Capak: Zaraženo 17 djece do devet godina, ukupno 41 mlađi od 20
Vrdoljak: Vladin paket gospodarskih mjera u četvrtak
Agencija za elektroničke medije okupila radijske spotove za borbu protiv epidemije
Sindikat i Matica umirovljenika traže dostavu mirovina poštom
Nedostatak osnovne zaštitne opreme u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
Zavod Andrija Štampar uveo drive in dijagnostiku koronavirus
SDP predlaže jednogodišnji moratorij na otplatu kredita

  Virkas

U potrazi za bliskošću

  Marina Mađarević           24.02.2020.         697 pogleda
U potrazi za bliskošću

Današnji svijet, opterećen sivilom i surovo teškim i površnim temama, prečesto zaboravlja na iskonsku životnu krojačicu, nježan osjećaj koji je među ljudima poznatiji kao „ljubav“. Upravo se u njoj susreću sve kvalitete našega postojanja: toplina, vjernost, vjera, razumijevanje, strpljenje, velikodušnost, istina, dobrota te ona najdublja čarobna nit koja se pronalazi u razgovoru, zagrljaju, poljupcu, sigurnosti sačuvanoj u sitnoj, ali moćnoj bliskosti za kojom traga 95 % svjetske populacije.

Ovom značajnom pojavom bavilo se i Narodno pozorište Timočke krajine „Zoran Radmilović“ iz Zaječara u predstavi „Bliskost“ koju su zaječarski glumci zaigrali prošle subote na virovitičkim kazališnim daskama povodom šesnaestoga izdanja VIRKAS-a, zaradivši pritom visoku ocjenu publike (čak 4,60).

Autor teksta engleski je dramatičar i kazališni umjetnik Patrick Marber koji je dramu „Closer“ napisao 1997. godine, a 2004. ista je pretočena u filmsko ostvarenje („Bliski odnosi“) u kojemu su uloge četvero protagonista vješto odigrali poznati američko-britanski glumci i glumice (Julia Roberts, Natalie Portman, Clive Owen, Jude Law).

Zaječarska kazališna inačica, zanimljivo oblikovana u rukama redateljice Snežane Udicki, vjerno prati slijed Marberova dramskoga teksta koji se zasniva na nestabilnim odnosima dvaju parova. Njih su utjelovili markantni Miloš Đuričić (igra lik novinara Dana Woolfa), scenični Miloš Tanasković (u ulozi liječnika Larryja Graya) te dvije talentirane dame, Ana Tanasković (kao egzotična plesačica Alice Ayres) i Nataša Petrović (kao fotografkinja Anna Cameron).

Predstava započinje slučajnim susretom novinara Dana i zanimljive Alice, njegovim junačkim pothvatom u kojemu „damu u nevolji“ spašava od kotača automobila i jednim običnim, ali u konačnici znakovitim „Hej, stranče!“ (što lako može objasniti otuđenost ljudi koji i na početku i na kraju ljubavnoga odnosa jedno drugomu bivaju stranci; u prvom slučaju to doista jesu jer se ne poznaju, a u drugom slučaju kontinuirano gube bliskost i svijest o osobi koju su nekad voljeli).

Dvoje ljudi bezbrižno „gazi u ljubav“, ne sluteći novost koja će se javiti ljubavnom zasićenošću: u njihovim životima pojavit će se i drugo dvoje, Anna i Larry, stvarajući pritom četveročlani niz „tragača za ljubavnom srećom“. Likovi uspješno pokazuju i ono crno i ono bijelo u čovjeku, noseći u sebi i anđele koji ih usmjeravaju i demone koji ih razdiru. Dan, također simbolično, na početku komada razigrano govori kako piše nekrologe za jedne novine, a na kraju komada ta smrt koju je tako nonšalantno doticao postane stvarna. Njegov lik „emocionalnoga vampira“ traga za ljubavlju dok je ista njemu potrebna, a kad ta ljubav postane potrebna drugoj strani, on je glatko odbija.

Alice je lik djevojke koja traga za pravom ljubavlju i sigurnošću, ali nažalost do njih ne uspijeva doći. Kad ih (naivno vjerujući) dosegne, ona od odlučne djevojke postane krhko biće koje treba drugo biće kako bi živjelo – a upravo to njezin odabranik Dan prezire. Draža mu postaje samouvjerena Anna kojoj muška potvrda nije važna.

Muški pandan liku nježne Alice je Larry, čija naivnost i otvoreno srce tijekom ljubavnog razočarenja nestaju, otvrdnuvši pod pritiskom neuzvraćene ljubavi i pretjerane tjelesne potrebe za bliskošću. Potraga za ljubavnim savršenstvom i prihvaćanjem za ovo četvero ljudi dobiva gorak okus; u velikoj želji da ih netko voli okaljat će vlastite misli, djela, riječi, čak i tijela.

Predstava nudi zanimljiva scenska rješenja u kojima se prevelika bliskost skriva bolničkim paravanima, u igri svjetla i sjene nudeći djeliće sadržaja, u naglašenim plesnim pokretima prikazujući smjer i razvoj ljubavnoga odnosa. I same scene (poput teatralnih minijatura) završavaju gašenjem svjetla i reprodukcijom glazbe (prijemčive, sjajne i dinamične melodije, no u sjećanje mi se svejedno priziva filmski soundtrack Damiena Ricea i dirljivi stihovi: „I can't take my mind off you, I can't take my mind, my mind, my mind, 'till I find somebody new“). Pokazuju pritom protočnost, promjenu, brzinu kojom se okolnosti mijenjaju, izbjegavajući svaki „čvršći temelj“ za stvaranje nečega trajnijega (a bliskost – na njezinu žalost – upravo tom trajnijem i teži).

Je li naša sadašnjost doista samo vrijeme instant emocija, tek olaka tinderovska era prodaje i potražnje bliskosti? Jesmo li doista izgubili pojam o pravoj ljubavi? Sanjamo li neku davnu utopiju, mit, iskonstruiranu sliku naklonosti koju ne bismo znali održati ni da je uspijemo doseći? Ili je ista tek lijepa vjera u nešto što će nas jednoga dana zateći budne? Sva ova pitanja načela je zaječarska predstava prošle subote u veljači, mjesecu ljubavi i mjesecu maskenbala, jedinom razdoblju u kojemu ljubavna srca i pokladne krinke padaju sa svih strana. Svih ostalih dana u godini oni ostaju čvrsto ozbiljno zaključani na licima i osjećajima ljudi: skrivajući ljubav, čineći bliskost strancem.

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Virkas



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.