Dan nakon što su se svi kandidati za gradonačelnika Virovitice okupili na sučeljavanju kod Mladena Kocijana (Gradski radio Virovitica), u ponedjeljak predvečer sučelili su se na ICV radiju. Emisija voditeljice i glavne urednice Marije Lovrenc bila je koncipirana na način da je svaki kandidat odgovarao na njena pitanja limitiran na tri minute po odgovoru te devedeset sekundi po replici. Takav je bio naum. Ono što se događalo u eteru ICV radija, ipak, gotovo da nije imalo ni glave ni repa, a kako se emisija bližila kraju, urednica je sve više vodila rasprave o svom radu, a sve manje radijsku emisiju.
EMISIJA NADGLASAVANJA I PREPUCAVANJA
Nakon što joj je javnim priopćenjem Vladimir Besek (DP) odbio doći u goste, Marija Lovrenc je nesnalažljivošću i nedostatkom autoriteta domaćice radijske emisije, potpuno izgubila voditeljske 'uzde' iz ruku. Sučeljavanje se, tako, pretvorilo u nadglasavanje i opetovano ponavljanje molbi gostima da završe izlaganja. Za razliku od voditelja Mladena Kocijana koji sam za sebe tvrdi kako "nije novinar već samo voditelj" a koji je uz humor opušteno ali čvrsto vodio emisiju sa sva četiri kandidata, diplomirana novinarka Marija Lovrenc u svom je eteru slušateljstvu pružila školski primjer neprofesionalnog i nemoćnog radijskog voditeljstva koje je slušatelje ostavilo uskraćenima za brojne informacije.
Kako bi zaustavila međusobna repliciranja gostiju, tijekom cijele je emisije najčešće posezala za istom rečenicom; "Molim vas, postavljam vam konkretno pitanje". Postoje li uopće nekonkretna pitanja? Poučeni višedesetljetnim novinarskim iskustvom kao i poznavanjem gramatike i semantike hrvatskog pravopisa i jezika, možemo samo ustvrditi kako postoje nekonkretni odgovori ali nekonkretna pitanja - ne.
U jednom joj se trenutku svojom konstatacijom obratio Dražen Kurečić (SDP) utvrdivši kako "vodi emisiju ispod svake razine", nasmijavši se njenom pitanju o načinu uvođenja alata transparentnosti novčanog poslovanja gradske uprave. Kurečić se nemalo čudio pitanju o javnom prikazu svih transakcija poreznih obveznika dok je o tom pitanju Ivica Kirin (HDZ) svoj odgovor skrivao iza GDPR zakona.
"Uopće ne razumijem to vaše pitanje u 21.stoljeću kada se, poštujući GDPR, bez ikakvih problema javno mogu vidjeti u svakom trenutku sve transakcije javnog novca građana. To svaki informatičar složi u pet minuta i to nije nikakva novost, to već godinama postoji svugdje po svijetu, u Hrvatskoj u nekoliko gradova i općina. Zaista ne razumijem to vaše pitanje", čudio se Kurečić a svoju suglasnost njegovom odgovoru dao je i Siniša Prpić (HSPD) koji se također zalaže za javnu dostupnost podataka trošenja gradskog novca.
U jednom se trenutku čak činilo kako će Kurečić napustiti studio jer je glasno negodovao na pitanja voditeljice komentirajući "kako su to namještena pitanja". Svi su kandidati ipak dočekali kraj emisije koji je bio pravi "šlag" za slušateljstvo. Naime, nakon što su se Kurečić i Prpić osvrnuli na rad ICV-a unatrag četiri godine i nezastupljenost članova oporbenih stranaka u tom javnom mediju, Marija Lovrenc je nadmašila samu sebe izjavom kako je "ICV jedini gradski medij koji svoj posao obavlja korektno".
ICV ZA HDZ
Što je pod time točno mislila, prvo smo istražili u javnom priopćenju kojeg je direktor kampanje za lokalne izbore koalicije (DP, HSU, SU, Most i Zelena lista) Hrvoje Svoboda poslao svim lokalnim medijima. Naime, i Hrvoje Svoboda na rad medija osvrnuo se riječima; "....podupiremo i potičemo razvijeni demokratski sustav i težimo činjenici da naš hrvatski demokratski sustav bude utjelovljen na vjerodostojnim, neovisnim i slobodnim medijima, sa visokim standardima kvalitete koje plasiraju i realiziraju medijske kuće/organizacije, te da medijska publika bude dovedena do visokog stupnja medijske vjerodostojnosti, objektivnosti i nepristranog izvješćivanja."
Svoje viđenje o radu ICV-a koje je, u konačnici, i bilo razlogom odbijanja dolaska Vladimira Beseka na sučeljavanje, u priopćenju je objašnjeno riječima; "U ovom dosada rečenom kontekstu promatrajući ICV kao elektronski i tiskani medij u ovo predizborno i izborno vrijeme dobiva se dojam da se radi “sve što treba za HDZ”, jer “to sve što treba za HDZ” mora biti tako osmišljeno da dobro prolazi kod publike, te je napušten ritual medijske samokontrole, a sve u korist jednostavne želje da se postoji i nešto radi, a postoji se samo ako HDZ pobijedi na izborima, jer tada idu i financije i onda više nije bitno što se radi i kako se i koliko se uspješno radi. To se najbolje vidi po tome da se reklame guraju u prvi plan i to samo plaćene i reklame HDZ-a i u ovom izbornom razdoblju nitko drugi nema pristup na radijski ICV medijski prostor, a tiskani prostor obiluje HDZ-ovim „uspjesima“, člancima i budućim projektima."
