Život nas često stavlja u situacije u kojima se čovjek ponaša van pameti. Nekada je to samo priviđenje, jer “van pameti” je kategorija koja ne mora ujedno značiti da je nešto i van razuma, iako normalnom čovjeku koji sve to promatra sa strane može izgledati da su svi oko njega poludjeli. Tajna ove misterije je u nijansama koje nekom tajanstvenom alkemijom privida stvaraju svijet relativnih vrijednosti; svijet u kojemu nerijetko vrline mogu postati mane a mane se pretvaraju u vrline, što ponekad može jako zbuniti ljude i dovesti do općeg nereda…Dobrodošli u Hrvatsku.
Sunčan proljetni vikend izmamio je mnoge goste Zagreba u šetnju gradom. Za
svaku sigurnost neki od njih uzeli su policijsku pratnju, pridržavajući se protokola
kakav se primjenjuje za šetnje s visokim rizikom. Znate, kod nas u nekim gradovima
svaki izlazak u šetnju, za strance, postao je avantura s visokim rizikom, zato
mi kao pravi domaćini našim gostima pružamo policijsku zaštitu. Nama domaćima
to nije potrebno jer mi svi nosimo oružje, pa se branimo sami, tako da je policijska
zaštita samo privilegija turista.
To je sasvim u redu. Gost je ipak gost i njima treba uvijek ugodit, jedino je
problem što se mnogi od njih ponašaju nerazumno. Zanemaruju upozorenja i izdvajaju
se iz grupe, pa im se u tom slučaju zna dogoditi da imaju neugodnosti. A to
se upravo dogodilo i hokejašima srpske reprezentacije koji su se u pauzi natjecanja,
kako kažu – “malo išli opustiti”. Moš mislit, opustiti se u Zagrebu. To vam
je isto kao da se mi Hrvati obučemo u dresove “vatrenih” i odemo u Beograd da
se malo opustimo…Nije baš neki razumni izbor, zar ne!?... Ali eto, oni povjerovaše
u onu reklamu što se svako malo vrti na CNN-u, a koja Hrvatsku predstavlja kao
malu zemlju za ugodan odmor. To su navodno popili svi osim Carle del
Ponte, koja je odmah skužila da je to jedna teška podvala, i svima
nama poručila iz Haga: “se vas bum tužila”.
I tako idu oni Trgom bana Jelačića, razmišljajući – ako je igdje u Zagrebu
sigurno za njih onda je to upravo Trg bana Jelačića, jer naš vrli ban bio je
isto Srbin. Poslije će se spustiti ulicom Petra Preradovića ( gdje im je iz
istog razloga također sigurno) a onda s ugla Žerjavićeve pretrčat do Esplanade
gdje je će s recepcije hotela nazvat policiju da dođe po njih ih i preprati
ih do Doma sportova.
I sve je lijepo teklo po planu dok netko iz mase nije povikao – Srbi! Taj “netko”
bili su Bad Blue Boysi. A masa, kao masa…dovoljno je samo da jedan malo pogurne
a poslije toga kad krene onda krene…Ne zna se ni tko vodi ni kuda se ide, nego
je samo bitno da se ide. Ovoga puta stampedo je krenuo s tramvajske stanice,
predvođeno huliganima u plavom.
Na svu sreću dobro se završilo i za huligane i za hokejaše. Hokejaši pobjegli huliganima a huligani, pogađate, pobjegli policiji. Tako da nije bilo ni s jedne ni s druge strane ozlijeđenih ni materijalne štete. Jedino su ostala pitanja: Zašto se to uopće događa, i dokad će se događat?
Uobičajenom metodom povijesno-kriminalističke psihoanalize utvrđeno je da je
to sve počelo još prije petnaestak godina.
Da, da…tko bi rekao da je već toliko prošlo…I ja se toga sjećam. Bilo je to,
preciznije rečeno, prije 17 godina, kad su na maksimirskom stadionu Delije kamenovali
BBB-ovce. Od tada Zločesti plavi dečki svaki puta kad nalete na neku grupu iz
Srbije imaju potrebu da se brane prije nego što ovi ponovo napadnu.
Radi se u biti o jednom prirodnom obrambenom mehanizmu ( nipošto napadačkom;
tko misli tako taj izjednačava agresore i žrtve) koji se kod BBB-ovaca aktivira
uvijek kada netko povikne – Srbi!
E, sad ćete vi reći da su oni izvježbani šovinisti. Ali, varate se. Isti obrambeni
mehanizam kod njih se aktivira i na povik – Dalmoši. Zato i Dalmoše, kada dođu
u Zagreb u organiziranim skupinama, prati policija. Ako ih kojim slučajem ne
prati isto im se desi što se desilo i srpskim hokejašima. A tu činjenicu je
jako važno zapamtit.
