Nema onoga koji se nije zamislio nad ovim našim novim vremenima, odnosno nevremenima. Najedanput su izašle na vidjelo i postale dostupne svima knjige koje potiču na razvoj svijesti kod ljudi. Na početku sam radosno prihvatila takve ponude jer sam bila željna znanja. Smatrala sam da je znanje i visoka razina svijesti nešto što me odvaja od onih drugih, manje svjesnih i da time krčim stazu svojeg razvoja i sreće.
Proučavala sam istovremeno biblijske citate, uspoređivala razne pisce i tekstove, pronalazila sličnosti po određenim pitanjima. No, stalno me mučila ona izreka iz Biblije: „Blagoslovljeni oni siromašni duhom!“
Trebalo mi je dosta vremena da uopće naučim osnovne pojmove, što je svijest, duh, duša. Mnogi čak poistovjećuju duh i dušu. Mnogi dušu spominju i ne znajući što ona točno predstavlja. I mnogi misle da se preko svijesti i duha kreće prema Bogu.
Ovo je djelo literarne naravi i nemojte mi odmah skakati za vrat ako se u nekim pojmovima i pogrešno izrazim. Ja sam još na putu svoga otkrivanja.
Toliko sam voljela spoznavati da mi to nije davalo razumijevanje, odnosno, zbunjivalo me da siromašni duhom, a duh je znanje, bog blagoslovi i otvara im lakše vrata. To je značilo da ja nešto krivo radim. U svojoj nakani da se i ja jednoga dana približim svevišnjem koliko god je bliže moguće.
„Znanje jača UM, postavlja ga na prvo mjesto, a potiskuje DUŠU u drugi plan. „ – kaže Lazarev. Um je dio tijela, što bi značilo da je smrtan i raspadljiv poput njega i njime se ne može spoznati Boga. Svi su bar jednom negdje čuli ili pročitali da je DUŠA besmrtna i da je nastala od boga koji je i sam besmrtan. Te da se jedino preko duše može prići Njemu i spoznati ga jedino dušom.
E sad se vraćam na početak. Malo ćemo se poigrati teorije zavjere. Oni koji su povlašteni u ljudskom društvu i imaju posebna sveta znanja, upoznati su i s tim. A ti, neki, koji žele od ljudi napraviti robove, stalno im podmeću krive informacije, zbunjuju ih „krivim“ znanjima, kako bi ih što lakše pokorili i odveli daleko od boga u kome svaki čovjek vidi svoj spas.
Bio on vjernik ili nevjernik kako se to voli reći, svaki čovjek nosi u sebi boga i svjestan ga je na nekom višem nesvjesnom nivou. Tako ti zavjerenici protiv ljudskog roda navode ljude da se posvećuje što više znanju, škole pretvaraju u ustanove ogromnih količina informacija koje mu uopće ne trebaju da ih pamti pokraj današnje tehnologije, koja to bolje čini od njega. U čemu je štos? Da bi čovjek stigao do boga mora imati čistu dušu. Isto tako za visoke razine znanja čovjek mora biti spreman, jer ako nije, to mu može samo naštetiti. Ljudi koji imaju posebne sposobnosti i koji pomažu ljudima često se i sami razbolijevaju, ako se ne znaju zaštititi.
A čista duša se zaslužuje samo ljubavlju „ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe“/ ne kao egoista, već kao čovjek kojemu je njegov život svet i koji se trudi da ga održi u dobrom stanju. A stoga mu je svet i život drugih ljudi i prirode. I naravno dobrim djelima koja su zatajna. Dobra djela su samo ona djela koja su u NAMJERI dobra. Ako mi činimo dobro djelo nekome s namjerom da sebe uveličamo, to nije dobro djelo.
Ako „dobrim“ djelom želimo na bilo koji način, čak i nesvjesno osigurati sebi neku korist, to nije dobro djelo. I tako se ljudi zbunjuju velikim humanitarnim akcijama koje prenose televizijske kuće, potičući čovjekov ego. I misao kao da je učinio nešto za druge. Sve se svodi na materijalizam i materijalno. Duša se nigdje ne spominje. Truditi se da ti kroz život i njegova iskušenja duša ostane što čistija, najsvetije je ljudsko djelo kojem svatko treba težiti. I to bez prijetnji odlaska u pakao. Jer, i raj i pakao su u nama. Tu nam dolazi u pomoć naša slobodna volja, odnosno dana nam mogućnost izbora. Što ćemo i kako činiti našoj duši.
Na početku moga putovanja raznoraznim znanjima bila sam gladna riječi. I još sam što se može primijetiti. No, neko unutarnje nezadovoljstvo pratilo me cijelo vrijeme sve dok nisam te svoje riječi, odnosno znanje koje sam prikupljala počela pretvarati u djela. U mome slučaju to su bile pjesme koje sam počela dijeliti s drugima, male pričice…
Tek tada sam osjećala da radim nešto korisno i dobro za svoju dušu. Jednako tako sam se osjećala i kad sam pjevala i plesala. To su moje ljubavi. Dobro se osjećam i kad sam dobra prema ljudima što ne isključuje da se smijem i naljutiti i sve što već ljudi rade. Ali, osjećaj nije isti. Teško mi je povrjeđivati ljude makar i nesvjesno, a još teže gledati kako to čine jedni drugima.
I ne, nisam ja nikakva svetica. Samo pišem o tome u čemu se osjećam dobro i da mi je duša puna. Društvene mreže dovele su mnoge izvanredne ljude u moj život. I na tome sam beskrajno zahvalna. Donijele mi nove mogućnosti izražavanja. Negativnosti društvenih mreža nastojala sam se kloniti. Sada istražujem svoju dušu.