VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke
  Biljana Kovačević           05.10.2024.
San

Priča Sumanuta treći je i posljednji dio mini trilogije koju, uz nju čine priče Slaba točka i Priče s ulice. Nisu pisane linearno, svaka od njih je bila trenutak u vremenu, no ono što im je zajedničko je osnovano na stvarnim životnim događajima, koji su naravno modificirani. U prve dvije priče samo su žene glavne pripovjedačice, a u trećoj se pojavljuje i taj misteriozni muški lik i njegov doživljaj istog iskustva. Naravno, postoje i drugi sudionici koji ovaj put nisu dobili glavnu riječ.

***

Danas trebam biti vrlo oprezna,  reče Ema sama sebi. Jutros joj je „iz čista mira“ kako to narod običava reći ispala iz ruke četkica za zube. Ne bi to samo po sebi imalo nikakvo značenje da nije u zraku napravila nekoliko salta mortale i pala na pod. Onako još nerazbuđena samo je u čudu gledala. Iako su takvi događaji kod nje bili već normalni, navikla je ona na to, ipak se svaki puta iznenadi.

Znaju joj čaše ispadati iz ruku i ne mareći ni za kakve fizikalne zakone okretati se u nekim čudnim kutevima i udarati u staklene površine u kuhinji. Kao da ih vodi neka nevidljiva ruka. Najbolnije jest kada zapne nogom o neku drvenu površinu, baš u trenutku kada pomisli nešto loše o nekoj osobi.

„To me Bog kažnjava“ – zna reći. „Zato što mislim ružno“.

No, kako god bilo, ona već zna da taj dan mora usporiti, da mora biti strpljiva sa svime što se dešava.

<<< Sumanta (1)
<<< Vrijeme za ručak
<<< Sumanuta (3) OIB

Noćas je sanjala prijatelja i kolegu koji je nedavno preminuo. Ubio se. Prerezao žile. Ostao ležati u lokvi krvi. Još joj pred očima stoji njegovo milo dobroćudno lice osobe koja nikada ne bi učinila takvo što. Ali, mi nikada ne znamo što sve u nama spava.

U snu, Ema i on stajali su u dva nasuprotna reda ispred jedne apoteke. Ili ljekarne, kako god. I dok je red na njegovoj strani bio podugačak i brzo se praznio, red u kojem je ona bila nikako nije dolazio na red. Ljudi su neko vrijeme strpljivo čekali, a tada je Ema odlučila nešto poduzeti. Njen buntovnički duh nije mogao ostati pritajen. Otišla je do svog prijatelja da ga zamoli da napravi reda u svom redu kako bi ljudi iz njenog reda mogli doći na red. No, čim je stigla do njega, on je sam stajao i iza njega više nije bilo nikoga. U tom trenu se učinila sama sebi budalastom. Pogledala je u prijateljevo lice koje je bilo toliko djetinje skrušeno, tužno, da jedino što je mogla učiniti bilo je da ga zagrli i poljubi. Grlila ga je i ljubila kao majka svoje nestašno dijete koje je nešto skrivilo,  „govoreći“ mu tim činom da mu je sve oprošteno i  da ga ne krivi za ono što je učinio. Bez riječi, samo grleći ga,  pokušavala mu je reći kako ga prijatelji koji su ga voljeli i dalje vole. A on se gubio u njenom zagrljaju kao neutješno malo dijete koje traži samo mrvu razumijevanja za sebe i toplinu majčinih grudi. Mjesto na kojem može naći svoje utočište i konačište.

S obzirom da njen prigovor na red nije više imao smisla, Ema se polako udaljila shvaćajući kako će sada ljudi iz njenog reda stići na red. I tada se probudila.

 ***

Od iste autorice      
Slaba točka
Priče s ulice
biLJana

Komentari




Još iz kategorije Sumanuta



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.