DHMZ: Sunčano uz promjenljivu naoblaku
HAK: Pojačan promet na A2 i A3
Predsjednički izbori: Od ponoći na snazi izborna šutnja
Svjetski dan Brailleovog pisma - važnost zakona o hrvatskoj brajici
Večernji list: Cijene nekretnina rastu, obiteljske kuće ponovno su hit
Ledenjaci na Novom Zelandu posmeđili od požara u Australiji
Jutarnji list: Klemm ide u zatvor
  Davor Suhan           10.06.2007.         3168 pogleda
Teme i dileme
Problemi odgoja jednako su kompleksni kao i ličnost svakog djeteta, zato odgoj nije samo filozofija, praktično ono je više kao politika – umijeće mogućeg.


Sigurno ste čuli onaj vic, kada Štef dolazi u školu i pita učitelja, “kak Ivek stoji z ocjenami”.
-“Jooj, jako loše” – veli učitelj - “sve ima jedan, samo iz vladanja ima pet”.
Na to će Štef.:
-“Jeste videli, gospon vučitel…Ono kaj ga ja vučim iz toga ima pet, a ono kaj ga Vi vučite iz toga ima se jedan.”

Toga se uvijek se sjetim kad se negdje povedu žučne rasprave o tzv. modernom i konzervativnom odgoju, ili, kako bi se to još laički moglo reći, onoj znanstvenoj i onoj tradicijskoj (narodnoj) pedagogiji. Distinkcija između jedne i druge jeste ta što je znanstvena pedagogija utemeljena na uređenom sustavu znanstvenih spoznaja, a tradicijska na instinktu i predaji, i to ne samo na predaji s koljena na koljeno, već najčešće onoj preko koljena. Ta se najduže pamti.

Ono što ih u posljednje vrijeme obje čini aktualnim, jesu međusobni sukobi zagovornika jedne i druge škole. Obično započinju u obiteljskom domu, a nastavljaju se u nekom medijskom prostoru. Razlike u gledištima nastaju najčešće oko neslaganja na jednom čisto filozofskom pitanju: je li batina IZAŠLA iz Raja ili je PROTJERANA? Tradicionalisti tvrde da je izašla, a modernisti da je protjerana. Stoga prvi smatraju da je razumna uporaba iste ( poznato kao – malo po guzi) sasvim primjerena i vrlo često poželjna pedagoška metoda, a ovi drugi pak misle da je to zlostavljanje djeteta.

Mediji za sada više idu na ruku modernistima. Vijest da Ivek ima iz vladanja pet i nije neka vijest koja bi podigla nakladu, ili gledanost. Daleko senzacionalnije zvuči to da ga Štef zlostavlja, što se činjenično može prihvatiti kao živa istina, jer nema nikakve sumnje da u Ivekovoj kući mora biti onak kak su japa rekli, il bu drugač bilo onak kak je navek bilo. A to kak je bilo od navek, danas se smatra zlostavljanjem.

Glede takvog novog vrednovanja tradicijskog načina odgoja, prisjećam se svojeg djetinjstva, i mogu samo s uzdahom zaključiti: eh, da mi je u ono vrijeme bio Plavi SOS telefon. Ali, gledajući opet s druge s druge strane, što bi to promijenilo? Ostao bih bez mame. Nju bi strpali u zatvor, a nas djecu smjestili u dom.

Dobro, gledajući i s te strane, možda to i ne bi bilo ni tako loše, jer tamo bi vjerojatno smjestili, iz istog razloga, i sve moje prijatelje iz razreda… Ma šta iz razreda, cijela škola bi se preselila u dom, a skupa s nama iz “Ribara” bili bi i “Nazori”. Bilo bi igre ko u prići. Svaki dan bi igrali nogomet i nitko nas ne bi smio tjerat da prekinemo utakmicu prije nego mi to želimo. Ako bi, kojim slučajem, nekom palo napamet da zbog našeg neposluha samo povisi glas, ili nas potegne za uši, samo bi okrenuli SOS broj socijalne službe da pošalju maricu, i u nju potrpaju nasilnike koji nas zlostavljaju svojim neprimjerenim verbalizmom i prekomjernom uporabom fizičke sile. Dakako, prije toga bi izvijestili novinare, jer bez naslova u novinama to ne funkcionira.

Ali, šalu na stranu. Uostalom, naše vrijeme je prošlo; sada neki novi klinci kradu zabranjeno voće. Problem je samo u tome što su ti klinci naši klinci, a mi ne znamo što i kako s njima. Vrijeme nas je pregazilo. Pedagogija je evoluirala, zakoni se promijenili, a mi, za razliku od naših roditelja, nismo išli u korak s vremenom. I što sad?
Treba se educirati! Tako poručuju psiholozi i socijalni radnici.

Kratko pitanje, i kratak odgovor. Mislim da je skroz razumno, i ja ga bezrezervno podržavam, samo što se mora primijetiti da i dalje imamo jedan nepremostivi problem, iz kojega se nameće potpitanje: što u međuvremenu? Edukacija traje duže od vremena kad treba donijeti odluku o nekom odgojnog postupku, kojeg nije moguće odgoditi i poslati u zastaru. I ne samo to…gotov program edukacije još i ne postoji. Sve što nacija za sada zna o odgoju jeste vezano uz predaju, a prakticiranje tog znanja prijeti da završite na sudu.

Koliko to zna biti neugodno, shvatiti ćete i sami ako se malo mislima vratite u djetinjstvo (kad ste imali negdje oko 7-8 godina) i uživite se u situaciju kako prolazite pokraj kioska na kojem ugledate sliku svoje mame na naslovnici dnevnih novina, sa punim imenom i prezimenom žene koja zlostavlja svoje dijete, tj. Vas osobno.
Sjećate se onog incidenta nasred tržnice, kad ste onoj teti, kod koje je mama kupovala sir i vrhnje, isplazili jezik? Prije nego što ste ga uspjeli vratiti nazad, dobili ste preko usta. Poslije Vas je još natjerala da se teti ispričate.

