Reporterima Virovitica.neta u samo jednom danu, točnije, samo nekoliko sati koliko su proveli s posadom policijskog presretača na Podravskoj magistrali bilo je dovoljno da se osvjedoče kakvi sve neodgovorni i bahati vozači i vozačice dovljaju na našim cestama
Ako ne podnosite vožnju nemojte doručkovati ili gutnite tableticu za bolesti putovanja, savjetovali su iskusni policijski službenici reportera kada je izrazio želju da provede jedan dan s posadom presretača, crnog mercedesa C, klase 320 CDI, (VT-880 BF) koji od polovice kolovoza na cestama Virovitičko-podravske, Bjelovarsko-bilogorske i Koprivničko-križevačke županije lovi one koji dobrano vole stisnuti papučicu gasa. Reporter nema problema s vožnjom, tabletice ne guta, ali, za svaki slučaj preskočio je jutarnji obrok.
DIVLJANJE NA CESTI
Osam
je sati! Vozač Mario Reščić i policajac Hrvoje Arnold
u dvorištu Policijske uprave Virovitičko-podravske, na Trg Ljudevita Patačića,
pripremaju merđu za novi radni dan. Provjeravaju zvučne i svjetlosne signale
kojima će navoditi nestašne vozače, uključuju sustav za mjerenje brzine marke
Traffivision – sve je ispravno, sve funkcionira besprijekorno. Uz zvuke cimbala
i violina s Pitomog radija krećemo, a gdje bi drugdje, nego na Podravsku magistralu,
u smjeru Koprivnice. Mario i Arnold su policijaci s puno iskustva i prošli su
gotovo sve što prometni policjac mora proći. Rade u paru, u dvije smjene. Vozač
je u civilu, a policajac u uniformi. Dan ranije smo doznali da policajac-vozač
koji često mora potegnuti i 200 kilometara na sat mora ispunjavati posebne psihofizičke
sposobnosti.
Radni
je dan, na državnoj cesti uobičajeno gust promet u ovo doba dana. Kamioni, šleperi,
dostavna vozila, osobni automobili, motocikli, bicikli i traktori s prikolicama
punih duhanskog lista. Sve i da hoćeš gotovo je nemoguće potegnuti više od dozvoljene
brzine. No, u Špišić Bukovici u susret juri opel corsa koprivničkih tablica.
Mario zaustavlja i okreće, moćna mašina ubrzava, a Hrvoje uključuje kameru i
mjerač. Gužva je, corsa obilazi vozila ispred sebe, mi je pratimo. Na ravnoj
cesti, neposredno pred ulazak u grad, prestižemo je, Hrvoje na trenutak uključuje
jednu od šest melodija zvučnog signala i treptajuća plava svjetla te komandu
«stop policija», odmah zatim «usporite», pa «slijedite» i na kraju, kada je
vozač odlučio gdje će stati, a da ne ometa promet i «stanite desno». Poruke
sa uputama ispisane su na displeju na stražnjem staklu Mercedesa. Osim na hrvatskom
policajac takve poruke može poslati na njemačkom i engleskom jeziku, a može
upotrijebiti i megafon.
Iz auta je izašla mlada vozačica odjevena u crveni trenirku. «Trudnica sam, žurim na zakazani ginekološki pregled», pravdala se dok je sa stražnjeg sjedala presretača gledala snimku svog prekršaja. Vozila je prosječno 111 kilometar na sat, na mjestu gdje je dozvoljeno 70. Uz 10 posto tolerancije dovoljno za 500 kuna, 110 kuna troškova i 2 kaznena boda. "Ponekad samo kilometar odlučuje o visini kazne i bodovima, tj. Hoće li biti 500 kn ili 300 kuna. U naselju moramo pratiti auto, poravnati se s njime, na 200 metara, tada i snimamo i prijavljujemo. Izvan naselja je to 500 metara, ali to je sitnica naspram brzina kojima idu, taman malo nagaze na gas i već su prekršili zakon. Maksimalna brzina kojom je auto išao je 200 kilometara na sat i to dok smo ganjali motociklistu, njegova prosječna brzina je bila 176 kilometara", objasnili su poslije Hrvoje i Mario
PREKO PUNE CRTE
Taman
je Hrvoje sredio administraciju kad pored nas, tu kraj gradilišta zaobilaznice
proleti, Laguna. Vozaču se očito negdje žuri, u Strossmayerovoj ulici, krajnje
riskantno prestiže nekoliko vozila ispred sebe. Kamera snima prekršaje, Traffivision
bilježi brzinu i vrijeme. «Klasično divljanje na cesti», komentiraju policajci,
prestižu ga i vode na most Dvorca Pejačević u samom središtu Virovitice.
