Kako se momak iz pristojne virovitičke obitelji, omiljeni mladić, roker strelovito politički uspinjao? Kako je dobio prve političke mentore i kako su ga vodili do vrha. Jesu li oni suodgovorni što je donedavna HDZ-ova politička zvijezda ugasla i završila u tmini tamnice?
Pišući o Tomislavu Tolušiću nemoguće je ne pisati o Virovitici i HDZ-ovoj vladajućoj kasti koja uništava živote građana već tri desetljeća. I Tomislav Tolušić, dugokosi pristojni dečko iz Virovitice o kojoj je Balašević osamdesetih pjevao da ne postoje pritisci i žive mirno svi kao hipici jedan je od najvažnijih kotačića te kaste zadnjih dvadesetak godina - piše Ivan Žada na portalu Una.
No takve Virovitice o kakvoj je Đole pjevao više nema. Samo su kroz vrijeme rasli pritisci, reket, ucjene.
Tomislavov otac Mate, bivši komunist koji je dolaskom HDZ-a na vlast promijenio dres i ušao u stranku. Baš kao i sin Tomislav cijeli radni vijek radio je u državnoj upravi. Kao i otac, Tomislav se 1997. učlanio u HDZ-ovu mladež. Bio je to dan kada je potpisao "ugovor s Vragom".
Iste je godine upisao Pravni fakultet i završio ga u roku kao odličan student. Te iste godine potpis na pristupnicu stranci dao je tada dvadesetsedmogodišnji geodet Ivica Kirin. Samo godinu kasnije odlikovani ratnik Josip Đakić Jopa postaje načelnik rodne Pitomače.
Ovaj posljednji, najstariji, već je za godinu dvije preuzeo kontrolu nad cijelim Virovitičko-podravskim HDZ-om, a ubrzo i svim sferama života u županiji. Njega se pita za sve. Čak i za recimo zapošljavanje u vlastitom poduzeću. Bez njegovog blagoslova, ništa.
Ivica Kirin 2003. postaje najmlađi hrvatski gradonačelnik, tek su mu bile 33. Iste godine Jopa Đakić postaje saborski zastupnik. Pet godina kasnije 2008. tada dvadesetdevetogodišnji Tomislav Tolušić postaje najmlađi hrvatski župan.
Tim činom je ustoličeno trojstvo koje je do neki dan uređivalo sve sfere života u toj slavonskoj županiji. Prije svega u Virovitici.
Vratimo se Tolušiću. Župan je postao naravno odlukom tadašnjeg HDZ-ovog orkestra. Mladi i ambiciozni župan plesao je kako su oni svirali. No iako će vam do tada svaki Virovitičanin reći da je Tole simpa, s kritikama sugrađana nije se mirio.
Registrirao se na jedinom neovisnom portalu Virovitica.net, jednako tako usudit ću se reći, jedinog neovisnog novinara u gradu Gorana Gazdeka. Dao si je ime Rox, hvalio župana i HDZ, vrijeđao neistomišljenike. Pisao je komentare poput "Bravo Jopa, bravo Kiro, bravo Tole!", "Župane, svaka čast!" i slično.
Naravno, hvalio je i svoje političke mentore Ivicu Kirina i Josipa Đakića. Dobar dio Virovitičana i danas se sprda na taj račun. Za to je i pravomoćno osuđen. No to mu nije omelo budući politički uspon.
Zabilježeno je i da je postavljao mramorne ploče s vlastitim imenom na svaki javni objekt koji je za mandata otvorio. Ulagao je u političku karijeru, bio je stipendist Zaklade Robert Schuman, završio Politički studij Vijeća Europe. Sve to događalo se do 2011.
Kako je svojedobno po regionalnom ključu, na koji HDZ jako pazi, Ivica Kirin postao ministar unutarnjih poslova, a znamo kako je završilo, tako je po istom ključu Tomislav Tolušić postao ministar.
Prvo 2016. ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije. Iskustva s fondovima je imao samo gledajući kako teče obnova Kurije Janković nedaleko Virovitice i njezino pretvaranje u luksuzni hotel vinariju.
Po kraju se priča da se pretežito koristi za razuzdane žurke lokalnih moćnika i njihovih moćnih gostiju. Dakako, Tolušić je često bio domaćin.
Nakon što je predsjednik Vlade Tihomir Orešković, poznat po tome što je vlastite građane nazvao građevinama, devet mjeseci kasnije napustio gradilište, uzde Vlade preuzeo je Plenković. Tolušić je ostao u sedlu.
No dodijeljen mu je drugi resor, onaj poljoprivrede. Volio je u javnim nastupima kao ministar isticati da je od malena vezan uz poljoprivredu, vinograd.
Da to nije tako, znaju opet svi u kraju. Najbolje je to prije koji dan opisao kolega Gazdek u komentaru za N1.