Neugodno, zar ne? Mislim, ne to što ste bili zlostavljani na licu mjesta, nego to što je Vaša mama zbog toga javno prokazana kao zlostavljačica, a Vi znate da to nije istina, iako poslije toga još cijeli mjesec niste dobili za sladoled.
Sreća je samo u tome što ste tu novinsku vijest morali samo zamisliti, jer taj stvarni događaj na tržnici desio se davno, tj. u doba kad nije bilo šanse da takav slučaj dođe u novine. Tada je postupak Vaše mame bio čak i za pohvalu, i, gledajući s ove vremenske distance, pun pogodak, jer Vama poslije toga više nije palo na pamet da se prema starijima ponašate nepristojno.

Danas bi, međutim, bilo potpuno drugačije. Jedina sreća po Vašu mamu bila bi ta što ona nije poznata osoba, pa ne bi završila u novinama već bi prošla eventualno samo s opomenom socijalne radnice, koja je za taj incident saznala od Vaše zabrinute susjede.

Tranzicija ipak nosi svoje. Demokracija ulazi u sve pore društva i oslobađa nas okova svakog konzervativizma koji na bilo koji način ugrožava tuđu slobodu. U taj ciklus razvoja demokratskih sloboda ulazi i pravo na slobodan i nesputan razvoj ličnosti, gdje se tradicijskoj odgoj smatra zastarjelim, a metoda – malo po guzi, nasiljem, iako u društvu još ne postoji konsenzus građana glede odgovora na pitanje odnosa batine i Raja. Pri tome se, naravno, misli na razumnu uporabu fizičke sile, krajnje ograničenog trajanja i primjene. Opisani slučaj s tržnice je neki ogledni primjer koji bi se mogao smjestiti u te granice, iako tom prilikom nije stradala guza, ali, što ćete, kad se jezik ne može isplaziti kroz guzu, pa su onda moguća i neka odstupanja.

Za mnoge je ipak i to nedopustivo, pogotovo za psihologe i sociologe, čije znanje svakako treba respektirati, međutim, u taj dio teme za sada ne bih ulazio šire, već se zadržao samo na toj konstataciji.
U cijeloj priči to pitanje nije čak niti najbitnije; ja sam ga samo izdvojio kao paradigmu jedne tradicionalne filozofije odgoja oko koje se sve više vodi glasna polemika, pri čemu se nekim osobama teško narušava privatnost. Proziva ih se za zlostavljanje djece iako njihovi roditeljski postupci najčešće ne prelaze granicu koja bi se mogla svrstati pod neki nazivnik s oznakom krivičnog djela. Takve kvalifikacije su prečesto pretjerane, čime se ne samo narušava njihov ugled, već i samoj njihovoj djeci nanosi velika šteta.

To mislim sasvim ozbiljno, ali, unatoč vlastitim uvjerenjima, ne mogu si ni ja pomoći, pa sam dugo razmišljao da li isto jednu sličnu priču, koja je također svoj epilog imala na sudu, iznesti u javnost. Znam da to baš i nije u redu, ali rekoh, kad mogu drugi, onda mogu i ja. Tim više što je sudski postupak ionako završio i sada imamo pravo svi komentirat, i, ono što je još važnije – vijest je ekskluzivna!!

Radi se o našem Štefu…O tome sam u biti i počeo pisat, ali me tema povukla pa sam se malo raspričao.
Dakle, riječ je o još jednoj velikoj farsi hrvatskog pravosuđa, i još jednoj sramotnoj presudi u nizu koja će zasigurno ponovo podijeliti hrvatsku javnost.


Naime, Štef je zbog svog tradicionalnog načina odgoja završil na sudu. Njegov sused, mejaš, s kojim se već godinama sudi oko grunta, tužil ga je da zlostavlja svoje dete (malog Iveka), a to je, kakti svedok, potvrdil i njegov drugi sused, s kojim se pak sudi zbog beciklina i motorne pile.

U istražnom postupku, kao i za vrijeme samog sudskog procesa, utvrđeno je da u načinu odgoja kakvog prakticira Štef, postoji, sa stanovišta suvremene pedagogije, pravilan slijed metodičkih nepravilnosti, i grubo nepoštivanje pedagoških načela, što se ponavlja konstantno, i sa vrlo predvidljivom točnošću.

Konkretno, kad Štef nešto naredi Iveku, a ovaj pita – zakaj?, Štef mu ne objasni razlog svojeg naređenja, već samo kaže: “zato kaj sam ja rekel da tak mora biti.” Ako i poslije toga Ivek ne posluša, on ne koristi metodu razgovora kako bi pokušao doprijeti do toga što njegovo dijete toliko muči kad se tako ponaša (“možda mu fali ljubavi”), nego upućuje strogu prijetnju koja najčešće glasi: “Iveeek, naj me srditi, jer buš dobil po riti”, što se vrlo često zna i dogodi. To je priznao i sam Štef, a na pitanje suca – da li se kaje zbog toga što je takve prijetnje puno puta proveo u djelo?, odgovorio je da se ne kaje, i da bu tak ostalo i dalje.

Tim riječima (poslije kojih je predsjednica nevladine udruge “Zvečka i domine”, pala u nesvijest) završila je i glavna rasprava, a onda je za sve prisutne u sudnici uslijedio novi šok.

Unatoč nepobitnim dokazima o neprimjerenim odgojnim postupcima, koji jasno upućuju na zlostavljanje djeteta, kao i priznanju optuženog da je počinitelj navedenih djela za koje ga se tereti, sudac je odlučio zanemariti sve te činjenice, i Štefa oslobodio svake krivnje, jer – kako stoji u obrazloženju ove skandalozne presude – Ivek iz vladanja ima pet.


Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

nas dvjesto sedamdeset i četiri
22.6.2007. 20:28
Stranka će se zalagati za propisivanje što jasnijih zakona u svim društvenim porama. Stranka će se zalagati za dosljedno provođenje zakona. Stranka će se zalagati za društveno uređenje, gdje će rad državnih institucija moći pratiti građani Hrvatske. Stranka će se zalagati za Hrvatsku u kojoj će se cijeniti argumenti, poticat će sve dobre inicijative i osiguranje svakom građaninu Hrvatske osobne i pravne sigurnosti, bez obzira tko on bio.

Kada nama danas, sutra dadete povjerenje na izborima, točno će se jasno i glasno znati razlika između kažnjavanja i zlostavljanja djeteta
21.6.2007. 16:14
Eto, sada još napišite Vladi RH da to upiše u zakon da udarac prema vašim karakteristikama nije zlostavljanje djeteta. Voljeli bi znati odgovor
Silva
21.6.2007. 15:34
To se zna ili ne zna. Onaj tko ne zna neka to i ne prakticira. Ali ako nekoga baš zanima, to je, po mojoj procjeni, negdje oko 0,01 kg po cm2. (preko gole guze) ili 0,03 preko hlača.
21.6.2007. 10:43
Ajde gdje je onda granica? Koliko mora biti jaki udarac, a da ne bude zlostavljanje djeteta?
b.i.
20.6.2007. 19:28
U zakonu to i ne piše.
Silva
20.6.2007. 19:22
Svi koji vole svoju djecu znaju gdje je granica između kazne i zlostavljanja. To samo nije jasno onima koji očito nemaju iskustva sa odgajanjem djece.
svjetska.gradjanska.zajednica@kc.t-com.hr
20.6.2007. 18:18
Vi tvrditr u stvari, da nije zlostavljanje, tako malo udariti dijete, međutim gdje je onda po vama granica? Ako se većina građana slaže da to nije zlostavljanje, onda zašto to ne piše u zakonu? Gledajte mi se ustvari zalažemo u bitnome da se zakon RH primjenjuje na svim građanima jednako. To je osnovni problem. Problem je što dakle netko drugi za istu tu stvar može biti osuđen. Kako god pogledate prisutan je problem u funkcioniranju sustava.
Pravnik
20.6.2007. 16:43
Pa ne morate istraživat. Samo priznajte da ste i vi nekada zlostavljali svoju djecu, a neki od vaših članova to sigurno činite i danas. Mislim na isti način kako to radi Štef. Ne gasi on cigarete na Iveku nego ga malo "vudre po riti" kad ne sluša. (Cijelo vrijeme govorimo samo o tome.)

Zar ne vidite da sam ja išao samo onim putem koji vi upravo zagovarate, i došao na taj način do vas. A sad kad ste prozvani onda se pokušavate izvući.
U biti vam cijelo vrijeme pokušavam reći da stavove koje zastupate idu u jednu krajnost pa sam vam to htio pokazati na taj način. Ako se s tim ne slažete onda priznajte svoju krivicu za isto djelo za koje želite da se kazne drugi počinitelji. Zašto bi Štef bio zlostavljač a mnogi članovi vaše udruge (u čije ime se potpisujete) to nisu?
svjetska.gradjanska.zajednica@kc.t-com.hr
20.6.2007. 16:07
Mi smo samo udruga građana, a ne istražni organi. Podnjeli smo jako mnogo kaznenih prijava na temu zlostavljanja djece i pokušali smo takvoj djeci pomoći. Međutim sustav NIKADA NIJE REAGIRAO. I kada smo uspjeli pokrenuti jednu kariku sustava primjerice policije, uvjek ju je ustopirao Centar za socijalni rad Virovitica. Iz toga razloga sve to što piše u zakonima je samo mrtvo slovo na papiru. I dokle god se vi građani na takvim idejama nećete masovno uključivati u naše djelovanje, tako će i ostati. Žrtva ne dobiva prAVDU.
Pravnik
20.6.2007. 15:05
Onda ograničite optužnicu samo na ona priznanja vlastitih članova. Za to vam ne trebaju posebni dokazi jer je samo priznanje počinitelja djela dovoljan dokaz. Nije valjda da nitko od vas 260 baš nikad nije "svog Iveka vudril po riti"!?

Ili barem obznanite javno pokajanje. Čisto radi vjerodostojnosti vaše borbe za prava djeteta.
svjetska.gradjanska.zajednica@kc.t-com.hr
20.6.2007. 14:53
PROTIV,
i to iz sljedećih razloga.
Da bi se bilo koga optužilo za kazneno djelo ili bilo što drugo, prvo trebate imati dokaze. Mi se zalažemo za sustav argumenata, a ne nasilja. Dakle optužnice se ne dižu bez dokaza. Ako je netko doista malo udario dijete za to se ne treba dizati optužnica, jer se to ne može uostalom dokazati. Međutim, ako je netko udario dijete kaišem, šibom ili šakom, tako da je ostala masnica, e tu već ima dokaza. U konkretnom slučaju ima dokaza, a mali Ivek nesmije imati ni svoje mišljenje jer odmah dobije batine. Kada sakupiš dokaze i izložiš sucu, a od izmišlja nepostojeće zakone kako bi oslobodio počinitelja, e to je već veliki problem, koji bi terebao rezultirati odgovornošću suca. Suca na odgovornost trebaju pozivati građani i javnost. Dokle god tako ne bude, neće niti valjati, što više sudac postaje najveći zlostavljač svojih stranaka
Pravnik
20.6.2007. 14:20
Ako je tako, onda imam jedan prijedlog:
Ako vi iz udruge s.g.z smatrate da u zlostavljanje djeteta spada to kad ga mama ili tata udare malo po guzi, neka u tom slučaju svi članovi vaše udruge (koji su u djetinjstvu na taj način bili kažnjavani) podignu tužbu protiv svojih roditelja. Isto tako, ako kojim slučajem imate spoznaja o tome da je neki od vaših članova u nekom svom životnom periodu također primjenjivao (ili primjenjuje danas) istu odgojnu mjeru na vlastitoj djeci, i protiv njega također podignite optužnicu.
Na taj način poslati će jasnu poruku cijelom društvu, jer ste svojim primjerom pokazali kako se to radi, i da ste principijelni u svojim stavovima.