Obzirom da je stranka Demokratski pokret jedna od najmlađih u Hrvatskoj, obratili smo se višegodišnjem gradskom vijećniku Draženu Kurečiću i zamolili ga da i on podijeli svoje iskustvo suradnje sa ICV-om. "Rad ICV-a po pitanju zastupljenosti oporbenih stranaka, ne u zadnjih 4 godine, već u zadnjih 15-tak godina ocjenjujem vrlo lošim. Naime, za vrijeme dok sam bio državni dužnosnik kao pomoćnik ministra nadležan za rad Uprave vodnoga gospodarstva, nisu me pozvali niti na jedan intervju a omogućio sam da se završi sustav navodnjavanja Kapinci - Vaška promjenom sufinanciranja Državni proračun - Virovitičko-podravska županija sa 80% - 20%, na omjer 99% - 1 % i omogućio završetak projekta. Zatim, pokrenut je postupak za drugu fazu SN Kapinci - Vaška, ukinut je parafiskalni namet JLS-a naknada za priključak na vodovodnu mrežu koji se kretao od tisuću do pet tisuća kuna kao i naknada za priključak na kanalizacijsku mrežu koji se kretao od dvije do sedam tisuća kuna, promjenom pravilnika omogućeno je svim poljoprivrednicima da legaliziraju arteške bunare na poljoprivrednim površinama bez naknade, i tako dalje. Ako to nisu bili dovoljni razlozi za barem jedan intervju sa mnom kao državnim dužnosnikom, onda...", kometirao je Kurečić te zaključio kako "ICV vidi kao javni servis koji se trenutno koristi kao alat vlasti" i citirao Ivicu Kirina. " Što se tiče toga kako nitko nije nazvao i tražio termin za emisiju, odgovorio nam je sam gradonačelnik na nekoliko gradskih vijeća naputkom; 'platite si termin, imate cjenik na njihovim stranicama'".
GRADONAČELNIK I NJEGOVA UREDNICA
Siniša Prpić svoju je kritiku "korektnog" rada ICV-a argumentirao tijekom emisije sučeljavanja složivši se sa stavom Kurečića i podsjetivši na izjavu Ivice Kirina tijekom jednog aktualnog sata gradskog vijeća kada je rekao zastupnicima oporbe kako "nemaju što raditi na ICV-u jer bi tamo samo pričali gluposti". Prpić je, također, istaknuo i važnost postojanja neovisnih lokalnih medija koji su, kako je rekao, "bili jedini prozor oporbenim vijećnicima u svijet, gdje su imali prilike reći što su imali".
"Argument" urednice Marije Lovrenc na iznesene kritike je taj da proziva sve koji izražavaju svoju objektivnu kritiku rada ovog javnog servisa svih Virovitičana na način da ih proziva zašto sami nisu niti jednom izrazili svoju želju da im se omogući prostor u eteru ICV radija. Dakle, sudeći po stavu Marije Lovrenc, ICV je jedini medij u Virovitici koji svoj posao radi korektno ali, s druge strane, ne snosi nikakvu odgovornost oko jednake zastupljenosti nositelja vlasti u gradu. Naprotiv, oni je snose sami, smatra Lovrenc. Zvuči poznato?
Novinarstvo je javno dobro. U samoj toj definiciji, bez da ulazimo u Zakon o medijima, obveze novinara spram javnosti su jasne - novinari sami sistematski prate sav rad i djelovanje lokalnih i nacionalnih vlasti. Novinari su ti koji uočavaju rezultate i anomalije u društvu, istražuju okolnosti njihova nastanka. Novinari su ti koji postavljaju pitanja i procjenjuju što jest a što nije od javnog interesa.
Pokušaj Marije Lovrenc da "okrene pilu" potvrdilo je stav o njenom radu kojeg su iznijeli kandidati na izborima ali i brojni građani koji su upravo kod slučaja Palm ostali nemalo razočarani obavljenim poslom ICV-a. Pošto ćemo se temom korektnog rada ICV servisa još baviti, ovaj tekst završavamo citatom dubrovačkog novinara Matka Saltarića sa Televizije Libertas koji je za kampanju Hrvatskog novinarskog društva Lokalni mediji građanima, a ne šerifima poslao video-poruku.
U njoj je objasnio ono što novinari u Hrvatskoj proživljavaju već treće desetljeće a odnosi se na neslobodu, cenzuru i autocenzuru, sve gore i gotovo nemoguće uvjete rada. Zašto je tome tako, zašto su na vlasti ljudi kojima je njihova sloboda važnija od one idealizirane koju je opjevao Ivan Gundulić, jasno je objasnio: "Što im daje snagu? Umreženost, saborski i ini imuniteti, presude u njihovu korist, loši zakoni, povezanost sa vlasnicima medija, netransparentno financiranje medija, novinari koji šute, urednici koji zabranjuju, narod koji šuti zato jer im je netko zaposlen preko nekoga u gradskoj upravi". I, za kraj dodao je kako "sva ova sloboda vrijedna sveg zlata, srebra i ljudskih života se često od svih nas prodaje za jednu šaku Judinih škuda."