Dok je onih 555 dana u mandatu Zorana Milanovića i Ive Josipovića gorjelo i tutnjalo iz Šatora pred Ministarstvom branitelja – veliko slovo za Šator kao neformalnu političku instituciju – Andrej Plenković živio je i radio u Bruxellesu. U srpnju 2013. otišao je kao zastupnik HDZ-a u Europski parlament. S tog visokog i 1327 kilometara udaljenog mjesta, nastanjenog serioznim odijelima, uljudnim raspravama i bijelim rukavicama, o Šatoru pobune protiv legalno izabrane vlasti Plenković se nije izjašnjavao - piše Sanja Modrić u Telegramu.
Premda je bila orkestrirana iz sjedišta njegove stranke, našeg sadašnjeg premijera tada nije dirala u demokratsku strunu ona bijesna ulična rekonkvista 2014. i 2015. godine pod vodstvom Vase Brkića, Đure Glogoškog, Klemma, Ante Deura, Josipa Đakića i ostalih HDZ-ovih opunomoćenika na stavove pola milijuna branitelja. Nije se, koliko je javnosti poznato, na tu buktinju kod kuće nikad referirao nijednim slovom. Nismo mu čuli glas o šatoraškim metodama hajkanja, huškanja i zveckanja oružjem, crnim kolonama koje stupaju na Markov trg, pa čak ni o “argumentu” plinske boce u centru Zagreba.
Vođa HDZ-a bio je tada Tomislav Karamarko i on je vodio te lokalne poslove doma, dočim se Plenković posvećivao višim sferama. Onda je Šator osigurao Karamarku i vlast u Hrvatskoj da bi, međutim, već za pola godine stranku i Vladu preuzeo Andrej Plenković.
Možda mu je sada krivo kao psu što je za vrijeme Šatora šutio kao zaliven i pravio se da ga se ta stvar ne tiče. Jer sada se možda i njemu sprema isto. Šator, pobuna, plinske boce i tko zna kakve još razuzdane ideje da ga se brže svrgne. Ideje koje mu neće biti drage. Pa da vidimo onda što sve imamo za ovaj naslov i odakle nam. A robe je već sasvim dovoljno da se sjetimo onoga kako se povijest hoće ponoviti ako si u prošla vremena bio dovoljno nesmotren da je prizoveš natrag.
I treba li reći da su opet, kao i u doba Karamarka, za strašilo koje poziva na koordiniranu domoljubnu akciju, odabrani Milorad Pupovac, Srbi i SDSS? Dižu se opet čelnici braniteljskih udruga, opa, hitro priskače čak i Josip Đakić, HDZ-ov saborski zastupnik vječito na kormilu poslušnosti u Hvidri. A onda se, naravno ravno iz Bujice, javlja i glavni lik, predsjednički kandidat Miroslav Škoro. Priča je evidentno Škorina. A kad je Škorina, onda to znači da nije Plenkovićeva. Jer ako na predsjedničkim izborima Škoro potuče Kolindu, ode polako glava i Plenkoviću i njegovoj struji u HDZ-u.
Počelo je, dakle, prije nekoliko dana. Na Pupovčevu ekstremnu hiperbolu da Hrvatska – gdje ohrabreni nasilnici mlate i stigmatiziraju građane srpske nacionalnosti – počinje sličiti na NDH skočili su predsjednici triju veteranskih stožera da bi “zaštitili dignitet Domovinskog rata”. Za njima se odmah oglašava i Đakić uime Hvidre. Iako je Plenković više puta osudio Pupovčevo pretjerivanje i ponovio da je takav govor nedopustiv, Đakić i Hvidra to nisu čuli. Premijeru u brk leti javno priopćenje s olovnim potpisom invalida Domovinskog rata. Očito odmetnuti Đakić vuče Hvidru na Škorinu stranu. Traži se razvrgavanje koalicije s Pupovčevim SDSS-om ako se Pupovac ne ispriča “svim građanima Hrvatske”, što ovaj zasigurno neće učiniti, pogotovo nakon makljaže u Uzdolju kraj Knina i drugih napada na Srbe ove godine.
A onda, u trećem činu, kakav zaslužuje svaki bolji dramolet, uskače i Škoro. Otvarajući novu sezonu Bujice, on i voditelj Bujanec izvode malu igricu dodavanja lopte na temu zabrane srpske stranke SDSS Milorada Pupovca. Temu im je prethodno, kao načelno, otvorio Mato Palić s Katedre za ustavno pravo u Osijeku. Škoro, uglavnom, izjavljuje da bi on, kao predsjednik države, svakako pokrenuo pred Ustavnim sudom postupak da se SDSS stavi izvan zakona “ako se za to steknu uvjeti”.
Pitanje je bilo okolišno. Ne – bi li Škoro sam inicirao zabranu SDSS-a – nego što bi učinio da mu takav zahtjev stigne od, recimo, baš gradonačelnika Vukovara Ivana Penave. Pa bi, dakako, učinio bi to Škoro. A Penava tamo već čeka kao zapeta puška.
To je tih nekoliko vijesti koje proteklih nekoliko dana kapaju jedna po jedna i već ih treba povezati u paket.
Desna ekipica se lijepo sprema, prvo Pantovčak, onda Banski dvori. Plenković može očekivati svašta. A nije da svašta od njih već nismo vidjeli. Sada premijer poručuje Josipu Đakiću i čelništvu Hvidre kako “nije primjereno da mu netko, u konkretnom slučaju Hvidra”, postavlja uvjete s kim će koalirati. O tome će, kaže, odlučivati HDZ i partneri u parlamentarnoj većini. Ali moglo bi biti kasno za takva upozorenja iako su ona sto posto potkrijepljena Ustavom. O Šatoru ništa ne piše u Ustavu, pa je svejedno stajao u Zagrebu 555 dana. Da je Plenković odavna poručio veteranskim vođama da oni neće odlučivati koji se filmovi smiju prikazivati na HTV-u, koje se knjige smiju čitati i kako će tko u društvu disati – možda bi sad lakše rukovao i ovim ucjenama oko Vlade. Ali nije. To bi mu se moglo obiti o glavu. A onda će opet i cijeloj Hrvatskoj.