Što kažete na ovaj prijedlog? Ako ste ZA očekujem da ćete nas obavijestiti koliko se dobrovoljaca javilo, a ako ste PROTIV onda nam objasnite zašto ste protiv.
svjetska.gradjanska.zajednica@kc.t-com.hr
20.6.2007. 13:48
Nema baš previše očeva i majki kojima se nije omakla ruka kada su bili u afektu. I tako još uvijek ima dovoljno roditelja koji tvrde: “Kad svi konci popuste može se pomoći kad se dijete istuće.” Koliko je tjelesno kažnjavanje djece svakodnevna pojava govori podatak da je tek od prije nekoliko godina u Engleskoj službeno ukinuto šibanje djece. Zlostavljanje i surovo izrabljivanje djece poznato je od najstarijih vremena. U starom Rimu je postojalo pravo slobodnog trgovanja djecom za različite svrhe, za rad u kući, u bordelima i za seksualno zadovoljavanje odraslih, što je i uključivalo pravo da ih se liši života ili poroda. Ženska je novorođenčad bila posebno ugrožena jer se njihova vrijednost jedino gledala kroz reprodukcijsku funkciju, pa su mnoge grčke i rimske obitelji zadržavale samo jednu kćer. Platon i Aristotel su branili “infanticid”(ubijanje novorođenih), što je bila gotovo rutina i smatralo se prikladnom metodom za rješavanje problema novorođene djece koja su bila bolesna, izvanbračna ili jednostavno neželjena. U Kartagi su djecu ubijali i stavljali u temelje javnih zgrada ili su ih spaljivali u masovnim grobnicama kao žrtve za bogove. Poznato je i da se u 16. stoljeću dojenčad u Francuskoj koristila kao izvor igre, tako da su se često nabacivali djecom kao loptama, pri čemu su ona često zadobivala smrtne ozljede. Pojam zlostavljanja djece javlja se počevši od 18. stoljeća u beletristici (npr. Dickens: Oliver Twist i David Copperfield). Tk razdoblje renesanse možemo označiti kao povijesni period u kojem se povećano brinulo za dobrobit djeteta. Tako su se u Firenci pojavile i karitativne institucije, odnosno domovi koji su zbrinjavali bolesnu, izgubljenu i neželjenu djecu. S razvitkom društva mijenjala su se i razmišljanja o uzrocima i posljedicama zlostavljanja i zapuštanja djece, te su se tako stvarali novi teoretski i praktični pristupi od kojih su neki i dalje bili štetni za dijete ili pak neuspješni. Da bi se na neki način pomoglo zlostavljanoj djeci osnivaju se različite lige, zaklade i institucije, u kojima su u početku radili volonteri, a kasnije učitelji i stručnjaci. Prvo takvo što je u Hrvatskoj osnovala M. Pogačić 1907. godine u Zagrebu, koja je svu svoju pažnju usmjerila ka zlostavljanoj djeci i u svom radu primjenila i za današnje vrijeme vrlo napredne ideje. U želji za što boljom i organiziranijom zaštitom i skrbi o zlostavljanoj i zapuštenoj djeci u zagrebu se nedugo nakon toga osniva i prva Liga za zapuštenu djecu. S obzirom na spol, ženski se dio mladeži smatrao posebno ugroženim, pa je stoga ravnateljica djevojačkih škola Jelka Plivelić u Zagrebu osnovala Patronažu za zaštitu mladih djevojaka. Radi zaštite djece i i osiguravanja njihovog punog razvitka u svijetu su se donosile deklaracije i zakoni, a provodila su se i mnoge međunarodne aktivnosti. Tako je još 1959. godine donesena Deklaracija o pravima djeteta koju je prihvatila generalna skupština UN-a, a u Deklaraciji se navode temeljna prava i slobode koje mora imati svako dijete. Među odredbama ističe se pravo da je svako dijete zaštićeno od svih oblika zanemarivanja (tjelesnog, emocionalnog, obrazovnog...), okrutnosti i iskorištavanja. Godina 1959. proglašena je Međunarodnom godinom djeteta, a dvadeset godina kasnije, razdoblje od 1979. do 1989. godine naziva se Dekadom djeteta. Završetak Dekade djeteta 1989. godine obilježen je Konvencijom o pravima djeteta u kojoj se za dijete predviđa znatno više prava i zaštita od bilo kojeg dotadašnjeg dokumenta.

ETO ZBOG TOGA U NAŠEM DRUŠTVU TREBAMO HRABRE NOVINARE KOJI SE NEĆE BOJATI NAPASTI OVAKVE I SLIČNE PRESUDE zato pravnik pročitaj pa razmisli još jednom o tome što pišeš
svjetska.gradjanska.zajednica@kc.t-com.hr
20.6.2007. 13:22
Zlostavljanje se prepoznaje na djetetu po slijedećem:
- modrice su najraniji i najvidljiviji znak zlostavljanja, a imaju oblik šake, prstiju ili predmeta (pojasa)
- opekline - najčešće na stražnjici, anogenitalnoj regiji, gležnjevima, člancima, dlanovima, tabanima. Specifični znaci opeklina nastaju kad se svjesno dijete umače u vrelu vodu. Opekline mogu biti nanesene električnom grijalicom, štednjakom, cigaretama i drugim vrućim objektima
- tamne oči i podočnjaci kod djeteta
- znakovi ljudskih ugriza
- znaci udaraca pojasom
- znaci gušenja oko vrata
- kružni znakovi oko članaka ili gležnjeva (zavrtanje)
- razdvojeni šavovi kostiju glave
- oštećenja koštanog sustava, učestali prijelomi i znakovi starih prijeloma na rendgenskoj snimci; osobito su sumnjivi prijelomi kod djece koja su premlada za puzanje i hodanje
- znakovi krvarenja u pozadini oka
- znakovi ozljede unutarnjih organa
- "shaken-baby syndrome" - tresenje djeteta kod neutješnog, neprekidnog plača. Posljedica je najčešće djetetov oštećen mozak i krvne žile.

