Plenković o štrajku sindikata u školama: Ucjena nema, rješenja ima, razgovarat ćemo
Kujundžić ironizirao Beljakove prognoze o prijevremenim izborima 5. siječnja
Caritasova kuća u Brezovici proslavila 25. obljetnicu
Caritasova kuća u Brezovici proslavila 25. obljetnicu
Kujundžić očekuje "oporbenu predstavu" o njegovu opozivu u Saboru
Štromar: Puno je teže bilo ući u ovu Vladu nego što će biti izaći
Mediji i suicid: Odgovorno izvještavanje može pomoći u prevenciji samoubojstava

Tragovima norijade


  Priroda društva           Davor Suhan/Moja Rijeka           20.05.2016.         1037 pogleda
Tragovima norijade

Norijada predstavlja organizirano okupljanje maturanata koji prije ispita zrelosti prave od sebe „norce“; u žargonskom značenju – bedake. Sama riječ je germanizam, korijenska izvedenica od riječi „norc“. Što više noraca (bedaka) veća norijada. A dokle stvari sežu duboko u mozak otkrivamo svake godine u svibnju.

„Što općenito kažete na to gađanje sa brašnom, je li to pozitivna stvar ili negativna?“ – upitala je novinarka Hrvatskog radija neku slučajnu statističku skupinu maturanata.

„Da, negativna je zato jer ljudi ful gladuju u svijetu, a pozitivna je zato što ćemo se mi zabaviti i obilježiti ovaj zadnji dan srednjoškolskog obrazovanja“ – odgovara jedan iz grupe.

Ovo je tipični primjer mladalačkog rascjepa polutki na dvije logičke suprotnosti. Pitanje je samo čija će strana na kraju školske godine više prevladati.

No treba uzeti u obzir da ovaj radijski uzorak ne mora biti reprezentativan, ali je sasvim poučan, jer tragom vijesti iz zemlje sreli smo mnoge skupine đaka koji ipak misle drugačije. Lako je zaključiti da se radi o stavovima vršnjaka različitih razreda zrelosti. Činiti norca od sebe nije baš svima osobito cool.

Zato, dragi maturanti, jedno brzinsko pitanje, važno samo vas: Kojoj skupini razreda pripadate?

Ovoga puta nema šalabahtera, niti pomažu šaptanja. U pitanju je ozbiljan maturski test iz prirode društva gdje se ravnamo samo po vlastitom kompasu. Za malu pomoć, tek nekoliko smjernica: Krećemo sa gradskog Korza, idemo na Zapad pa se spuštamo na daleki Jug. A onda tko se gdje nađe i pronađe neka tu i ostane – sam sa sobom, u mislima i razmišljanju o sebi.  

Zapad je obično mjesto u našem mentalu odakle skupljamo znanja o svijetu. I sve je najčešće toliko beskorisno dok se sa životom ne susretnemo negdje na jugu. Tek tada nam postane jasno da postoje stvari koje se ne mogu kupiti novcem, kao i to da postoji novac za čiju cijenu se može spasiti nečiji život.

A potrebno je tako malo. Samo 25 centi na dan dovoljno je za dnevni obrok djeteta u Africi – isto toliko manje da ostanu gladni. Teško je zato prihvatiti istinu da se tisućama njih događa upravo to.

Stvari međutim ipak idu na bolje. U posljednje dvije i pol decenije, prema službenim podacima UN-a, broj ljudi koji žive u totalnom siromaštvu je prepolovljen, a u odnosu na stanje iz  1990. svakoga dana od gladi umire 17 000 djece manje nego onda.

Čovječanstvo se očito pomalo budi, ljudi su svjesniji, štede, skupljaju, daju od sebe za druge. Ali, može li se više? Gdje smo tu mi, a gdje sam tu ja?

I evo nas na mjestu gdje ostajemo sami sa sobom.

Ako osjećate da vam maturalna zabava sa jajima i brašnom više nije tako zabavna kao prije – položili ste ispit zrelosti.

Čestitamo.

 

Kolumna Priroda društva, Davora Suhana, portal Moja Rijeka.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priroda društva



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: