Počinje prikupljanje potpisa liječnika za povlačenje suglasnosti za prekovremeni rad
DHMZ: Djelomice sunčano uz porast naoblake
HAK: Na mostovima i nadvožnjacima moguća poledica
Ribić: Ne očekujem da će Vlada posegnuti za zabranom štrajka
Peović: Hrvatskoj su potrebne korjenite promjene
Sladoljev (Most): Zakon o navijačima je licemjeran i kontradiktoran
Ministarstvo pravosuđa kreće s energetskom obnovom zgrade Općinskog suda u Virovitici

  Komentar

Siniša Prpić: Samo strah ne gubi sjaj (…a kad misliš da je kraj, ja kažem daj baby, daj….)

        25.06.2011.         4321 pogleda
Siniša Prpić: Samo strah ne gubi sjaj (…a kad misliš da je kraj, ja kažem daj baby, daj….)

Ponukan više komentarima samog autora (jednog benignog, gotovo uobičajnog ) teksta o antifašizmu, moram priznati da me je uspio „načaćkati", kako bi to rekao jedan pametni podravac, po imenu Tomislav. Radi se o tekstu Davora Suhana "Isprike čitateljima-pogotovo hrvatskim antifašistima", prenesenog na ovaj portal, s portala „Moja Rijeka". Autor na kraju svog teksta ostavlja otvoreno pitanje - tko je to pobjednik, a tko gubitnik. Naravno, radi se o završetku II svjetskog rata na području današnje Hrvatske.

Za neke komentatore članka (kolumnista LJ.R.Weiss), pitanje pobjednika je jasno.

Iako je ova tema vrlo sklizak teren, ja vjerujem da je autor kod svog promišljanja, zaista bio iskren. Jer najlakše je - ne imati dilema.

O Krivom i pravom putu

Da bih izbjegao dociranje ikakve vrste, nastojat ću iznositi iskustva, što vlastita, što tuđa. I to onoga što sam doživio, čuo, ili pak pročitao. Knjiga „Kafkina tajna" (Konrad Dietzfelbinger), govori o najvećim ljudskim pogreškama (nestrpljenju, nemaru, prijevremenom prekidanju metodičnog, prividnom ograđivanju prividnih stvari), pa tako govori i o „pravom putu, koji ide preko užeta, koje nije napeto negdje na visini, već tik iznad zemlje. Ponekad izgleda da je to uže više namijenjeno za spoticanje, nego za hodanje....". Čini mi se da je tako i sa ovom temom.

Prpići su s Krivoga puta, i većina ih je tijekom II. svjetskog rata bila u ustašama ili domobranima. Stjepan Radić je par godina prije nego je na njega izvršen atentat  u Beogradu, bio u Krivom putu, gdje je pozivao Hrvate na borbu protiv velikosrpskog hegemonizma. To je svakako ostavilo traga na ljude tog kraja, prilikom odabira „strane" u ratu. I na mog djeda, ustašu.

Naravno da najveći dio Hrvata Dalmacije i Istre nije odabrao tu stranu, iz dobro poznatih razloga (Pavelićeva prodaja Dalmacije i Istre, Italiji).

Djed (po majci), poginuo je „na drugoj strani", partizanskoj. Majka ga nije imala kada ni upoznati. Za kosti mu se, ni danas ne zna gdje su. Postoji samo uklesano ime i prezime (Stjepan Araminac), na zajedničkom spomeniku u Starom Gracu.

Strahovi

Prije nešto više od dvije godine upoznao sam Ljubu Rubena Weissa, novinara i kolumnistu ovog portala. O mnogim temama dijelili smo ista mišljenja, o nekima slična, a o oko nekih tema se i nismo složili. Demokracija. Kada emocije nisu bile uzavrele  „varili smo i najteže teme". Međutim , kada su proradili strahovi iz davnina, išlo je teže.