pa sad razmislite da li je dobro što korumpirani sudac oslobađa zlostavljače, a zlostavljanje se počinje lupanje šakom po guzi, a poslje kaišom po guzi i sl, a zadfnji simptom je SMRT DJETETA

WWW.SGZ.HR.
Pravnik
20.6.2007. 0:58
Sudac ovom presudom nije prekršio niti jedan zakon. Štef nikako nije mogao biti osuđen za zlostavljanje na temelju onoga za što ga se tereti. On možda zlostavlja dijete prema mjerilima socijalnih radnika i svojih mejaša, ali pravno nema osnove da ga se proglasi zlostavljačem zbog činjenice da jer "Ivek dobil po riti".
I ja se slažem da na kraju kolumne nemamo pravni nego pedagoški problem. Bilo bi interesantno raspetljati ga baš sa tog aspekta.
svjetska.gradjanska.zajednica@kc.t-com.hr
20.6.2007. 0:09
Nemamo se za šta ispričati J.E-u, jer upravo se J.E i njemu slični trebaju ispričati djeci koja danas rintaju od jutra do mraka, više bita, nego sita u tuđim poljima , seksualno zlostavljana i jedina im je satisfakcija udavanje i to je jedino što mogu očekivati od ovog društva. I nemojmo miješati kruške i jabuke, jer sasvim je neka druga priča " guzonjin sin".
Lary
20.6.2007. 0:02
Vi iz s.g.z. imate dobre ideje, ali to nije dovoljno. Po komentarima se vidi da niste u stanju razumjeti kontekst, bilo teksta bilo komentara, nego u svakoj rečenici vidite samo ono što želite vidjeti. Ono za što ste optužili J.E. nije u redu. Gotovo da ste ga proglasili sileđijom i zlostavljačem djece. Dajte se malo kontrolirajte, jer na taj način gubite autoritet. Bilo bi red da se ispričate.
svjetska.gradjanska.zajednica@kc.t-com.hr
19.6.2007. 23:36
Odgovor Lary-u

Kako sijete tako ćete i žeti.
Nesvaćajući nas u biti ne shvaćate ozbiljno mnoge svoje sugrađane koji jako su nagrbusili i nikome ništa. Međutim, to što danas misliš da si Bog, pa si očito možeš dopustiti da gaziš po ljudima i njihovim patnjama, sjeti se da si samo čovjek i ne znaš što te sutra čeka. Vjeruj mi svi ti ljudi koje mi danas zastupamo, ono što danas proživljavaju, nekada nisu shvaćali ozbiljno. Odgovor ćeš dobiti kratko riječima jedne bake: Čuj sinko, ja znam kako je tebi, ja sam na tvojem mjestu nekada bila, ali ti neznaš kako je meni, jer ti ćeš tek doći na moje mjesto.
svjetska.gradjanska.zajednica@kc.t-com.hr
19.6.2007. 23:27
Poštovani J.E,
niti smo zlonamjerni, niti vam želimo podmetati, jer sve sve što smo naveli su upravo vaše riječi.
"Ne ljubi svoje dijete onaj koji propušta odgojiti ga koristeći i kazne" Znači onaj koji ne kažnjava dijete ni ne ljubi ga? Kako da se to drugačije protumači?
Nerazumljiva vam je misao: "Istina je da sam kao notornu činjenicu koju mogu posvjedočiti brojne generacije i koje će još stoljećima ponavljati djeca koja zajedno sa svojim roditeljima u okviru sposobnosti pridonositi zajedničkoj egzistenciji." O čemu to svjedoče mnoge generacije.? Milslite li Vi da bi u povjesti bio Martin Luther King ili Matija Gubec ili sl. da je to tako dobro ići u tuđu plantažu robovati za ćup mlijeka?

Je li bolje raditi ili pružati dlan ?
Radnik radi često puta besplatno, a mali prosjak dnevno zaradi do tristo kuna. Provjereno.

- Je li bolje raditi ili krasti ?

150 kaznenih prijava i ništa, uzme i proda auto i ništa itd, a radnik?

Je li bolje raditi i časno živjeti ili da drugi za njih rade, a oni se bave……. recimo….. prodavanjem magle ?

Najbolji primjer prodavanje čajeva za mršavljenje. Što mislite koga se u našem društvu bolje cijeni onoga koji ima lovu ili dobro radi?

Zar smo zaboravili- Rad je stvorio čovjeka
Nažalost, ali mnogi jesu.

Zašto dočekati starost kao amebe?

Isto se piše. Samo što će se vama uzeti od mirovinje za starački dom, a drugi će ga dobiti. Što je bolje?

www.sgz.hr.


Lary
19.6.2007. 15:33
J.E. nemoj se nervirat. virovitički ogranak s.g.z. nitko ozbiljan ne shvaća ozbiljno.
J.E.
19.6.2007. 13:08
Ono od malo prije je moje. Da ne bude dvojbe.
19.6.2007. 11:48
U životu koji je zasnovan na slobodnom izboru, iluzorno bi bilo očekivati samo dobro.
Ne čude me stoga zlonamjerna podmetanja s.g.z.
Ignorirati ih, značilo bi izjednačavati se sa podmetačima.
Dovoditi u vezu slobodno i javno iznošenje osobne ispovjedi, koja svjedoči o fazama kroz koje svi mi više ili manje prolazimo, sa navodnim seksualnim iskorištavanjem djece, je izuzetno deplasirano i govori samo o tekstopiscu.
Zatim " kako jedan nastavnik koji je još i toliko star može žučno zastupati ideje o zlostavljanju djece"?
O sancta simplicitas!
O blažena gluposti !
A gdje je to poštovana Svjetska građanska zajednica pronašla "žućno" zastupanje ideja o zlostavljanju djece?
Istina je da sam kao notornu činjenicu koju mogu posvjedočiti brojne generacije i koje će još stoljećima ponavljati djeca koja zajedno sa svojim roditeljima u okviru sposobnosti pridonositi zajedničkoj egzistenciji.
Zar mislite , poštovana Svjetska građanska zajednico, da bi Jožek do pameti došel da nije napasal kravicu prije škole ? A nigda se nije potužil na ropstvo ?
A precjednik je bil.
Kome?
Pa radnom narodu.

