VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  Priroda društva

"Tada i sada": Kada je bilo bolje?

  Davor Suhan/Moja Rijeka           15.12.2017.
"Tada i sada": Kada je bilo bolje?

„Tada i sada“ naslov je nove dokumentarne serije Hrvatske televizije, u kojoj novinar Goran Milić cijelo vrijeme provocira pitanjem kada je bilo bolje – u negdašnjem socijalizmu ili današnjem kapitalizmu. Šteta za njega, nije mu to trebalo na kraju uspješne i bogate karijere, jer sudeći po ovom autorskom djelu, ostaje utisak da je „tada“ bio bolji novinar nego „sada“.

No sama ideja ne čini se lošom. Usporedne vrijednosti dvaju sustava uvijek su prilika da se isprave mutacijske greške u prirodi društva, samo ih treba detektirati i precizno locirati. A kako je zdravlje na prvom mjestu, najbolje je krenuti odavde. Kada je bilo bolje?

Za početak zanemarimo tehničko tehnološku istinu da je medicina toliko napredovala da niti jedan čovjek više nije zdrav. Zadržimo se na sustavnim greškama i pogreškama koje ulaze u sferu ljudske odgovornosti, inteligencije i pameti, pri čemu je obrazovanje i primjena znanja temeljni kapital svakog zanimanja i profesije. Poglavito medicine, koja se zakonskim sredstvima brani od nekompetentnosti i nestručnosti. Pa hajde da vidimo: Kako je to bilo onda, a kako je danas?

Prema hrvatskom medicinskom leksikonu, tiskanom još TADA, piše ovako: Nadriliječništvo, nedopuštena liječnička djelatnost osoba koje nemaju potrebne školske naobrazbe i stručne kvalifikacije. Njime se bave obično nesavjesni pojedinci bez ikakva medicinskog znanja ili ljudi s nekim medicinskim znanjem (kao što su nedovršeni medicinari, primalje, bolničari i sl.), koji prekoračuju granice svojih ovlaštenja i kvalifikacije. U Jugoslaviji nadriliječništvo je krivično djelo i kažnjivo prema zakonu uz naznačene uvjete.

A kako bijaše TADA, tako je isto i SADA, samo je zona kaznene odgovornosti, umjesto tadašnje Jugoslavije, svedena na sadašnju Hrvatsku. I to se lijepo vidi iz Kaznenog zakona koji je usvojen dizanjem ruku većine budnih zastupnika u Hrvatskom saboru:  

Članak 184.

(1) Tko se nemajući propisanu stručnu spremu bavi liječenjem ili pružanjem druge medicinske pomoći, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Ako je djelom iz stavka 1. ovoga članka izazvano znatno pogoršanje bolesti ili narušenje zdravlja druge osobe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

(3) Ako je djelom iz stavka 1. ovoga članka kod druge osobe izazvana teška tjelesna ozljeda ili prekid trudnoće, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

(4) Ako je djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

(5) Sredstva upotrijebljena za liječenje iz stavka 1 i 2. ovoga članka će se oduzeti.

Dakle, teorijski gledano, oba sustava („tada“ i „sada“) pokazuju isti stupanj odgovornosti, što u medicinskoj praksi jamči punu koncentraciju znanja, sposobnosti i pameti. No, je li to doista tako? – pitamo se milićevski.

KRŠENJE ZAKONA

Po svemu sudeći nije. Ova slika jednakosti je samo prividna, definicijska. Ali stanje u praksi je umnogome različito. Nadriliječnika je „tada“ bilo daleko manje nego „sada“, pa je time medicinska skrb za svakog bolesnika „tada“ bila bolja nego „sada“. I ne bi to bilo toliko strašno, da takvo stanje nije direktna posljedica sustava, koji legalno krši spomenuti članak Kaznenog zakona, prenoseći svoje vlastite obaveze i dužnosti na nestručne osobe.

DOKAZ

„Tada“ su se svi bolesnici liječili u bolnicama, neprestano pod budnim okom medicinskog osoblja sa odgovarajućom stručnom spremom – besplatno i na neograničeno vrijeme. Po naređenju druga Tita iz bolnice se smjelo izaći samo zdrav ili mrtav. 

„Sada“ je liječenje u bolnicama ograničeno, a većina bolesnika (čak i oni najteži) otpuštaju se svojim kućama, na brigu članova obitelji – mahom laicima, bez ikakve medicinske naobrazbe, od kojih se očekuje da u najmanju ruku obave posao medicinskih sestara i tehničara, počesto prisiljeni donositi odluke koje nadilaze i ovu razinu stručnosti – suprotno članku 184.    

Ova gorka istina gura se pod tepih. Ali sustav je takav, i dok je tako ostaje nam samo zaključiti temu: Medicina je naprednija „sada“ nego „tada“, ali je medicinska njega „tada“bila bolja nego „sada“.

 

Kolumna Priroda društva, Davora Suhana, na portalu Moja Rijeka.

Komentari




Još iz kategorije Priroda društva



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.