Kći predsjednice Republike, dakle, u Zagrebu ne pohađa hrvatsku, nego međunarodnu školu. I to je već dovoljno da prosudimo koliko je vjerodostojan predsjedničin navodni zagovor – a zapravo obaranje – reforme školstva koju su njezini istomišljenici i koalicijski partneri, eto, upravo ruše u institucijama. Večernji list, naime, jučer je otkrio da kći Kolinde Grabar-Kitarović u Zagrebu pohađa prvi razred skupoga međunarodnog The International Baccalaureate (IB) srednjoškolskog programa, koji s hrvatskim školstvom nema nikakve veze.
Pa kako u svjetlu tog podatka zvuči predsjedničina patetična tvrdnja da »nadasve važnom pitanju obrazovanja ne pristupa samo kao predsjednica Republike«, nego »i kao majka dvoje školske djece«, pa tako »najbolje može vidjeti koliko je važno da djeca uče za život, a ne samo za ocjene«? Neiskreno i cinično, dakako, jer kakva je to predsjednica koja vlastito dijete odbija povjeriti školstvu zemlje koju vodi? Tko je tu vrijedan prezira – predsjednica ili školstvo? A opet, može li itko majci zamjeriti brigu za budućnost djece? Ne može, dakako.
U tome i jest problem: interesi političarke Kolinde Grabar-Kitarović i majke Kolinde Grabar-Kitarović razlikuju se kao nebo i zemlja. Dok majka, posve prirodno, želi najbolje obrazovanje koje će njezinu djecu osposobiti za uspješan život u suvremenome, kompliciranom ali otvorenom i tolerantnom svijetu, predsjednica Republike Hrvatske, posve neprirodno, vodi politiku onih koji ovu zemlju kvare u beznadan katolički izolat neobrazovanih, uplašenih i podložnih ljudi.
I ta je dva kontradiktorna cilja Kolinda Grabar-Kitarović 30. svibnja namjerila pomiriti otvorenim pismom u kojemu, na prvi pogled, podupire školsku reformu, dok uistinu, između redaka, širom otvara vrata ilčićevskoj podvali, kojom vladajuća desnica mimo procedure reformu preusmjeruje na svoj klerikalno-srednjevjekovni mlin.
Ne zna se jesu li rezultati toga pokušaja više farsični ili više tragični. Mediji su naime oduševljeno nasjeli na tvrdnje kojima Grabar-Kitarović odjednom, prvi put uopće, umjesto domoljublja, hrvatstva, zajedništva i sličnih antidemokratskih utvara, zagovara, doslovno, »znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku«. Ma čekajte malo – pa zar je to ona političarka koja se na vlast uspela najprovincijalnijom, najkičastijom mogućom verzijom hrvatskog nacionalizma, koji Srbe proglašava Hrvatima, ne čuje ustaško urlanje na stadionima, manjine optužuje da vrijeđaju većinu, zagovara zajedništvo fašista i antifašista, na predsjedničku inauguraciju poziva Bujanca i Merčepa, a od riječi »znanje« bježi glavom bez obzira? Jest, to je ta političarka.
Kako je to moguće? Jednostavno – pročitajmo što piše. Grabar-Kitarović izrijekom se u pismu zauzela za STEM, engleski akronim za »science, technology, engeneering, mathematics«. Zazvučalo je to moćno, kao da je pisao Barack Obama. E, ali nije to nikakav Obamin, stvarni STEM, nego onaj iz zaključaka saborskoga Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu od 19. svibnja, zbog kojih Jokićeva stručna skupina i jest zatražila razrješenje.
U najspornijoj, trećoj točki tih zaključaka, stoji naime kako kurikularnu reformu treba uskladiti sa strategijom znanosti, obrazovanja i tehnologije »u onom dijelu koji se odnosi na jačanje STEM područja u procesu obrazovanja«. Ne bi u tom bilo ništa loše, dapače, kad se u nastavku ne bi zahtijevalo proširenje Jokićeve skupine stručnjacima ne (samo) za STEM, nego za – hrvatski, povijest, pedagogiju, tjelesni i likovni! Sadašnja, legitimna skupina ima sedam članova; deset novih, imenovanih mimo kriterija, mogli bi preglasati svaku njihovu odluku. Eto, zato se Grabar-Kitarović odjednom sjetila STEM-a.
Da je baš tako, dokazuje i oduševljenje kojim je Ladislav Ilčić izrijekom pozdravio predsjedničino STEManje obrazovanja. I zato, kome to vjeruje Boris Jokić? Neka nitko ne gaji iluzije: prosvjed može djelovati bombastično, ali reforma je već izgubljena. Prosvjednici će se razići, zastave omlohavjeti, zvučnici zašutjeti, ali vlada će zaključak saborskog odbora provesti, a majka Grabar-Kitarović mirno će, s kicošem Šustarom i guslačem Ilčićem, nastaviti STEMati budućnost naše djece. A i koga briga: IB ionako ne podliježe hrvatskom kurikulumu.