Vi sigurno niste bili u ropstvu.

Gdje ste vi pronašli moju ljubav za "batinjanje djece"?

Aneks, nažalost, nisam razumio pa bi mogao postaviti pitanje:
- Je li bolje raditi ili pružati dlan ?
- Je li bolje raditi ili krasti ?
- Je li bolje raditi i časno živjeti ili da drugi za njih rade, a oni se bave……. recimo….. prodavanjem magle ?
Zar smo zaboravili- Rad je stvorio čovjeka.
Zašto dočekati starost kao amebe?
svjetska.gradjanska.zajednica@kc.t-com.hr
18.6.2007. 22:33
E da zaboravili smo spomenuti da takva djeca koja od malih nogu su prisiljena raditi, već budu zlostavljana sa dvanaest trinaest godina. Ali kako rekoh J.E. , dobro je to za njih trebaju se naučiti slušati i ne odavati se drogi sl.

www.sgz.hr.
svjetska.gradjanska.zajednica@kc.t-com.hr
18.6.2007. 22:17
Nas J.E. doista svakim danom iznenađuje (kao što nas mora šokirati i svećenik koji seksualno iskorištava djecu. Kako jedan nastavnik, koji je još i toliko star, može žućno zastupati ideje o zlostavljanju djece. J.E kao jedan pedagog je prvo zastupao tezu da je robovanje djece sasvim u redu. Za J.E. je sasvim u redu da roditelji odvode svoju djecu na tuđe plantaže, gdje im zarađuju novce i da istovremeno nemaju nikakvih uspjeha u školi. Sada tvrdi da je ljubav batinjati dijete. Čudno, stvarno čak.

www.sgz.hr.
J.E.
18.6.2007. 18:21
Odosmo u kolokvijalnost.
Od svojih najstarijih učenika bio sam stariji deset godina.Oni četrnaest a ja dvadeset i četiri.
18.6.2007. 16:44
a nešt ne paše u matematiki J.E. Ako ti ideš u sedamdesetu, a tvoji prvi učenici navodno idu u šedesetu, to bi značilo da si nekada mogao predavati sa nekih desetak godina???

Objasni tu matematiku.
J.E.
18.6.2007. 14:53
Za koji dan ću u sedamdesetu, hvala na pitanju.
17.6.2007. 20:55
A koliko ti J.E imaš godina? sto možda??
Davor
17.6.2007. 14:29
Ovo "Lako je suditi drugima", ne odnosi se na tvoj komentar, govorim generalno.
Davor
17.6.2007. 13:43
J.E., ostavio si veoma zanimljiv komentar. Iskren, nadasve, i vrlo životan. Mislim da je i “sudska presuda” upravo negdje na tragu zaključka koji si sažeo u dvije posljednje rečenice tvojeg komentara:
“Ljubav je univerzalni lijek.
Ne ljubi svoje dijete onaj koji propušta odgojiti ga koristeći i kazne.” Iako ćemo se, zasigurno, složiti svi, da nema roditelja koji ne ljubi svoje dijete. Pa i oni za koje nam se čini da su propustili sve. Lako je suditi drugima.
J.E.
16.6.2007. 20:41
Volim se uvijek dogovoriti o osnovnome.
I drugo skeptičan sam prema pomodarskim dogmama.
Proveo sam cijeli radni vijek primjenjujući različite odgojne metode:
od onih "iz raja" do onih "znanstvenih".

Mogu se s pravom upitati koje su učinkovite. I mogu odgovoriti.

Dok sam bio mlad učitelj u višim razredima bio sam sklon "rješavanju
učinkovitim postupcima" ako to prihvaćate kao eufemizam
za packe, povlačenje za kosu iza uha i pljuske.
Bio sam pun pedagoškog pozitivizma bez pokrića. Mislio sam poput
fizičara (?): "Dajte mi oslonac i dovoljno dugu polugu pa ću jednom rukom podići zemlju"!
Sanjao sam o promjen/i /ama u čovjeku. Brzim promjenama. Jer, znanje je moć!
A ja sam nudio znanje po svaku cijenu.


Kažnjavao sam kao roditelj jer su mi za to mandat dali
:Vi u školi, a mi ćemo doma ! Danas su moji prvi učenici,
gotovo šezdesetogodišnjaci. Kako smo do sada zajedno živjeli,
imao sam prilike čuti o svojim pedagoškim "nestašlucima".

-Da ste nas i više!

Zadnje generacije, a bili su to niži razredi, niti sam "učio" niti odgajao.
Ništa verbalno. Samo smo živjeli kao zajednica. Samo sam podmetao zagonetke i uživao na kreativnoj dinamici.
Učionica je bila dom dvanaest i više sati dnevno. Fizičkih kazni nije bilo.

Samu liberalističkofeminističku interpretaciju "nasilja" nad djecom imao sam u široj obitelji.
U tijeku rastave braka majka se djecom služila kao sredstvima. Očeva je odgovornost i fizička kazna kad svi drugi oblici nisu uspjeli trebala poslužiti kao - nasilje.

Dakle: sve u svoje vrijeme.