Najsvježiji primjer. Gradska knjižnica, 15.06.2011. Promocija knjige: „Židovi Virovitice i okolice 1790.-2011.". Autor knjige: Željko Weiss, brat LJ.R.Weissa. Knjižnica ispunjena, nazočni: rabin Prelević, predsjednik židovske općine dr. Ognjen Kraus, predstavnici Grada i Županije, gvardijan virovitičkog samostana fra Robert Perišić, ravnateljica Muzeja Mihaela Kulej.... Nažalost nije bilo mog „miljenika", Slavka Goldsteina.....

Promocijom knjige dominira Ljubo Ruben Weiss, svojim izvrsnim poznavanjem židovske povijesti, no iznad svega duboko emotivnom pričom o prijateljstvu svog djeda Adolfa i lukačkog župnika Stjepana Jankovića, te strašnim krajem velikog dijela ove židovske obitelji (smrt u logoru ). I baš tu, pokušavam shvatiti (i opravdati) strah LJ.R.Weissa, koji me je par dana prije promocije knjige upitao : „Da li je tvoj djed ( ustaša ), imao kakav ćin  u vojsci ?"

Isto tako pokušavam shvatiti zašto me nakon promocije knjige, nije upoznao s rabinom Prelevićem ili pak Ognjenom Krausom.  Samo strah ne gubi sjaj. Međutim, mislim da tek onda kada se suočimo s tuđim strahovima, možemo pobijediti svoje.

Iza svake mržnje, krije se strah. Iza straha, puno puta čući neznanje. U tom kontekstu valja promišljati i o činjenici da je veliki broj antifašističkih spomenika  srušen (1991.-1995.). Ne opravdavajući učinjeno, pokušajmo shvatiti i hrvatsku mržnju ( i strahove ). Čitav niz godina Hrvati su izdvajali ogroman novac za JNA, išli u tu istu armiju, da bi ta ista „soldateska", okrenula cijevi prema njima. Simbol te armije (1991.), bila je zvijezda petokraka, i malo tko u Hrvatskoj ju je tada volio. Pod tom istom zvijezdom poklani su i poubijani bez suda, mnogi (1945.). Pod tom istom zvijezdom (ono što nisu opljačkali ustaše i ine vojske), pljačkalo se i iza 1945.  Mnogi Židovi potpuno su razbaštinjeni nakon II svjetskog rata. Ne mali broj Židova iza II svjetskog rata,  svoju je djecu krstio u crkvama. I to su bili strahovi. Od koga?! Od ljudske gluposti i totalitarizma. Pod zvijezdom. Opravdani strahovi. Da, pobijedili su partizani.

Nakon svakog rata, gubitnice su majke i očevi koji su ostali bez svoje djece. Djeca, koja su ostala bez svojih roditelja, braće i sestara. Prijatelji, koji su izgubili prijatelje. Gotovo svi.

Meni je draža zvijezda na albumu „The Clash"-a ! Ako već mogu birati, izabrao bih one žute zvjezdice na plavoj podlozi. Pa i tu ima prijepora. No i to je put u demokraciju..Malo više emocionalne inteligencije, ne bi nam štetilo..,manje krasti, a više i pametnije raditi.    I sve pet.

Mnogi će mi zamjeriti na ovakvom shvaćanju naše ( turobne ) povijesti, i to „ s jedne i druge strane", no mislim da nas ovakve teme ne vode prema naprijed.  Ne želeći biti „u trendu", samo ću reći : Ne ponovilo se.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

srebrozlato3
28.6.2011. 10:35
nije li siniša prpić usamljen u hspd-u pa traži simpatije u drugim strankama?
srebrozlato3
28.6.2011. 10:30
čemu emocije? tko o čemu siniša prpić o sdp-u? više puta je spomenuo sdp nego hspd i sve stranke zajedno???????
neće li opet siniša promijeniti stranku?
siniša prpić
28.6.2011. 9:26
Pa naravno, uvijek sam bio "u trendu". Try me, "zlato moje", Sdp-ovo....Evo "Neovisni", to Vam je razina Sdp-ovih perjanica. Ajd zdravo ( pameti )!! Odoh na konferenciju za medije ( moje, već uobičajno upucavanje aktualnoj vlasti ). Što ćeš, nisam neka Sdp-ova "muškarčina". "Senioru" i nije lako.
srebrozlato3
28.6.2011. 8:02
"Neovisni", potpuno ste u pravu, no za kavu treba imati i društvo. S Vama u svako doba"

