“Umijeće mogućeg”?!
Ne treba kriviti Šeksa za ovo farsično serijsko rezanje vrpci, na kraju krajeva,
nije učinio ništa loše, nikome nije naškodio (osim predodžbi o sebi kao političaru)
i nikoga nije uvrijedio. Ako cijela kampanja ostane na svečanim otvaranjima,
rukovanjima s “rajom” i cmakanjem male djece ispred kamera, bilo bi to osvježavajuće
iznenađenje. Na žalost, znamo da nas čekaju puno gore stvari. No, lako je Šeksu
mahati škarama, što će oni koji nemaju što otvarati? Oni koji samo opstaju u
politici kao “umijeću mogućeg” pa se već godinama provlače preko izbornih pragova
i sitnim trgovanjima i inženjeringom zauzimaju foteljice i fotelje preživljavajući
kao politički paraziti na marginama raznoraznih proračuna - sisajući dnevnice
i putne troškove, pravdajući se kako je politika “umijeće mogućeg”, umjesto
da netko već jednom kaže da je politika težak i odgovoran rad za opće dobro.
Birači uče
Zanimanje političke pijavice koja skače iz stranke u stranku ili koalira sa
svakim tko će mu omogućiti postizanje mutnog cilja ostalo je još iz devedesetih
obrazac političkog djelovanja mnogih. Evo, Slaven Letica navodi kao osobni uspjeh
ovog mandata postavljanje poprsja Franje Tuđmana i kardinala Kuharića u Saboru.
Vala se naradio za opće dobro. Da je više takvih zastupnika mogli bi Sabor premjestiti
u Mimaru. Ivo Lončar već dva mandata uspijeva prevariti stranke koje su ga dovele
u Sabor. Prvo HSS, od kojeg se rastao u svađi, a potom Hrvatsku demokratsku
seljačku stranku, od koje se također rastao u svađi (navodno oko novca), pa
je samostalno (prisvajajući si, dakako, zastupničku naknadu) nastavio raditi
u Saboru uglavnom na spuštanju razine komunikacije i ugleda parlamenta. Da ne
nabrajamo dalje...
Ni na lokalnoj razini nije bolje. Osječki HSLS, ogranak koji je glavinjao u
liberalnim raslojavanjima, da bi nakon što su raskrčmili čestitu Gotovčevu političku
ostavštinu, svoje birače mogli upoznati ponaosob. I predsjednica HSLS-a, Đurđa
Adlešić, jedan dan raspušta i suspendira, pa potom suspendira suspendiranje,
pa više nitko ne zna što misli i ima li stav iočemu. Dotle se ogranak bavi igrokazima,
izrezuju karton u obliku ključa pa ga šalju premijeru, kao što se na pokladnim
svečanostima predaje ključ karnevalskom gradonačelniku. Ridikulizirajući dodatno,
poput Šeksa, sebe i politiku koju predstavljaju. Šeks je napravio stvar nakon
koje će ostati posprdna predizborna vijest u medijima i četiri farme krava.
Ali, nakon igrokaza osječkog HSLS-a neće ostati ništa na čemu bi se mogla prerezati
vrpca. Kao što nije ostalo mnogo toga što bi obilježilo njihovu petnaestogodišnju
vladavinu ovim gradom. Politika kao vic, dosjetka, kombinatorika, kompromiserstvo
i lukavstvo, s nepostojećim programima i amorfnim stavovima. To je ono što neki
nude na predstojećim izborima. Srećom, ljudi postaju mudriji, demokracija u
svoj svojoj nesavršenosti ipak sazrijeva, a i birači se uče na svojim greškama.