Možda uvaženi saborski zastupnik, gospodin Josip Đakić nije sinonim za kriminal, korupciju, reket i pogodovanje, ali jebi ga, takva je percepcija javnosti. Čak i one iz redova njegove partije! Trezveni dio HDZ zna da im ološ u vlastitim redovima pije krv na slamčicu baš kao i cijelom napaćenom narodu ove predivne zemlje, ali su nemoćni. Jer, ološ ne poznaje jezik demokracije, kućnog odgoja, obrazovanja i manira uzajamnog poštivanja; njihova komunikaciju su galama, dreka, vika, psovanje, prijetnje, zastrašivanje i na kraju šake. Sudruzi u njihovoj zajednici iz nekog razloga na to pristaju: jedni moraju vraćati dugove, drugi su im dužni čuvati leđa jer su grabili iz iste tegle, treći su indiferentni, a četvrti misle kako se nešto može promijeniti na stranačkim sastancima, saborima i konvencijama. Ali šipak! Gdje ćeš ti demokracije u autokratskoj stranci.
Na kraju, politika je kurva! Glavni igrači su uglavnom kurvini sinovi, protuhe, bitange i vucibatine, a oni koji za nekom idejom krenu iz srca, ideala i ljubavi, i nemaju drugih ambicija, nemoćni su pijuni, i na koncu svih konaca zapravo, najveći krivci za zla koje nam ološ radi.
Kaže gospodin Đakić Večernjaku da će tužiti kolegu Ivana Žadu jer je javno ustvrdio ono što cijeli grad priča. Dotični to smatra klevetom! Percepcija javnosti potkrepljenja činjenicama ne može biti kleveta jer kleveta je lažna glasina o kome, laž koja se širi sa zlom namjerom. To da ljudi smatraju da je Đakić sinonim za kriminal, korupciju, reket i pogodovanje nije novinarska izmišljotina. Uostalom, zna on i sam što, pa čak i tko o njemu priča. Poltrona i ulizica puna kapa. A prenijeti puls građana, u bilo kojoj formi, osnovna je novinarska zadaća. I sasvim sigurno se ne piše i ne govori sa zlom namjerom.
Tužit će, kaže, i za neovlašteno snimanje! Pa nije ga zvao Vaso Brkić ili direktor komunalnog poduzeća već novinar, a novinarima je snimanje razgovara zbog vjerodostojnog prenošenja u opisu poslova.
Tužit će i zbog izjave da „DORH i policija konačno počnu raditi ono za što ih plaćamo“. Ne znam što je tu utuživo! Čast iznimnim pojedincima, vrhunskim stručnjacima koji se trude u ovoj kaljuži ostati profesionalni i neovisni, ali pravosuđe je najslabija karika hrvatskog društva i prema mnogim istraživanjima po tom smo pitanju među najgorima u Europskoj uniji. Od Horvatinčića, preko Bandića do Sanadera, primjere je nepotrebno navoditi.
Kako i ne bi bilo najgore kad i pravosuđem kadroviraju raznorazni Đakići pa se predmeti guraju u što dublje ladice ili se, ako i dođe do suđenja, ozbiljni kriminalci kažnjavaju uvjetnim kaznama, radom za opće dobro ili se oslobađaju svih sumnji i optužbi.
U takvim okolnostima opravdan je mogući Žadin zahtjev da mu se sudi izvan Virovitice. Jer će ovdje većina iz pravosudnog miljea radije treptati pod Đakićevom čizmom nego ga, primjerice, pitati za papire iz porezne uprave kako bi usporedili primanja sa imovinom, pa da vide ima li osnova u pričama da je sinonim za ovo ili ono.
Rekla je Kolinda neki dan da su novinari krivi za masovni egzodus građana Hrvatske jer svakodnevno pišu o aferama i tako tjeraju ljude iz države. Eto, poručila je Đakiću neka nastavi sa svojom rabotom, novinarima da o tome šute, a sudovima da i dalje budu najgori po pitanju pravosuđa. Veći dio novinara šuti i šutjet će, ali mi na Virovitica.netu nećemo pa makar nam očevi i sinovi vazda prijetili na šankovima svih gradskih birtija i izan njih.
O juniorima, zlatnoj mladeži i trulim kruškama koje ne padaju dalje od stabla, a koji su zapravo povod možebitnim sudskim postupcima i ovom članku, nekom drugom zgodom.