Mozaik

Ovogodišnji Virkas, jubilarne dvadesete kazališne susrete u Virovitici, tijekom trideset dana obilježilo je šesnaest kazališnih predstava na čak četiri županijske lokacije, no samo je jedna predstava proglašena najboljom prema glasovima publike. Razgovarali smo sa simpatičnom glumicom Leonorom Surian Popov, nositeljicom predstave „U ritmu Broadwaya“ koja je zasjela na prijestolje Virkasa 2024., ali i raspjevala Virovitičane i Virovitičanke željne mjuzikla, donijevši u naš mali kazališni grad istarski optimizam, riječku srčanost i talijansku melodioznost.

O Zborniku i dramama pristiglim na natječaj te o nekim drugim aktualnostima hrvatske drame u zgovoru s moderatoricom Marinom Mađarević, govorio dramaturg, profesor književnosti i predsjednik Ocjenjivačkog suda za dodjelu Nagrade Marin Držić, Jasen Boko.

Hrvatska je u ovoj godini obvezna prenijeti EU Direktivu o rodnoj ravnoteži u svoje nacionalno zakonodavstvo, rečeno je na stručnom skupu Jačanje zastupljenosti žena u upravljačkim strukturama kojeg je organizirala Hrvatska gospodarska komora.

Europska unija kontinuirano radi na unaprjeđenju zakonodavnog okvira i donošenju mjera za poboljšanje položaja žena koje i dalje zarađuju u prosjeku 13 posto manje nego muškarci i imaju prosječno gotovo 30 posto manje mirovine, rečeno je na panelu u Kući Europe u Zagrebu.

Sjajno je što postoje komedije, što se igraju, okupljaju toliku publiku, no bilo bi dobro da i humor dramskoga teksta ne leži samo u vulgarizmima (smijmo se sadržaju i dosjetljivosti, a ne riječima koje počinju na „k“, „p“ ili završavaju na „čka“).

Redatelj Kokan Mladenović napravio je ono što mnogima nije pošlo za rukom: predstavu, istina sivu i ratnu, no lišenu patetike i vjersko-nacionalne optužbe. Komad koji gledatelju u jednom trenutku izaziva suze i bol, a već u drugom dragost i smijeh izazvan kvalitetnim balkanskim humorom.

U prvim godinama dobrovoljnog vatrogastva na području Hrvatske žene nisu mogle biti članice društava, iako su sigurno pomagale u administraciji, pripremi događanja i manifestacija, ali i tijekom gašenja požara.

Brojke ne govore u našu korist, statistički podaci pokazuju da smo još uvijek daleko od ravnopravnosti kakvu kao moderno, razvijeno društvo, barem deklarativno – zagovaramo. Daleko smo, ali sve dok smo svjesne da se moramo boriti i zalagati više, sve dok marširamo, naš put ima smisla i borba nije uzaludna.

Đokić vrhunski predstavlja ranjenu majku i na sceni postepeno kroz razgovor sa sinom publici daje do znanja kakva joj je sudbina i zašto je oblikovana tako kako jest (imala je strogu religioznu majku, sama je mlada postala majkom, željela je studirati i napredovati, željela se maknuti sa sela), no šteta je što se sinova priča i emocije ne razvijaju kako bismo, kad se svjetla upale, bili bogatiji za jednu priču, poruku, ne samo za umjetnički doživljaj.

Na samom ovogodišnjeg jubilarnog Virkasa dolazi nam Istarsko narodno kazalište iz Pule i dvije koprodukcije od kojih je jedna međunarodna.

Ova predstava teče kroz riječ, gledateljev dojam stvara osjetilom sluha, ne i vida. Njezin tijek zasnovan je na igri, iščekivanju i strahu od ponovnoga započinjanja nove priče.

U Hrvatskoj se godišnje dijagnosticira oko 3500 novih bolesnika s rakom debelog crijeva, dok više od 2000 osoba od ove bolesti umire Rak debelog crijeva drugi je vodeći uzrok smrti od malignih bolesti u oba spola, dok se po incidenciji u žena nalazi na drugom, a kod muškaraca na trećem mjestu

Ovom kazališnom komadu, protkanom britkim dijalozima, pjevačko-glazbenim umijećem i fizičkom spremnošću, nikako se ne može zanijekati atmosfera koja izaziva izuzetnu nelagodu, bespomoćnost i sivilo. Pa, ako u gledatelju izazovu određenu dozu iziritiranosti i beznađa i na nesvakidašnji mu način udare na emociju i razum, onda je ova predstava ispunila svoju svrhu.

Dok je prvi dio druženja bio zanimljiv i na promišljen način dinamičan, drugi je naporan i predug (mada vremenski jednako traje!) jer niti se nešto promijenilo u osjećaju straha niti se bilo što novo desilo nekom od likova.

Iz šuma Nikaragve išetala je tisuća venezuelaskih izbjeglica koji preko Hondurasa, Gvatemale i Meksika žele pronaći novi život u SAD-u. Neki su znali engleski, pa su mi pričali o teškom životu u Venezueli, gdje liječnici zarađuju pet dolara mjesečno.

Vodič je osmišljen kao dodatni izvor informacija o ovoj aktualnoj i važnoj temi. Snažno se naslanja na vodič za djecu i mlade koji se od 2010. godine kontinuirano koristi u provedbi radionica o vršnjačkom nasilju u školama i koji se besplatno dijeli učenicima.

Di je ono šta je prituka na obljetnici HDZ-a nikog Ivicu Mihelčiča, pa di je ono šta je optužen za zločin nad srbijanskin civiliman iz Grubišnog Polja.

Gledali smmo (i slušali) uspješnice iz mjuzikala do „Evita“, preko „Chicago“, „Cabaret“, „Jalta, Jalta“, „Aladdin“, „Mary Poppins“, „Mamma mia“, i „Frozen“ do talijanskih napjeva.

Drvljaci su spoj divljine i prirode te sjajan podsjetnik na važnost prisjećanja da u svakom od nas leži komadić nerafiniranosti, ali i dobar dio razuma, da ponekad ispravno mišljenje neće biti kolektivna svijest i da je najsnažnije oružje i najblaži melem na svijetu krasno ispripovijedana riječ.