Ljubav je univerzalni lijek.
Ne ljubi svoje dijete onaj koji propušta odgojiti ga koristeći i kazne.
14.6.2007. 8:26
Ali Davore, da mi kao građani mogli o nečemu takvome raspravljati ti kao novinar, a to bi trebale shvatiti i tvoje kolege bi trebali oštro napasti svaku sudsku odluku, koja je više vic, nego zakon. Konkretno se upitaj , kakvog ima smisla da ja ti ili bilo tko drugi ovdje promišljamo o tome da li bi odgoj djetetea trebao biti tradicionalan, moderan ili izmješan, ako u konačnici to uopće nije bitno, pa čak da se i izborimo za drugačiji zakon, nego što je ovaj danas , jer sudac kao što si sam napisao usprkos tome što je netko dokazao zakonsku osnovanost svejedno ne dobije zadovoljštinu. Znači probaj promišljati u budućim člancima na takav način. Prvo napadni svaku sudsku odluku koja nesumljivo nije sukladna zakonu (jasno konačnu jer ne smiješ komentirati sudske postupke u tijeku). Nakon što si siguran da se zakon doslovno i pošteno provodi možeš otvarati razna pitanja opravdanosti ovakvog ili onakvog stava, koji su u konačnici pretočeni u zakon
Davor
12.6.2007. 23:40
Upravo zato sam i proveo temu kroz vic o Štefu, kako bi sva pitanja ostavio otvorenim. Na taj način svako može pristupiti sagledavanju problema odgoja sa svojeg stanovišta, ovisno o tome kako je tko shvatio vic, i što je vidio u njemu.
Vi ste svoja razmišljanja usmjerili ka pravnoj i političkoj dimenziji problema, što je suprotno od mojih očekivanja, jer sam mislio da će kraj teksta usmjeriti diskusiju u smjeru razgovora o smislu (ili besmislu) tradicijskog načina odgoja, prema kojemu i javnost i struka imaju podijeljeno mišljenje. Nisam mislio da ćemo se ovoliko zadržati u “sudnici”. Ali, dobro, i taj aspekt ima svoj smisao. Zato, svakako, hvala na vašem konstruktivnom doprinosu i tom vidu rasprave. Uostalom, možda i u tom grmu leži (neki) zec.
PROBLEM, J.E., Sandra, Ida, Adama, i ostali...što vi mislite?
nas dvjesto i šezdeset
12.6.2007. 18:23
psiholozi, nastavnici, pedagozi, sociolozi i svećenici su svoje mišljenje uobličili u zakon. Roditelji se nisu prilikom donošenja zakona uopće pitali. Tako ti je sve u našem društvu Davore. Zašto si na kraju teksta stavio suca koji ne provodi zakon i doveo u pitanje našu trodiobu vlasti? Zašto na kraju teksta nisi pozvao na preispitivanje zakona, ako je po tvojem mišljenju nešto sporno. S ovakvim načinom se ne može složiti, jer doveo si upravo zadnjim odlomkom u pitanje funkcioniranje pravosuđa, a ne verziju zakona. Znači trebalo je na drugi način otvoriti temu da li bi u novom zakonu trebalo staviti nedopustivo je dijete lupati osim po guzici (riti), kao dopustiva odgojna roditeljska mjera?
Davor
12.6.2007. 11:19
Slažem se da toga ima, ali o pravosuđu ćemo nekom drugom prilikom. U ovom slučaju, PRESUDA kojom se Štef oslobađa krivnje, ipak je samo metafora. Ona je isključivo PEDAGOŠKO, a ne sudsko pitanje. Pokušajmo ju sagledati SAMO s te strane. Volio bih čuti što o tome misle psiholozi, nastavnici, pedagozi, sociolozi, svećenici…i svakako RODITELJI.
Ima li netko od njih želje da se javi i podijeli s nama svoje mišljenje o tome?
12.6.2007. 10:09
joj Davore koliko tih viceva ima, nema dosta mjesta da ti ih sve popišem.
12.6.2007. 10:06
Ova presuda je za anale vicoteke. Nepobitno je utvrđeno da je okrivljenik se koristio računalom, jer je kupio printer marke "Philips" -Općinski sud Koprivnica. Koji se razumiju u kompjutere - razumiju i vic
12.6.2007. 10:03
Ovaj Pitomački nije isto loš. Čovjeka napucao zbog cucka, jer mu se nije htio maknuti s očiju s cuckom. Zaključak suca nesmijete se približavati oštećeniku, ali to ne znači da si nemožete koji puta popiti kavu zajedno Ha, Ha, Ha...
12.6.2007. 9:57
A nije loš niti onaj da kada dođeš u Bjelovarski pritvor je tako jaka hrana da ne možeš srati tjedan dana.
12.6.2007. 9:16
A ovaj televizijski je najbolji. U zatvoru su preljepi uvjeti, njegujemo i popravljamo vaše zube besplatno, a kad tamo kada završiš u zatvoru, zubi mogu samo van, nema popravljanja.
12.6.2007. 9:11
A nije loš niti ovaj: Nepobitno je utvrđeno da petorica počinitelja nisu krivi što su skoro ubili oštećenika, jer samo su se brsanili.
12.6.2007. 8:56
Davor probaj ovaj vic: Čovjeku ukrali auto i nikome ništa. Vlasnik našao svoj auto i odvezao se kući, a da bi potom sam sjedio u zatvoru zbog krađe vlastitog auta.
12.6.2007. 8:52
Svaki onaj koji se drži zakona Ben. Ovdje se postavlja pitanje zašto se donio "smiješan" zakon. I vjeruj netko je u Hrvatskoj za to isto dobro osuđen i danas možda uopće ne može vidjetzi svoje dijete. Stoga je ovo ozbiljna stvar, o našem neozbiljnom pravosuđu.
Davor
11.6.2007. 23:06
Uvijek sam znao da loše pričam viceve. Očito mi ne ide bolje ni kad ih izmišljam.
BEN
11.6.2007. 23:02
Ha,ha. Pa ljudi moji, jeste pročitali o kakvim se to djelima radi!!!??? Pa koji bi to pravedan sudac osudio Štefa??
11.6.2007. 22:33