jel je ovo "muško" upucavanje?
siniša prpić
27.6.2011. 23:56
"Neovisni", potpuno ste u pravu, no za kavu treba imati i društvo. S Vama u svako doba. Samo recite mjesto i vrijeme. Ma naravno da mi je puno puta potreban lektor. Književnost sam volio, gramatika, fonetika i fonologija, na Vi. Uporno pokušavam neke ljude sklone Sdp-u, upozoriti na činjenicu da u Hdz-u imaju iskusnog i žilavog protivnika. Oni se pak stalno "kače" na jednu malu regionalnu stranku (Hspd ), bez koje u Virovitici ( ali i županiji ), najvjerojatnije neće moći na vlast. Ako se nema što komentirati, i eventualno pokloniti mrtvima ispod svakog članka koji govori o ratu, nije potrebno ( po meni ) ići s trivijalnim provokacijama. Poštujem rad gđe. Opačić, zatim Miranda Mrsića, glasovao sam za Josipovića, poštujem komentare "miše111" (senior), poznajem neke dobre ljude u Sdp-u...., i što reći ?! Pa pustite takve ljude da pišu "produktivne "komentare. Uđite im i Vi u Sdp, ojačajte ih ( jer naginjete toj opciji ). To je dobro za Sdp, ali i za Hdz. I oni će se morati mijenjati. Ukupno, to je dobro za Hrvatsku. Pravednu Hrvatsku, po mjeri onih dobrih ljudi, koji to i zaslužuju. Pozdrav "Neovisni". Kava može, pa makar i ušli u Sdp.
independente
27.6.2011. 23:32
o-ho-ho, g. Prpić, nije to Vaš stil. Osoba pod "sonic" je predložila lekturu a Vi....kao da se poznajete!?? Kao i prije-savjet: sjesti uz kavicu i kompromis je tu... ili možda mislite da ne? Reklo bi se da je taj način nekako civiliziran ( često se u zadnje vrijeme ova riječ piše po portalu..)
siniša prpić
27.6.2011. 22:42
"Sonic", duboka isprika...., svjetonazore, a ne svetonazore. Brzina. No, razumijela bi me i Milanka Opačić, a gdje nebi Vi.
siniša prpić
27.6.2011. 22:36
S obzirom kako napreduje Milanović u anketama, možda da zamolim njega ?! Ili pak neku žensku osobu iz Sdp-a, s obzirom na moje svetonazore ?! Da li je ovo korektno napisano ? I što je još važnije, da li je lako shvatljivo ?!! Uzgred, kako komentirate sam tekst ? Najljepši ( drugarski ) pozdrav !!
Sonic
27.6.2011. 21:47
Gospodine Prpić morate pod hitno (!!) nabaviti lektora.
mika
27.6.2011. 12:42
Članak je dobar i to je tako, moram reči da ja nemam straha o ustaša i partizana, već od toga dali ću moći preživjeti od prvog do prvog. Svake izborne godine vlast nam podmeče povjest(ustaške i partizanske grobove ) da se sa njima zabavljamo, kako bih zaboravili na normalan život, na to da nas plačkaju i omalovažavaju gdje god stignu, samo nam obečavaju i lažu a mi im vjerujemo. Gospodo trebamo se zapitat šta će biti sa radnikom poslije izbora, mislim da ćemo stezat remenje, a oni će nam i dalje pričati o ustašama i partizanima. E MOJ NARODE! JADAN LI SI.
nano
27.6.2011. 7:28
Kad ostavite prošlost da bude prošlost, ostavit ćete i strahove, jer strah je ono što prošlost vraća na opet i opet. Ljudi su ti koji čine zlo a to uvijek umotaju u više ciljeve nacije ili države, a uvijek je to samo osobni probitak i interes pojedinca zadojenog strahom i potrebom da se sveti za učinjeno.
independente
26.6.2011. 22:36