"Mi smo 2009. svim kandidatima za župana postavili 10 istih pitanja, među njima i ono imate li hobi. On je odgovorio nogomet sa prijateljima i vinograd jednom godišnje kada me tata natjera", rekao je Gazdek.
Mlađarija voli vesele berbe grožđa pa sumnjam da mu je bilo teško baš taj jedan dan u godini biti u vinogradu.
Dakle, opet je stranački ključ bio važniji od stručnosti i iskustva. Nije ga omela ni afera špic-papak. Tada se špekuliralo da on šmrče kokain dok mu prostitutka sjedi u krilu.
No ključno je bilo da on ne nosi cipele na špic kakve je imao gospodin nalik njemu na fotografiji pa to sigurno nije bio on. Tada je u javnim nastupima pomalo gubio kontrolu, bio nervozan, prozivao poljoprivrednu mafiju.
Postajao je sve nervozniji, narcisoidniji. No dalje je gazio kao jedna od HDZ-ovih političkih zvijezda nove generacije. No opterećen aferama 2019. morao je otići iz Vlade.
Rekao je "zbogom" politici, vinskom omotnicom izgradio luksuznu vinariju. Vino su obavezno morali kupovati svi nalinkani na HDZ u županiji i njihovi prijatelji.
A vino je nazvao Apolitico. Valjda kao dio novog imidža. Imidža vinara, vinogradara koji razdragano obilazi bilogorske brežuljke dok ih obasjava sunce. I nakon politike je kako ovih dana čitate nastavio istim putem zbog kojega je otišao iz Vlade.
Na propitivanje o mutnim radnjama tužio je novinare i redakcije. Kolega Gazdek ga je nazvao kadabahijom i obranio se na sudu, no u prvom stupnju mnogi su mediji osuđeni zbog pisanja o Tolušiću.
Tužio ih je jer ga lažno optužuju i propituju kako je stekao bogatstvo samo od plaće. Nervoza je rasla, obruč oko njega se stezao.
No, nažalost, nije dolijao zahvaljujući hrvatskom pravosudnom sustavu, već europskom. I to nam je još jedna pljuska u nizu.
U petak, rokerski odjeven, s lisičinama na rukama ulazi u remetinečki pritvor vrlo zabrinutog izraza lica. No on nije zabrinut zato što misli da je nešto loše učinio. Uostalom to će dokazivati na sudu.
On ne može vjerovati da mu se to dogodilo iz jednostavnog razloga. On je dio političkog sustava moći koji je HDZ gradio trideset godina.
U ta tri desetljeća svakako je Virovitica i županija jedna od njihovih utvrda kojima vladaju čvrstom rukom. Svaka utvrda ima svoje gubernatore. Oni, kao uostalom i sam Tolušić, misle da im se ništa ne može dogoditi jer su važni stranci.
Najvažniji svake četiri godine kada su izbori. I nisu im se ovakve stvari događale dok je o hrvatskim kunama brinula hrvatska vlast i hrvatsko pravosuđe.
Sada pojedinci ne kradu kune već europske eure. A oni ne vole kada ih se potkrada. I cijela istraga je i počela s pitanjem od kud ti pare?
No ni blizu Tolušić nije jedini kojemu da naši organi vlasti postave samo pitanje od kud pare, trebalo bi nam više zatvorskih ćelija nego apartmana na moru.
Recimo, da pitaju njegovog političkog oca Josipa Đakića, odakle mu pare? Mislim da bi na to teško odgovorio. Kao i kako njegov sin ima luksuzan hotel u Pitomači, a tek mu je dvadesetak godina i tri parkirane jurilice vrijedne stotine tisuća kuna.
Tomislav Tolušić dobar je primjer kako od dobrog dečka politika može učiniti osobu sklonu, blago rečeno, mutnim poslovima.
No on je samo proizvod svojih mentora Josipa Đakića i Ivice Kirina. Mentor Đakić još uvijek sjedi, ponekad i spava, u saborskim klupama.
Kirinu je nestalo 17 milijuna kuna kroz dvije godine iz proračuna da on to nije znao. Ukrao ih je, kako je pokazala istraga, pročelnik Siniša Palm koji se pod sumnjivim okolnostima objesio, ali nije napravljena obdukcija. Tko su mu bili pajdaši u zločinu, kao i je li se uistinu objesio sam, tu je tajnu sa sobom odnio u grob.
No koliko još ima mentora i učenika u Hrvatskoj, možemo samo nagađati. A sudeći prema kadroviranju premijera Plenkovića, učenika još ima. Iako najčešće završe pod istragama, pritvorima.
Ali to je tako kada grabiš s dna kace. Zbog svih nas se nadam da će kaca uskoro biti prazna.