pa onda možemo nastaviti da je guranje ruke u anus rukovanje, što zakonodavac sigurno nije propisao, pa onda ubojstvo -oslobođenje, a drugi četrdeset godina, treba li nabrajati dalje...?
11.6.2007. 22:28
Unatoč nepobitnim dokazima o neprimjerenim odgojnim postupcima, koji jasno upućuju na zlostavljanje djeteta, kao i priznanju optuženog da je počinitelj navedenih djela za koje ga se tereti, sudac je odlučio zanemariti sve te činjenice, i Štefa oslobodio svake krivnje, jer – kako stoji u obrazloženju ove skandalozne presude – Ivek iz vladanja ima pet. Evo takve. Sudac ima nepobitne dokaze, ali svejedno ne provodi zakon
vili
11.6.2007. 22:21
I ja se isto pitam, kakve veze ima pravosuđe s ovom kolumnom?
nas dvjesto i pedeset
11.6.2007. 20:26
kao i naše pravosuđe nažalost, počinje i završava kao u nekom vicu, a nije se za šaliti jer neki od nas su doslovno uništeni, baš zbog takvih prilagođavanja i izmišljanja zakona koji nikada prije i nikada poslje nisu doneseni od stranew zakonodavne vlasti, a sudac ih je legalizirao. Jel nebi to bio dobar vic, da se vi ugledate na tog Štefa i svoje dijete malo udarite po guzi, a da vas taj isti sudac za istu stvar kazni, da zažalite dan kad ste se rodili? Zato građani moji, vi ste jedina šansa, da pomognete sami sebi. Osnujmo novu stranku i izborimo se za funkcioniranje lijepe naše Hrvatske, tako nam Bog pomogao.
b.i.
11.6.2007. 12:12
Ma sve je to u redu, ali u ovoj kolumni pravosuđe je krajnje sporedna tema. Ono se samo isprepliće u nekim sličicama kako bi se pojačala satira u pojedinim odlomcima. Štef je lik iz vica. Kolumna počinje vicom i sa vicom završava.
nas dvjesto i četrdeset
11.6.2007. 11:18
Ne stvar je doista u pravosuđu. Nebitno je što ja mi ili vi mislili o batinama nad djetetom. Bitno je u ovoj priči, kao i u svakoj drugoj hrvatskoj pravosudnoj priči, umjesto da smo raspravljali oko zakona, u konačnici najčešće pravosuđe zakon ne provodi, dosljedno i pošteno. Ako je po ZAKONU KAŽNJIVO DIJETE LUPATI, onda nema tu više bitnosti moj ili vaš stav, takav je zakon. Onaj koji se sa zakonom ne slaže, neka ga mijenja, ali nikako ne može biti u redu da pravosuđe ne provodi zakone. Jer to kod nas odlazi predaleko. Sutra možemo raspravljati jel u redu nekoga napucati puškom. Mi stalno se zalažemo za trodiobu vlasti, a činjenica je da pravosudna vlast ne provodi zakone zakonodavne vlasti. Stoga dragi građani, ako ste i malo pametni vrijeme vam je stvoriti funkcionalnu državu. To znači prije donošenja jasnog zakona žučna rasprava o lupanju ili ne lupanju djeteta. Ako lupanje smatramo neprihvatljivim za ovo društvo nema za nikoga izuzetaka i obrnuto. Mi nesmijemo i nemožemo radi sebe, svoje djece i unuka nastavljati kao zemlja bez zakona
b.i.
11.6.2007. 11:07
Prvi komentator je prebacio lopticu na sasvim drugu stranu priče koja i nema baš puno veze s ovom kolumnom. Ovo nije tekst o problemima pravosudnog sustava. Tema je ipak ODGOJ, a presudom na kraju teksta, autor kolumne je samo na jedan satirički način bocnuo sve one koji se snebivaju na tome kad roditelj djete malo opali PO GUZI. Ali očito je da i on smatra kako je presuda ispravna. IVEK IZ VLADANJA ipak IMA PET. Presuda suca je svakako presuda za koju i autor diže svoju ruku, a skandalozna je za one koji se snebivaju kad djete dobije MALO PO GUZI.
nas dvjesto i četrdeset
11.6.2007. 8:57
Dajte nam svoju domovnicu i potpis. Osnujmo novu građansku stranku. 098/445-279 za prijave. Postavimo sljedeća pitanja: Neće li ovakvih skandaloznih odlika biti i u budućnosti još više, ako je činjenica da pravosudni sustav za svoje postupke ne odgovara nikome? Da li je u redu bilo stvroriti Boga (to je naš pravosudni sustav, a pritome izostaviti bilo kakvu kontrolu istoga? Ne bi li pravosudni sustav trebali kontrolirati direktno građani? Zašto Hrvatska nema treći sud, odnosno sud koji bi u svakom predmetu usklađivao sudsku praksu u cijeloj Hrvatskoj? Nije li skandalozno da isti sudac kod istog slučaja u dva predmeta sudi u jednom prihvaćanjem, a u drugom odbijanjem tužbenog zahtjeva? Da li je dovoljno sve prepustiti sve nečijoj savjesti i poštenju, ta nisu li i oni samo ljudi? Zašto odvjetnici kod nas dobivaju pare unaprijed, a kada bi zakonom uredili da dobivaju samo ako uspiju u sporu, ne bi li tada oni sami izjeli korupciju u pravosuđu, jer ne bi bilo svejedno kao danas izgubiti spor? Imamo li pravo žalbe? Zašto ne uvedemo porote, kako je i na zapadu, koje ne mogu biti od početka do kraja suđenja pod ničijim pritiskom? Stoga je ovo sasvim normalna presuda, suprotno navcodima autora, jer nama trebaju udruženi hrvatski građani, mnogo njih da jednom zauvjek uredimo državu koja će funkcionirati po svojim institucijama, a pravosuđe direktno je u svezi sa građanima, pa nam kao građanima ne bi smjelo biti svejedno kakvo je ono.


Još iz kategorije Etika svakodnevnice



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.