Reporteri hrvatskih medija koji izvještavaju o izborima u HDZ-u ovih se dana – ali baš totalno i bez ostatka – osjećaju kao sakupljači otpada. Sakupljanje i naknadno razvrstavanje građe na zdravu i upotrebljivu materiju i smeće i inače spada u točke redovnog novinarskog protokola, to je jasno i piše Sanja Modrć na portalu Telegram.
Ali oko ove drame u vladajućoj stranci možeš baš sve što naiđe naslijepo trpati u crne vreće pa na Jakuševac jer korisnoga za opću stvar tu se ne da probrati ništa. Siroti mediji koji sve to moraju prenositi sa snimkama i citatima i još sirotiji građani kojima se tone tog ničega danomice iskrcavaju pred vrata.
Samo se kotrlja i klokoće neprekinuti izjava, komentara i promišljanja kojima se, sat za satom, nadskakuju sudionici, rivali i zainteresirani promatrači izbornog procesa u HDZ-u. Govor i jezik političke entropije i misaone praznine zauzeo je cijelu pozornicu.
Plenković isto apelira i savjetuje. ”Trebamo se nadmetati idejama, programima i vizijama, a neki od nas mogu pokazati određene rezultate”. Nemojmo. Najsnažniji smo kad smo jedinstveni. Imamo demokratski proces. Ja sam puno agilniji. Miro Kovač je podržavao Istanbulsku. Prije svega to. A Milijan Brkić je bio za HNS. Malo se treba sjetiti. Ali dobro, to su izbori. Dakako, već sutra. Kad mi.
A što se taj Plenković poziva na Tuđmana, pita Miro Kovač, koji se isto poziva na Tuđmana. Bilo bi bolje da se nije ni kandidirao. Mi nismo konstruktivni? Neće više Tito u našu butigu. A statut? To sam ja primijetio. Molim lijepo. To je malo pretjerano. Ajmo, na koliko jezika hoće?
Potencijali i kapaciteti
Iako je šef Plenkovićevog izbornog stožera, sreća da sasvim malo govori Damir Krstičević. Dobro, ima čovjek nezgodaciju s helikopterima. Ali kad kaže, onda se odmah sazna da je tu ”ogromna potpora”. Ne meže se samo tako. Teško je špekulirati. Iako. Treba pozitivno i uključivo. Da se vidi. Pa ćemo vidjeti.
Okružio se poslušnicima i stvorio kult obožavanja velikog vođe, grmi Milijan Brkić Vaso. Dugo sam razmišljao o tome. Što se tiče žrtve i pijeteta prema Vukovaru i Slavoniji. Mi svi zajedno moramo uključiti sve potencijale i kapacitete. Plenković jako dobro pliva, Vlada vrlo dobro radi. Ali ne može. Neće daleko. Gdje su mu Božinović i Jandroković? Eto vidite. Pa je zato ljevica narasla. S Bandićem je dogovoreno na razini gradskih organizacija koje su samostalne. Integritet treba. I neka ne laže, ja sam bio za HSS.
Što se, pak, tiče Tome Medveda, on kaže kako ne samo da razmišlja nego i promišlja. Svi, zapravo, želimo isto. U nadolazećem razdoblju. Vizija. To su sve kolege. Važno je prepoznati puteve kojima ćemo ostvariti ciljeve. Zaista ne vidim. Obnašajući odgovorne pozicije. Pa ćemo iznijeti u kampanji. Bit ćete informirani. To jest kad dođe vrijeme.
Na nama je da
Ivan Penava je indigniran i samo ga pobjeda može izliječiti. Neće oni nama. Moć, kao i vlast, dolazi od naroda. Žrtve su nedodirljive. Nikakvi državni odvjetnici, zakoni i ustavi. E, dosta. Mislim da je to jasno. To je na višem konceptu razmišljanja. Ne zanima me. Do kraja. O Brkiću se pohvalno izražavao i Davor Ivo Stier. Tu smo.
Ali cijeli niz lokalnih čelnika HDZ-a javno upućuje pionirsku podršku Plenkoviću. On je taj. Da, ima i drugih. Treba poštivati, svatko ima pravo. Pa kako bismo inače. Moramo vidjeti. Na nama je da. Uostalom neka se provede. Jak HDZ je jamstvo budućnosti. Takorekuć. I s tim u skladu, evo.
A onda još u pozadinskom tonu ide Željko Glasnović, dijasporac s liste HDZ-a, dok nekome tamo u Saboru viče da je kameleon, gnjida i majmun. Ne miješa se nikako vjeroučitelj i diler erotskih fotografija, bivši predsjednik stranke i premijer Ivo Sanader, samo ponavlja na sudu da je vrh HDZ-a sve znao o ovome zbog čega njemu sude. Ako ćemo pravo. Bio sam već bogat. Ne sjećam se.
Ima kvalitetnih u oba
Glasa se s oboda i Tomislav Tolušić, takozvani Špicpapak, kandidat samoga sebe za potpredsjednika HDZ-a. Da, da, Milijan Brkić, za njega ću. Ali i za Olega Butkovića. Odlično je što su svi tu. Pa i što sam ja tu. Meni su bliži Kovačevi stavovi. Ima kvalitetnih u oba. Bez obzira.
Kolinda za to vrijeme šuti i traži ukusno namješten ured. A od Miroslava Škore čuje se postrance da ”to neće ići”. Jer boljitak hrvatskog naroda. To ćemo. Još malo. S partnerima koji me podržavaju. Optužuju me, osuđuju, zapitkuju. Žele da pogriješim. E nećeš, majci. Ja sam iznio program. Imam.
Kakav potpuri besmisla sve to skupa. A najgore je što taj en-ten-tini-sava-raka-tini neće prestati najmanje još mjesec dana dok HDZ-ovci stvarno ne izađu na izbore i konačno prelome. Pitanje je samo na temelju čega će članstvo odlučivati i birati strane. Po čemu će se opredijeliti? Jer kako u ovim naklapanjima ni oko čega nazrijeti išta stvarno i išta bitno osim za te koji prevrću prazne riječi gurajući se oko fotelja?