G.Prpić, što se same teme straha tiče, raznolika je kao i sami strah! I kategorije su nekolike ( prema wikipediji, mislim ) : čovjek može izbjeći opasnost – strah, čovjek nije siguran može li izbjeći opasnost – panika, čovjek je siguran da ne može pobjeći opasnosti – užas!! Ali, na stranu strah, koji je nezaobilazna pojava u zemljama poput ove lijepe naše, vidim da ste otvorili više tema u tom Vašem, dobrom, članku. Pitanje gubitnika i pobjednika u II svjetskom ratu prilično je jednostavno. Pobijedile su snage antifašističke orijentacije, snage pravednosti, ljudskosti. To je što se tiče same pobjede, da ne nabrajam više. Ali oni koji su gubitnici, puno su brojniji - rat su izgubile sile mraka, sile najnižeg što se u ljudskom biću može naći. Izgubile su, u tom kaosu koji su same izazvale, vojske Rajha ali, na sreću i vojske sluganskih skupina ili zemalja koje su istom ili još većom žestinom udarale po čovječanstvu, po svakome koji nije sličio njima.
Na žalost, veliki broj gubitnika je među pobjednicima - nebrojeni su izgubili svoje najbliže, roditelje, sestre, braću, djecu, cijele generacije su nestale u krvi diljem planeta zvanog Zemlja.
Neminovno je bilo okrvaviti ruke u interesu obrane, u očuvanju slobode, odnosno sloboda svake vrste. Pobjeda ili poraz?? Iz povijesnog, statističkog kuta je sigurno drukčije nego li iz moralnog !!! Ali kada se već desilo, i u Hrvatskoj ( što se tiče drugog i domovinskog rata ) drago mi je da je završilo tako kako je nego li da je "pobijedila" druga strana, naravno.
siniša prpić
26.6.2011. 21:44
Zahvaljujem svima na njihovim promišljanjima, kako rekoh, turobne ( tragične ) teme. Valja nam učiti od velečasnog Stjepana i gosp. Adolfa Weissa. Veliku stvar za Hrvatsku i Izrael, učinio je svojom ustrajnošću gosp. Marko Weiss. Dobar susjed ili prijatelj, nikada nije na odmet. Na toj strani je svjetlo. Pozdrav, hvaljen Isus i Marija i Šalom !!
sanjalica
26.6.2011. 20:37
Dragi gdine Siniša, malo se razumem u istoriju, ali se svakako mogu složiti sa poslednjim redom u Vašem članku - ne ponovilo se (bilo šta zlo, bilo kome.) Međutim, dozvoliću sebi da kažem da nešto malo znam o pisanju i smatram da je vaš članak jako lepo, argumentovano i zanimljivo napisan. Ja bih samo želela prokomentairsati ono što zapravo jedino ZASIGURNO znam - ćud gdina Weiss-a koga spominjete. Prvo želim reći da je jako lepo to što pišete, čini mi se, sa dobrim namerama, iako se, kako sami kažete, ponekad i ne slažete, jer svako poznanstvo u kome se ljudi uvek slažu u principu je neproduktivno, a često i neiskreno. Zato ću i ja uzeti slobodu da kažem kako smatram da grešite povodom procene postupka gdina Weiss-a. Istorija njegove porodice zaista je strašna, i sigurno je da je ostavila i ožiljke, ali ako gdin Wiss, kao i svi mi, i ima svoje strahove, oni svakako nisu u vezi sa drugim ljudima koji nemaju veze sa zlom. On je u donjem komentaru pojasnio situaciju na promociji knjige, i ja mu u potpunosti verujem, a Vi, ako ga imalo poznajete - sigurno ćete i sami shvatiti da je tako. Sigurna sam da mu je jako drago što ste bili na promociji, i da je objašnjenje od dole sasvim iskreno i tačno. Gdin Weiss je iskren, HRABAR, čestiti čovek koji nikada ne bi dozvolio da strahovi pomrače njegove stavove prema finim ljudima. A Vi svakako delujete kao jedan od njih. Sve najbolje, u nadi da ćete Vi i gdin Weiss i dalje saraživati na neki način, makar se i ne slažući, jer to ume da dovede do kreativnih ideja. Pozdrav:)
