ORAHOVICA
- Od tri najveća slavonska ribnjaka u Našicama, Donjemu Miholjcu i Orahovici
samo je orahovički Grudnjak uspio izbjeći stečaj, što dovoljno govori u kakvoj
su danas financijskoj situaciji slavonski ribnjačari, koji su nekad po hektaru
ribnjaka proizvodili i više od 1400 kilograma šarana. Ovih je dana na ribnjacima
proljetni izlov ribe, ali umjesto zarade, ribnjačari izlovljavaju - gubitke.
Zbog teškoća na Grudnjaku, od 1020 hektara pod vodom, gospodare samo sa 630
hektara s kojih su lani proizveli samo četrdesetak vagona konzumne ribe i ribljeg
mlađa. Za pokrivanje troškova treba im prirod od najmanje 1200 kilograma ribe.
- Lani su ribnjaci poslovali s 560 tisuća eura gubitka, a posljednjih 13 godina
gubici su narasli na šest milijuna eura. Dosad smo ih pokrivali prihodima i
zaradom iz ratarstva, ali ni to više ne ide. Sve to događa se zbog nedovoljnih
ulaganja u osuvremenjivanje ribnjaka. Za produbljivanje ribnjaka nije bilo novca,
državne su naknade goleme, a ribnjaci te staništa ptica uz gospodarsku funkciju
imaju i funkciju zaštite od poplava.
- Za vodnu naknadu državi dajemo dva milijuna kuna na godinu, što je gotovo dvije trećine lanjskih prihoda na Grudnjaku - kaže Dušan Alebić, direktor Poljoprivrednog poduzeća Orahovice.
Iako je slatkovodna riba hrvatski izvozni proizvod, za kojim postoji velika potražnja europskoga tržišta, ne proizvodi se dovoljno ni za domaće potrebe. Među ribnjačarima uspješno se drže samo proizvođači u Pakračkoj Poljani, koji su prije nekoliko godina višemilijunske odštete za kormorane uložili u ribnjake.
Slavonski ribnjaci mogu postati isplativi, ali država treba smanjiti vodnu naknadu i poticaj s 3,3 kune po kilogramu slatkovodne ribe povećati barem za kunu. Od HBOR-a se očekuju jeftiniji dugoročni krediti. Ako se to ne dogodi, upropaštene slavonske ribnjake, za jeftini novac u stečaju, kupit će stranci pa će domaći šarani, kao i prije stotinu godina, ponovno hraniti europske gradove.