradova!
Kao što je Hajduk imao svojeg ''Bajdu'' Vukasa, Osijek Ivana Lukačevića ''Luksa'', Rijeka ''Joška''  Skoblara a Dinamo Dražana Jerkovića, igrače koji su davali smisao svojim golovima  ovoj najvećoj i najpopularnijoj igri na svijetu čije smo provedbe slušali preko radija i spočetka ere prvih televizora gledali u crno bijeloj slici kako igraju i zabijaju tako je i ''Borac'' i virovitička publika imao svog topnika koji je bio i ton i slika ali uživo!!!  U svim stvarnim bojama, nijansama i izvedbama jer to što je ''Mika'' radio  i izvodio nama  pred očima mogao si slobodno zažmirit' i zamisliti si da si na nekom legendarnom svjetskom stadionu ''Wembleyu'', ''San Siru'' ili ''Maracani'' i to bi bilo to!
Ti isti već spomenuti dinamovi, hajdukovi, riječki i osiječki igrači, najveći mogući asevi ovih prostora od kada su Hrvati i službeno preuzeli od engleskih radnika po slavonskim šumama tu igru, zaigravši ju tamo u Županji, kojima su se divili svi navijači i stručnjaci diljem Europe i svijeta nimalo nisu bili zakinuti ''Mikinim'' prezentacijama; bombama sa trideset metara, ''paranjima mreža'' na svakojake načine i golovima glavom sa ''elvera'' ili čak sa blizine šesnaesterca?! ''Mika'' je bio naša televizija i prozor u nogometni svijet glamoura. Doduše lokalna ali zato nimalo slađa. Čak štoviše.
U ta vremena to su bili svojevrsni pravi rituali nedjeljom. Prvo na misu, pa na už'nu uz Terzu ''Mikeša'' na radiju pa popodne na ''utaknicu'' uz ne izosatavnog Crnog s tranzistorom u ruci i slušanje prijenosa nogometnih reportera tadašnjeg prvenstva u emisiji radio Zagreba koja bi počinjala ugodnim ženskim glasom s rečenicom... a sada ''Sport i glazba''. Oni stariji dobro znaju to  društvo: Ivan Tomić, Edo Pezzi, Zlatko Juričko i Jura Dodig... vrhunska nogometna pera i osebujni tumači prikazanog. Znalci. Neki od njih pravi zabavljači širih, narodnih, nogometnih masa kojih  danas više nema niti u primisli. Šteta... Više nemamo smisla ni za humor.
''Mika'' je igrao i na igralištu među ''jablanima'' tamo na jugu grada u ''Drvodijelcu''- kasnijem ''Tvinu'' skoro jednako kao i u ''Borcu'', ako ne i više, te je u oba kluba bio najboljim strijelcem kako  u klubovima tako i u prvenstvima ali to nije ostalo nažalost nigdje zabilježeno jer oni koji bi trebali imati te podatke sačuvane o tome nemaju ''blagog'' pojma i arhive su nestale kao da su ih ''četnici'' spalili a ne Hrvati koji su ''preuzeli'' brigu o tom sportskom blagu  uz pomoć tadašnje izvitoperene politike koja je mislila da svijet od njih počinje?! A ni ova današnja galopirajuća ekipa opijena samohvalospijevima nije se ništa potrudila da to istraži, sačuva i zabilježi. Zato hvala zaljubljenicima koji još uvijek postoje koji su nam omogućili barem nešto za objavu.            
Uzimajući u obzir i završetak nogometne karijere u NK ''Omladinac'' Korija  te sveukupne odigrane  utakmice za mnoge gradske, općinske, međuopćinske i razne pod savezne selekcije i po različitim turnirima, od vrlo popularnih ''kirvajskih'' gdje je plijenio osim golovima i svojom pojavom kod ženskog dijela publike, pogotovo u vrijeme nošenja brkova kada su se svi ugledali na legendarnog košarkaša Nikolu Plećaša koji je bio najbolji strijelac zagrebačke ''Lokomotive'', današnje Cibone, i ''zlatni'' na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani kada je presuđivao amerikancima i rusima dobivši nadimak od zagrebačke publike ''Sveti Nikola'', do klupskih i onih međunarodnih, zatim prigodnih pa sve do veterana i rado gledanih ''Radničko-sportskih  igara'' za svoju ''Virovitičanku'' koje se  danas više ne igraju?!
Zbrojivši sve to ''Mika'' je najveći strijelac u povijesti virovitičkog nogometa ikad. Računajući i ovo ''moderno doba'' koje je iznjedrilo igranje za novac pa makar bio i ''druga županijska''. I teško da će ikada itko nadmašiti ovog centarfora kakvih više skoro da i nema. Svi oni za koje je igrao zajedno s nogometnim ''kibicima'' svih fela koji su ga gledali a nisu ljubomorni, zlobni, niti ćoravi i znaju o čemu se zapravo radi će vam potvrditi isto usprkos nepostojećoj arhivi.
U svojoj igri nije puno trčao po terenu bez veze kao ovi današnji koji se gube trošeći snagu u ovim današnjim tika-taka šablonama i raznoraznim šemama i ševama, smjerovima predhodno nacrtanim na drvenim pločama flomasterom. Gdje svi sve igraju, mišićavi, nabildani kao da su višebojci ali s malo prave ideje ili poteza, nekog igračkog vica što bi se reklo. Što je danas više mudrolija i tih ''dobitnih'' kombinacija to je manje prilika za gol a od silnih mišića i trke gol s preko dvadesetpet metara je prava rijetkost a dobar nabac na glavu i gol sa penala zadnji puta smo vidjeli samo u sjećanjima kada su takve golove  zabijali ''Mika'' i njemu slični a bilo ih je...
Ovi današnji naši ''dum, dum, nabij, ne daj?!'' igrači se ''ušetavaju'' u gol a ako to ne uspiju onda se bacaju po šesnaestercu kao i  oni na televiziji od kojih to ''kopiraju''... Neki to danas i ''treniraju''?! Na žalost, ima i toga.
''Mika'' je volio loptu, pratio ju uvijek, šuljao se i vrebao ju. Njega su morala čuvati dvojica a motrit' čitava obrana i uvijek je bio opasan čak i onda kada mu se baš nije dalo nešto igrat. U startu brz, prodoran, imao je dribling i prolaze između bekova kao da su ''bandere'' a tek udarce desnom i lijevom gdje nisi znao  koja je bolja i za golmanske dlanove gora. Udarci glavom i golovi su posebno lijepa priča. Koliko ovo sjećanje pamti najviše golova je zabio '71 ''Proleteru'' iz Garešničkog Brestovca, prvaku međupodsaveza, 7 komada, u pobjedi ''Borca'' 9:1. A predhodne godine od klupskih tristotinjak golova zabio je svaki treći - 102!