MMMM
26.6.2011. 11:39
Sviđa mi se napisano, vjerujem da svatko nosi neki strah u sebi, a prošlost je za starije koji su ju stvarno proživjeli velika stvar, pogotovo jer se stalno nešto mijenja, briše i nadopisuje pa i ljudi koji su tada živjeli ne znaju više ni sami što je bilo; iz svakog čovjeka drugačiji pogled. Ne znam kako ste uspjeli ubaciti priču o promociji knjige, nekako mi nije jasno jer ja baš ne mogu pronaći vezu, a i smatram da se takve osobne zamjerke trebaju rješavati tako kakva im je i narav - osobno, a ne javno. No, vas dvoje ste nadam se tu sada riješili dileme nastale samo zbog toga: svaki čovjek-drugi pogled na isti događaj.
Moj strah kao i velika većina građana nekako potiskujem, da se ne bi morala suočiti s njime i djelovati, ponekad ispliva pa me moralnost natjera na poneku akciju, ali dok god svi ne ustanu protiv tog straha koji dijelimo on neće moći nestati. A taj strah je za put kojim korača naša država već duže vrijeme, strah za spas i pravu demokraciju.
Mislim da smo se ovih dana malo previše usredotočili na prošlost, jer ju ne možemo mijenjati, trebali bi sve snage upregnuti da promjenimo sadašnjost, koja, vjerujem, ne izgleda dobro većini, ako ne i svim građanima.
guru
25.6.2011. 22:33
Svaka čast Siniša pogodio si srž problema. Vjerujem da večina čitatelja može pronači sebe ili nekog svog u ovom razmišljanju. Strah je iracionalna kategorija i on obuhvača baš sve. Na njemu je Tuđman stvorio modernu Hrvatsku. Strah za vlastiti život spojio je inače nespojivo djecu krvnih neprijatelja i doveo Hrvate do vlastite domovine.
Ovo što se danas događa je nešto sasvim drugo. Strah je jednoj kategoriji ljudi postao racionalan.
Neimaština, težak život bez zaposlenja su sasvim racionalne kategorije. Za razliku od onih ratnih strahova kada se moglo puškom u ruci strah prividno potisnuti , ovo danas traži nešto sasvim drugo PAMET a bojim se da nam toga najviše nedostaje, iako se volimo hvaliti kako smo jako pismeni.
Čiju čemo povijest sada učiti: fašista , antifašista,političara ili istinskih branitelja.
Opet ćemo odgojiti naraštaj koji je puno učio o domovinskom ratu a da o njemu ne zna istinu .
Lj. R. Weiss
25.6.2011. 20:48
Dragi Siniša,
prije svega čestitam ti na otvorenom, iskrenom i u biti poučnom članku. Gdje bi nam bio kraj kada bi se i drugi političari u VPŽ ovako prvatili pera i pokazali svoja stajališta te ih potpisali imenom i prezimenom, kao što ti radiš? I stoga, poseban rešpekt Siniša! Naravno, nas dvojica mogli bismo beskonačno, u svim nijansama, raspravljati delikatnu temu koju nismo ni ti ni ja otvorili. Učinili su to naši preci u zlehudim vremenima sukoba između sila DOBRA i sila ZLA, u vrijeme Drugog svjetskog rata. Pitanje koje sam ti postavio u sasvim privatnom razgovoru vezano za tvog djeda, bilo je krajnje dobronamjerno - naime, moji su me roditelji naučili razlikovati ono što mnogi antifašisti do danas ne razlikuju - ustaše koji su okrvavili ruke, ustaše s jakim, zlim uvjerenjima i lošim djelima, s jedne strane i ustaše koji su stjecajem okolnosti, pa i prisilno mobilizirani, često kao mladi ljudi zavedeni ustaškim parolama, s druge strane.
Tebi je dobro poznato da na spomenutoj promociji knjige moja je uloga bila vezana za objašnjenje sadržaja knjige, dok su organizatorske nadležnosti bile u rukama moga brata.
