Ni kiša niti prohladno jesensko vrijeme nisu spriječili stotinjak nezaposlenih stanovnika iz slatinskog kraja da već od ranog jutra, od 7 sati, sudjeluju u sezonskom poslu pošumljavanja medinačkih šuma sadnicama hrasta lužnjaka.
Krivi političari
Nakon propasti najvećih gradskih poduzeća bilo kakav posao za nezaposlene je prilika da se preživi, a posao na određeno ili neodređeno vrijeme je sretni zgoditak koji se može usporediti sa zgoditkom na lutriji.
- Slikajte, samo slikajte, neka cijela država vidi u kakvu su nas situaciju doveli političari. Šesnaest godina radila sam u konfekciji, pa ostala bez posla i bez zarađenih plaća. Poduzeće i strojevi na kojima smo šili još su uvijek na istom mjestu, a mi moramo raditi svašta samo da bismo prehranili svoje obitelji - kazala nam je jedna "sezonka", koju ni bolest nije zaustavila da u šumu dođe zaraditi dnevnicu od 112 kuna.
Statistika neumoljivo upozorava da je grad Slatina danas među najnerazvijenijim hrvatskim gradovima, sa stopom nezaposlenosti koja se sve brže približava brojci od 30 posto. Prije rata na slatinskom je području bilo 11.500 radnih mjesta, 1992. godine oko 8100, a neslužbene brojke govore da je na širem slatinskom području danas tek oko 3000 radnih mjesta.
Lokalni političari obećavaju nova radna mjesta i nove industrijske zone, u kojima se, na žalost nezaposlenih, brže sagradi nogometni stadion vrijedan osam milijuna kuna nego proizvodna hala sa stotinjak radnih mjesta.
Bez budućnosti
- Nekada smo u šumu bježali zbog rata, a sada zbog posla. Bez tableta ne mogu se ni pomaknuti. Ja ću mirovinu vjerojatno dočekati na groblju, ali mi je žao mladih, naše djece koja nemaju kuda. Za sve to krivi su oni što sjede u Saboru i svađaju se, a i ovi naši političari baš ne brinu kako će njihovi siromašni sugrađani platiti režije i preživjeti do sutra - rekla nam je sezonka, odlazeći sa sadnicama i alatom u šipražje zaraditi svoju dnevnicu.
Pedesetšestogodišnja Bosiljka Mesić stala je pred našu kameru i bez straha progovorila o problemima koji brinu nezaposlene.
- Kod kuće me čekaju nezaposleni suprug i dvoje školske djece. U nadnici se zaradi od 2000 do 3000 kuna, ali od toga nema budućnosti. U Slatini se, umjesto tvornica, otvaraju gostionice, a u njima se ne zarađuje, nego samo troši - kazala je Bosiljka Mesić.