Vozač iz Koprivnice traži policijsku značku, ne želi vidjeti snimku, ljut je,
smatra da nije napravio prekršaj, ne želi potpisati zapisnik.
- Treba mu pol vure da napiše zapisnik, a mene čeka dvadeset radnika na gradilištu
u Našicama – nervozan je građevinski poduzetnik iako cijeli uviđaj nije trajao
ni petnaest minuta.
Krećemo dalje u pravcu Suhopolja. Policijske oči budno motre, ali svi voze
po propisima. "Domaći nas skuže jer znaju registaciju pa uspore, ali još
uvijek smo atrakcija gdje god dođemo", govore.
Vozač
Škode octavije gospićkih tablica na cesti u Starom Gracu vozio je 117 kilometara
na sat, pretjecao je preko pune crte, nije dao žmigavac i još je razgovarao
na mobitel. Ta će ga avantura stajati ukupno 1810 kuna i dva kaznena boda, ali
to mu nije bila dovoljna opomena jer smo ga nešto kasnije ponovno primijetili
kako nepropisno pretječe. Nije bio raspoložen da nešto kaže za novine. «Ne vrijedi.
Sad smo ga kaznili, a on opet», kaže Mario.
Vozač starog Passata ZG tablica vozio je majku na zakazani pregled u jednu zagrebačku
bolnicu. Žurio je da ne zakasne, nije produžio registraciju, nije se vezao i
nije uključio pokazivač smjera.
«Pitajte one Šumahere u bijesnim automobilima što misle o ovom, a ne mene koji
vozim ovu krntiju», izjavio nam je.
A
na dijelu ceste kod Lozana presrečemo crvenu opel calibru VT tablica. Opa, iz
auta izlazi poznata rukometašica TVIN-Trgocentra. Prepoznaje reportera, malo
joj je neugodno, čak je i policijske službenike zamolila da to ne izađe u novinama.
Neće, obećah im, pa ne radimo za tabloid.
No, reportera zanima jeli u prekršaju uhvaćena kakva važna politička faca i
likovi poznati po brzoj vožnji. «Da sada nije bilo takvih slučajeva, ali smo
presreli naše kolege policajce. Neki su nam zamjerili, ali što mi tu možemo.
Zakon vrijedi za sve, snimke nije moguće brisati», kaže Hrvoje.
Zanimale su nas reakcije prebrzih i prežestokih vozača. "U biti se nikad
ne bune, jer im pokažemo snimku. Ali problem je kasnije jer država nema sustav
za naplatu, u sudovima je problem. Imamo dana i sa po 10.000 kuna ukupnih kazni.
Kad bi se naplatilo sve što smo dosad snimili, već bi otplatili ovaj auto",
ističe Hrvoje, a Mario ga nadopunjuje: «Joj, žene nas uopće ne doživljavaju.
Ne reagiraju kao muškarci ni na prednju, bljeskajući signalizaciju, tek kad
ih prestignemo i upalimo očiti STOP, primjete. Jednu smo pratili nekoliko minuta,
uopće nije reagirala, a kad je konačno stala, nasmijala se i rekla da je mislila
kako je riječ o zafrkanciji!“
ORIGINALNA ISPRIKA
Dok
krstarimo magistralom policajci se prisjećaju raznih zgoda u dvomjesečnom radu
presretača.
«Gospodin u Koprivnici je negirao prekršaj i stalno ponavljao da je on ugledni
građanin. U Grubišnom Polju jedan nam je vozač rekao da mu se zaglavila papučica
gasa, a Nijemac je na bjelovarskoj obilaznici vozio 149 kilometra na sat i na
licu mjesta bez primjedbi platio 2100 kuna kazne. Jedna nam je žena rekla kako
je mislila da je sve to zafrkancija, a jedan nas je vozač, kada smo ga zaustavili,
jednostavno zaobišao.Jedan policajac, kolega iz Osijeka, vozio je zamjensku
ženu u Mozart, išao je po svoju, mi smo ga zaustavili. A ispred njega išao je
Fiat sa novinarma RTL-a, baš smo dvojili koji auto ćemo zaustaviti. To je bilo
smiješno. Motociklist slatinskih tablica pri brzini od 178 kilometara na sat
zaplesao je na cesti. Prvo smo ga morali smirivati jer sav drhtao od pomisli
da je mogao poginuti, a tek onda naplatiti kaznu. Najduhovitiju ispriku smislio
je jedan Rom u bijelom Mercedesu kojega smo presreli u Suhopolju pri brzini
od 176 kilometara na sat. Žurim jer me doma čeka žena, rekao je»