DHMZ: Oblačno uz povremenu kišu
Večernji list: U Karlovcu se uselile prve dvije od 10 sirijskih obitelji
Jutarnji list: Dekanica Filozofskog kriva za uzmeniravanje na poslu
Kolakušić na Pantovčaku očekuje plaću od minimalno 70 tisuća kuna
Bernardić: Bilo bi bolje da predsjednički izbori nisu u vrijeme blagdana
Grubišno Polje: Na Sajmu sira 142 izlagača iz 13 hrvatskih županija
Čačić: Narodna stranka - Reformisti podržat će Milanovića

Sretan vam Božić želim!


  Priča           18.12.2008.         2214 pogleda
Sretan vam Božić želim!

………

 

   Dva dana prije Božića, pri izlasku iz zgrade, iz poštanskog sandučića izvadio je čestitku sa pečatom Buja. Bijeli anđeo lebdi iznad kolijevke. Na poleđini je nevještim, vrludavim dječjim rukopisom bila napisana poruka u koju je autor očito uložio puno napora.

 

   “SRETAN BOŽIČ BRBA NAJT ŽELI TI TVOJE SRČEKO SI POVEDAL BOŠ PRŠAL PROVAT MOJ POMIDOR SV TE IMAMO RAD“

 

   Stela je krenula u školu i naučila pisati.

 

   Najt je upravo pošao u poduzeće podijeliti ljudima “božićnice” i pustiti ih kući. Ipak je sad završio u kafiću “NYOFREE”. Sjeo je za stol u kutu i naručio duplu lozu i kavu. Jedno vrijeme gledao je kroz prozor krupne pahulje snijega koje vjetar kao da nije htio spustiti na zagrebački asfalt. Zatim je Ispred sebe stavio Stelinu čestitku i papirić s porukom koju mu je Marina ljetos ostavila zajedno s vraćenom novčanicom.


   Zamagljenim očima stalno je ispočetka čitao jednu pa drugu poruku. Kad je posegnuo za čašom, primijetio je da pored stola netko stoji i obraća mu se. Čovjek je imao na sebi prljavi i otrcani maslinasto-zeleni kaput kakav su nosili vojnici JNA prije dvadesetak i više godina. Iz kaputa je virio mršavi vrat i čupava glava, zarasla u sijede dlake kao bokor srebrnastog korova uz prašni put. Naočale su za lijevo uho bile zataknute komadom žice koja je zamjenjivala slomljeni dio. Gumbi kaputa su bili raskopčani pa se vidjela zgužvana tamnocrvena kravata i bijela, prilično prljava košulja. S ramena mu je visjela poveća vreća. Najt je znao što je u njoj. Unutra je bila sva starčeva imovina.

 

- Stari, imaš pet kuna?

 

   Iza klošara primijetio je žurno primicanje konobara koji je, očito, želio izbaciti čovjeka iz lokala, da ne uznemiruje goste.

 

- Stari, sedni si tu. – maknuo je aktovku sa stolice do sebe i mahnuo konobaru kao da ga tek sad vidi. – Kaj buš popil?

 

   Starac je, kolebajući se, sjeo.

 

- Pa, može isto kaj i vi, prosim lepo.

 

- Drago, još jednu duplu lozu i kavu.

 

   Oslovljeni je sumnjičavo gledao novog gosta ali je ipak otišao za šank donijeti naručeno. Svejedno je starca stalno držao na oku.

 

- Ja sam Najt. – pružio je starcu ruku. Ovaj se pridigao sa stolca, popravio kravatu, nagnuo prema naprijed i prihvatio pruženu ruku gledajući Najta u oči ozbiljnim pogledom.

 

- Gospodine, ja sam Feliks Gregurec, vama na usluzi.

 

   Kad je konobar stavio pred novog gosta čašu i šalicu, Najt se dignuo i pospremio čestitku i cedulju u džep.

 

- Čujte, vratim se za par minuta. Vi samo sedite i pijuckajte si. Nemojte pobeći, ste čuli?!

 

   Zbunjeni starac kimnuo je glavom, zbunjeni konobar gledao je za Najtom. Najtova torba ostala je na podu pored stola. A Najt je otišao u trgovinu preko puta i kupio svježi kruh, mlijeko, nekoliko konzervi s ribicama, staklenku kiselih krastavaca, kilogram mortadele i pola kilograma suhog sira, sve narezano na tanke kriške. Zatražio je i dvije tubice šumećih vitaminskih tableta i najveće od tri pečena pileta koji su se vrtjeli na ražnju u izlogu. Sve su mu stavili u veliku, čvrstu najlonsku vrećicu. Kad je već bio kod vrata, vratio se i zatražio još i bocu Chardonnaya.

 

   Starac je sjedio za njihovim stolom, čaša mu je bila prazna. Sad je srkutao kavu i stalno gledao prema vratima lokala. Kao da mu je laknulo kad se pojavio Najt.

 

- Gospon Gregurec, sretan vam Božić. Uzmite ovu vrećicu, meni ne treba. Unutra su stvari koje budu vam korisne. Novce bi možda zapili, ovak je bolje. Tu vam je lova za naručeno, mislim da bu za još jednu rundu. Ja sad moram ići. Doviđenja!

 

   Uzeo je svoju aktovku i izašao na ulicu. Dok je čekao zeleno svjetlo na semaforu, Feliks je došepesao do njega i grozničavo ga uhvatio za nadlakticu, kao da se boji da ova utvara ne nestane pred njegovim očima.

 

- Gospon..., ja, ja... ja vam se nemrem nikak odužiti.

 

- Najt, zovite me Najt. I nije točno da mi se nemrete odužiti, Feliks. Ja sam vam prilično usamljen. Često svraćam u ovaj kafić. Ak me vidite nutra, popili bumo nekaj zajedno, popričali bumo. Meni bu to puno vredilo. – primijetio je da je stari, žureći za njim, ostavio u kafiću svoju platnenu vreću i najlonsku vrećicu koju mu je on dao. – Ali sad se žurim. Bok, Feliks. Poštovanje.

 

   Pružio mu je ruku koju je stari dugo tresao. Upalilo se zeleno svjetlo i požurio je preko zebre.

 

- Bok, Najt! Sretan vam Božić želim! – vikao je za njim stari beskućnik.

……….

 

 

 Ivica Smolec (ulomak iz neobjavljenog romana "Akvamarin")

 

 

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: