Sanja Modrć: Đakić vuče HDZ-ovu Hvidru na Škorinu stranu. Spremaju li se to i Plenkoviću Šator i plinske boce?

Dok je onih 555 dana u mandatu Zorana Milanovića i Ive Josipovića gorjelo i tutnjalo iz Šatora pred Ministarstvom branitelja – veliko slovo za Šator kao neformalnu političku instituciju – Andrej Plenković živio je i radio u Bruxellesu. U srpnju 2013. otišao je kao zastupnik HDZ-a u Europski parlament. S tog visokog i 1327 kilometara udaljenog mjesta, nastanjenog serioznim odijelima, uljudnim raspravama i bijelim rukavicama, o Šatoru pobune protiv legalno izabrane vlasti Plenković se nije izjašnjavao - piše Sanja Modrić u Telegramu.

Povijest se hoće ponoviti

Premda je bila orkestrirana iz sjedišta njegove stranke, našeg sadašnjeg premijera tada nije dirala u demokratsku strunu ona bijesna ulična rekonkvista 2014. i 2015. godine pod vodstvom Vase Brkića, Đure Glogoškog, Klemma, Ante Deura, Josipa Đakića i ostalih HDZ-ovih opunomoćenika na stavove pola milijuna branitelja. Nije se, koliko je javnosti poznato, na tu buktinju kod kuće nikad referirao nijednim slovom. Nismo mu čuli glas o šatoraškim metodama hajkanja, huškanja i zveckanja oružjem, crnim kolonama koje stupaju na Markov trg, pa čak ni o “argumentu” plinske boce u centru Zagreba.

Vođa HDZ-a bio je tada Tomislav Karamarko i on je vodio te lokalne poslove doma, dočim se Plenković posvećivao višim sferama. Onda je Šator osigurao Karamarku i vlast u Hrvatskoj da bi, međutim, već za pola godine stranku i Vladu preuzeo Andrej Plenković.

Možda mu je sada krivo kao psu što je za vrijeme Šatora šutio kao zaliven i pravio se da ga se ta stvar ne tiče. Jer sada se možda i njemu sprema isto. Šator, pobuna, plinske boce i tko zna kakve još razuzdane ideje da ga se brže svrgne. Ideje koje mu neće biti drage. Pa da vidimo onda što sve imamo za ovaj naslov i odakle nam. A robe je već sasvim dovoljno da se sjetimo onoga kako se povijest hoće ponoviti ako si u prošla vremena bio dovoljno nesmotren da je prizoveš natrag.

Strašilo je opet Pupovac, kao i u doba Karamarka

I treba li reći da su opet, kao i u doba Karamarka, za strašilo koje poziva na koordiniranu domoljubnu akciju, odabrani Milorad Pupovac, Srbi i SDSS? Dižu se opet čelnici braniteljskih udruga, opa, hitro priskače čak i Josip Đakić, HDZ-ov saborski zastupnik vječito na kormilu poslušnosti u Hvidri. A onda se, naravno ravno iz Bujice, javlja i glavni lik, predsjednički kandidat Miroslav Škoro. Priča je evidentno Škorina. A kad je Škorina, onda to znači da nije Plenkovićeva. Jer ako na predsjedničkim izborima Škoro potuče Kolindu, ode polako glava i Plenkoviću i njegovoj struji u HDZ-u.

Počelo je, dakle, prije nekoliko dana. Na Pupovčevu ekstremnu hiperbolu da Hrvatska – gdje ohrabreni nasilnici mlate i stigmatiziraju građane srpske nacionalnosti – počinje sličiti na NDH skočili su predsjednici triju veteranskih stožera da bi “zaštitili dignitet Domovinskog rata”. Za njima se odmah oglašava i Đakić uime Hvidre. Iako je Plenković više puta osudio Pupovčevo pretjerivanje i ponovio da je takav govor nedopustiv, Đakić i Hvidra to nisu čuli. Premijeru u brk leti javno priopćenje s olovnim potpisom invalida Domovinskog rata. Očito odmetnuti Đakić vuče Hvidru na Škorinu stranu. Traži se razvrgavanje koalicije s Pupovčevim SDSS-om ako se Pupovac ne ispriča “svim građanima Hrvatske”, što ovaj zasigurno neće učiniti, pogotovo nakon makljaže u Uzdolju kraj Knina i drugih napada na Srbe ove godine.

A onda, u trećem činu, kakav zaslužuje svaki bolji dramolet, uskače i Škoro. Otvarajući novu sezonu Bujice, on i voditelj Bujanec izvode malu igricu dodavanja lopte na temu zabrane srpske stranke SDSS Milorada Pupovca. Temu im je prethodno, kao načelno, otvorio Mato Palić s Katedre za ustavno pravo u Osijeku. Škoro, uglavnom, izjavljuje da bi on, kao predsjednik države, svakako pokrenuo pred Ustavnim sudom postupak da se SDSS stavi izvan zakona “ako se za to steknu uvjeti”.

Sad je možda kasno

Pitanje je bilo okolišno. Ne – bi li Škoro sam inicirao zabranu SDSS-a – nego što bi učinio da mu takav zahtjev stigne od, recimo, baš gradonačelnika Vukovara Ivana Penave. Pa bi, dakako, učinio bi to Škoro. A Penava tamo već čeka kao zapeta puška.

To je tih nekoliko vijesti koje proteklih nekoliko dana kapaju jedna po jedna i već ih treba povezati u paket.

Desna ekipica se lijepo sprema, prvo Pantovčak, onda Banski dvori. Plenković može očekivati svašta. A nije da svašta od njih već nismo vidjeli. Sada premijer poručuje Josipu Đakiću i čelništvu Hvidre kako “nije primjereno da mu netko, u konkretnom slučaju Hvidra”, postavlja uvjete s kim će koalirati. O tome će, kaže, odlučivati HDZ i partneri u parlamentarnoj većini. Ali moglo bi biti kasno za takva upozorenja iako su ona sto posto potkrijepljena Ustavom. O Šatoru ništa ne piše u Ustavu, pa je svejedno stajao u Zagrebu 555 dana. Da je Plenković odavna poručio veteranskim vođama da oni neće odlučivati koji se filmovi smiju prikazivati na HTV-u, koje se knjige smiju čitati i kako će tko u društvu disati – možda bi sad lakše rukovao i ovim ucjenama oko Vlade. Ali nije. To bi mu se moglo obiti o glavu. A onda će opet i cijeloj Hrvatskoj.