Imao je ''Mika'' i ''svoju lipu'' tamo na ''Borčevom'' iza istočnog gola koju je ponekad, u rijetkim trenucima slabosti znao kojiputa ''okresat'' ali promašivali su i najslavniji pa tako nije ni on bio nepogrešiv. To je normalno i to je samo igra a ne iscrtavanje po tablama i zdravom mozgu. Danas je sve ukalupljeno kao i naši jednolični životi koji su toliko bezvrijedniji koliko pojedinci imaju napunjenije džepove i ''vizije'' u kojima ''rastjeraju sve živo'' oko sebe svojim bolesnim ambicijama   a o nogometu nemaju pojma jer ga nikad nisu ni igrali, čak štaviše, samo su smetali a danas mi smetamo njima. Uništili su nam duh.
Ali ne znaju oni da je više vrijedio jedan gradski ''derbi'' između ''Tvina'' i ''Borca'' pa i ''Rapida'' ako hoćete, za građane ovoga grada, istinske zaljubljenike u ''bubamaru'' (i danas bi vrijedili, samo da ih opet ima), više nego sve druge lige s tuđim plaćenicima i te treće lige u kojima si samo kanta za napucavanje. I ismijavanje. Nastave li ovako mogli bi dogurati i do ''Guinnessa''?!                                     
Nikad bolji uvjeti a nikad žalosniji nogomet, bez imalo srama i samoprijekora. Jablani na ''Tvinovom'' plaču jer se više pod njihovim krošnjama ne igra taj nogomet a one preostale lipe na ''VeGeŠKi'' umiru od srama prikazanog.
Zbog toga nam ne preostaje ništa do ova lijepa sjećanja u kojima će uvijek živjeti naš ''Mika'', u našim srcima kao i njegovo vrijeme nogometa znajući dobro da opet negdje igra i zabija te golove na božanstvenim zelenim igralištima tamo gore... Iznad tih istih lipa i jablanova koje su te opjevale...
NAVIJAČ

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

siniša prpić
30.4.2015. 22:05
Borac (VGŠK) živi vječno.
I Ata !!
Fabijan
30.4.2015. 18:07
Nemoj Prpiću suziti... jesi i ti nosio fudbalerku u mladosti?
Lynx
30.4.2015. 17:50
Jest, lijep osvrt na legendu gradskog nogometa, odlična kritika sadašnjeg stanja nogoloptanja u gradu...
siniša prpić
30.4.2015. 17:36
Suze mi na oči natjera.....


Još iz kategorije Sport



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.