Loše je ova godina počela za hrvatsku poljoprivredu, sve sami crnjaci, napetice, horori i krimići! Država poljoprivrednicama još nije isplatila 205 milijuna kuna poticaja za 2008. i 2009. godinu, pa seljačke udruge najavljuju masovne prosvjede. Zbog nerentabilnosti proizvođači duhana ozbiljno razmišljaju reći zbogom kulturi koja je u šest desetljeća prehranila tisuće obitelji, odškolovala djecu i preporodila podravski kraj.
Golemi su problemi oko ustroja Hrvatske poljoprivredne komore - seljaci, posve normalno, ne žele plaćati dvostruke članarine, a najavljuju i ustavnu tužbu zbog obveznog članstva. Nepovjerljivi, jer su ih vladari svih boja stoljećima varali i krali, nesložni i nejedinstveni jer je u hrvatskoj navadi da tri čovjeka osnuju četiri stranke i pet poljoprivrednih udruga, seljaci pušu na hladno pa komoru doživljavaju kao uljeza koji će im iz lisnice vaditi članarinu, a za uzvrat ne davati ništa. Iako bi trebalo biti sasvim suprotno - u zemljama razvijene demokracije komore se javljaju kao snažni čimbenik čuvanja strukovnih interese.
Pa onda ona birokratska tragikomedija oko prodaje poljoprivrednih parcela - donijeli zakon koji predviđa da se poljoprivredno zemljište prodaje isključivo preko Agencije kako bi se zaštitilo nacionalno blago, a onda je, u sklopu antirecesijskih mjera ne osnuju. Ali što je, zaboga, radila ona pukovnija birokrata i lezilebovića u kancelarijama resornih ministarstava i sva sila savjetnikovih savjetnika?
Kako da baš nitko nije na vrijeme primijetio taj nesklad? Zašto Vlada štedi na tako važnim pitanjima, kao što su regulacija kupoprodaje poljoprivrednih dobara i okrupnjivanju oranica, a u isto vrijeme dopušta Upravi za zračni promet zapošljavanje još 13 ljudi iako je obujam posla u toj ustanovi znatno smanjen!?
I na kraju - pljačka! Žito je iz silosa Đakovštine, jedne od najuspješnih hrvatskih poljoprivrednih tvrtki, uglednog poduzeća koje je svojedobno bilo među pet najboljih na cijelom tržištu bivše države, izvlačeno u vrijeme kada su iz premijerkinih i ministarskih usta izlazile parole o nemilosrdnoj borbi protiv lopovluka, kada su menadžeri godine počeli puniti remetinačke apartmane i kada se činilo da ekipa iz Banskih dvora misli ozbiljno. Nitko normalan, naravno, ne tvrdi da su gospođa Kosor i gospodin Čobanković trebali dežurati pokraj porte, provjeravati papire, zavirivati u prikolice i zapisivati registracijske brojeve kamiona kojima je žito voženo, ali ako država u Đakovštini ima 32 posto vlasništva onda je to, u ime njih, trebao činiti onaj koji je sjedio u Nadzornom odboru. Vlada je suodgovorna za pljačku u Đakovštini jer njezine strukture nisu bile na oprezu pa je, osim seljačke, ukradena i njihova, odnosno naša pšenica iz robnih zaliha. I ministar Čobanković je suodgovoran što su poljoprivrednici ostali bez pšenice jer je ih ljetos u Širokom Polju, samo nekoliko kilometara od mjesta zločina, nagovarao da svoj trud i muku pohrane u te silose obećavši im sigurnost.
Vlada se ponaša kao stanovnici onog pitoresknog vojvođanskog sela iz vrhunske serije "Salaš u malom ritu", koja je sedamdesetih godina prošlog stoljeća rušila rekorde gledanosti. Sjećate se, seljani nisu željeli surađivati sa strogim Gestapovim isljednikom Schützerom koji je došao otkriti tko je zapalio vojne zalihe pšenice. Išao od čovjeka do čovjeka samo s jednim pitanjem: Tko je zapalio žito? Ovi su se pravili bedsati i za sve selske nedaće okrivljavali izvjesnog studenta kojeg nikad nitko nije vidio.
Nakon svega, ministru Karamarku ne preostaje ništa drugo nego u Đakovo poslati svog Schützera s pitanjem: Tko je "popalio" žito! Možda bude uspješniji od onog iz serije pa konačno uhapsi i "studenta" koji je odgovoran za katastrofu s Đakovštinom.