Izabrao sam iz sadržaja knjige i stavio naglasak upravo na onaj dio koji pokazuje nešto nadvremensko i metafizičko - to je hrabrost katoličkog svećenika Stjepana Jankovića koji je po cijenu svog života pokušao spasiti svog najbližeg prijatelja, židovskog trgovca Adolfa Weissa. Danas kada nam je znano koliko je teško ishoditi Medalju pravednika za kardinala Stepinca, moj je otac, godinama svjedočeći istinu u Izraelu o župniku Jankoviću, uspio da se posthumno Medalja pravednika među narodima dodjeli Kaptolu, kao onoj instituciji koja nasljeduje pok. svećenika. Mogao sam to mjesto i vrijeme nastupa iskoristiti i za druge priče, ne manje istinite, a jedna od njih su starački dani Marka Weissa koje je proveo s dosta gorčine, prevaren bezočno u denacionalizaciji te umrijevši stvarno neobeštećen i bez satisfakcije za dinamitom porušenu zajedničku vikendicu.
Gospodin Prelević kao rabin i dr. Kraus kao dužnosnik židovske zajednice Hrvatske vrlo su komunikativne osobe i rado komuniciraju sa svima koji im se obrate, u što smo se uvjerili tu večer. Ti nisi nepoznata osoba da bi te trebalo njima predstavljati, i ne vidim razloga da si relativno brzo napusto taj skup. Istina, pribavio si si knjigu o Židovima Virovitice i okolice, i taj gest izuzetno cijenim.
Inače, u ovoj godini života, s isustvom kojeg imam, a mogao si se to u više navrata uvjeriti, ne poznajem neki naročiti strah - autoriteti (ili tzv. autoriteti) su za mene odavno mrtvi, strahujem samo od sebe i strahujem za ovu lijepu zemlju koja ni 20 godina državniosti nije obilježila na jedinstven, složan način. Upravo današnji dan pokazao je da su podjele u Hrvatskoj duboke, da postoje oni koji bi naprijed (Pantovčak), i oni koji bi natrag (Vlada HDZ-a odnosno vlada Jadranke Kosor). Ona vlada koja izbjegava, sada kada nam je poznat tajming ulaska u EU, predočiti javnosti datum izbora za Sabor, slaba je vlada, vlada koja nije licem okrenuta hrvatskom narodu, i koja samo naizgled drži do hrvatskih interesa, a ne svojih partikularističkih.
Dragi Siniša, tjedan koji predstoji mogao bi biti konačno tjedan razbistravanja na političkoj sceni, tjedan ISTINE i OKRETANJA EGZISTENCIJALNIM PROBLEMIMA HRVATSKOG ČOVJEKA, i moja je nada da će ti događaji biti važniji od sjena prošlosti, koje ni ti, ni ja, ni mnogi drugi ne mogu izbjeći. Tim sjenama valja nam se pokloniti, i ići dalje!
Srdačno,
Ljubo Ruben Weiss
terzo
25.6.2011. 17:43
Vecina nas ima i nosi strahove u sebi . Barem nismo sami (u svojemu strahu), iako nas to slabo tjesi .

Moj osobni i najveci stah je upravo ....... ljudska glupost i totalitarizam . Sinisa ! Mislim da je malo toga sto bi se moglo nazvati opasnijim i vecom "ljudskom gluposti" . Poz. terzo
zigi7darko
25.6.2011. 17:29
Pročitah puno istine, stvari otprilike isto gledam. Pitam se, koliko treba vremena da prođe, da bi se te turobne teme zakopale zauvijek. Živio sam neko vrijeme u Njemačkoj, imam puno prijatelja tamo, no zaista nikada se ne kopa u razgovorima po povijesti, a mogli bi. I mojih je puno nestalo na križnom putu, zar bih sada trebao svoju djecu učiti mržnji, pa to onda nema kraja...


Još iz kategorije Komentar



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.