Naime, spoznajom da se obrambeni mehanizmi BBB-ovaca aktiviraju na povik Dalmoši - jednako kao i na povik Srbi - eliminiramo sve one teorije koje ovom fenomenu žele dati primarni političko-nacionalistički predznak. Na taj način u korijenu smo otklonili sve nesporazume jer smo cijeli problem maknuli s područja politike, i time spriječili da sud i rješenja o ovom fenomenu donose političari, povjesničari i crkva… Ta varijanta u kojoj oni arbitriraju do sada se pokazala najpogubnijom po javni red i mir….kako na stadionima, tako i na ulicama naših gradova. Zato je bolje da oni ostanu po strani, jer ionako ne razumiju poremećaje u odnosima na razini normalno nenormalnog ponašanja, već samo potpiruju daljnje sukobe.
Zamislite koja je njihova teorija: “Onaj tko je prvi počeo treba se ispričati i poslije toga će sve biti u redu” – u tome oni vide ključ rješenja.
Ja ne mogu vjerovat da neko to može govorit ozbiljno. Možete li si vi uopće zamisliti to da će se Delije ikada ispričati BBB-ima što su ih prvi počeli kamenovat? Naravno da neće. To je nemoguće; isto kao što bi bilo nemoguće za očekivati da bi se BBB-ovci ispričali Delijama da su se kojim slučajem oni prvi stigli sagnut i pokupit ono malo žbuke s tribina koju su uspjeli odlomit. Uostalom nisu im se ispričali ni za onomad u Kranju, kad su upravo oni bili brži…a ima još jedno mjesto za koje bi im se trebali ispričat pa nisu. I šta sad? Ako se tako budemo vračali u povijest i pravili inventuru svih njihovih sukoba to će trajat do sudnjeg dana.
Umjesto toga, treba našim Zločestim plavim dečkima jednostavno reći: “to što
radite je čisti huliganizam. Sram vas bilo. I vi ste te nam ta naša mladež sa
kojom se trebamo ponositi. Zar ćemo sa vama graditi Hrvatsku. Stidite se”…
Eto tako treba s njima. Oštro i bez povlađivanja.
Ali tada treba biti spreman za njihov žestoki verbalni protunapad. Naime, oni će se tada malo naći uvrijeđeni i drsko postaviti ono isto pitanje koje su postavili i Zvonimiru Bobanu kad ih je naš slavni kapetan upravo na sličan način strogo osudio za nerede koje su napravili u Rimu, gdje su se na kraju otvoreno potukli i sa rimskom policijom. Tada im je on jasno i glasno poručio da je takvo ponašanje barbarski čin, huliganizam najgore vrste, i da to nikako nije u redu.
A oni će njemu: “Ono kad smo se svi zajedno tukli u Maksimiru, to je bilo u redu, a ovo sad ne valja. U čemu je razlika?”
Zamislite vi pitanja. Lukavi su vam ti klinci…Na to pitanje oni se često izvlače
kad god rade svinjarije… prave se kao blesavi…iako ima puno ljudi koji smatraju
da njima to zbilja nije jasno, i da ih to stvarno zbunjuje, jer navodno ne razumiju
zašto su onda za isti čin bili hvaljeni kao domoljubi a sad kad to isto naprave
u Rimu, Splitu ili negdje drugdje, onda ih se naziva huliganima. Čak ni u Maksimiru
više ne smiju divljat.
Ali dobro, taman da im i nije jasno (što se može uzeti u obzir kao realna mogućnost,
jer ne mora značiti da oni svi idu nedjeljom na misu ili pak da su imali prilike
slušat nastupe prof. Jurčevića) no, kako god bilo da bilo,
ne treba puno okolišati nego im lijepo objasniti da to ipak nije isto i da je
razlika u tome što…
Čekajte, sad je i mene zbunilo…Zbilja, u čemu je razlika?...Mislim, jasno je
meni, ali kako njima objasnit da to shvate…to ipak treba imati neki pedagoški
smisao….Ma, vidi vraga, bome je ovo zafrkano pitanje...Nema mi druge nego konzultirati
se sa Bobanom i zamolit ga da mi kaže šta im je on odgovorio, mada sam čuo da
im nije odgovorio ništa nego je samo šutio…
Ma u stvari, šta se ja zamaram s tim…ja sam novinar…Moje je ionako samo da postavljam
pitanja a ne da na njih odgovaram. Neka se javi onaj tko zna.