Rokovo 2016: Prljavo Kazalište -16.kolovoza, Jasenko Houra - Kazališta ne bi bilo da Stonesi nisu došli u Zagreb

Sve je krenulo iz Dubrave, 1979. Prljavo kazalište objavljuje prvi album nazvan 'Prljavo kazalište', koji Houra i danas proglašava briljantnim za ono vrijeme, mediji su ih tada uglavnom bojkotirali piše 24sata.hr

Majka mu je bila učiteljica, a otac mladi liječnik. Jasenko je rođen u Čađavici, blizu Virovitice, onda je obitelj doselila u Zagrebačku Dubravu. U osnovnoj je školi bio solidan đak, prolazio s odličnim uspjehom. Otpor prema autoritetu predavača rodio se tek u gimnaziji. Iako je išao u muzičku školu i svirao melodiku i pomalo udaraljke, gitara mu, iako je stajala na ormaru, nije bila posebno zanimljiva. Zanimala ga je samo lopta. Međutim, u osmom razredu najbolji prijatelj Zok pokazao mu je par akorda. Zok i Jajo sami su napravili gitare i imrovizirali pojačala, a onda se dogodio ključni trenutak:

-Koncert Rolling Stonesa 1976. u Zagrebu, vidio sam ih izbliza, ta fascinacija mi je bila ključna da idemo dalje i da razmišljam da radim band. U sportu smo već bili pretanki, samo najbolji ostaju, a htio si se nečime bavit, mogao si opljačkat sve trafike, ovako smo brem svirali i nismo nekakvo veliko zlo napravili.'

Zok je počeo svirati u grupi Ciferšlus s pjevačem Davorinom Bogovićem, a onda je, vrativši se s mora, predložio Jaji da osnuju novi band s nekim članovima Ciferšlusa. Uzeli su bubnjara Fileša, Ninu Hrasteka, priključio im se Bogović i nastalo je Prljavo kazalište. 

-Prvi važan moment je bio da smo imali Krunu Gorupa, prvog menadžera. Jednog je dana došao u Jugoton i pitao da napravimo single ploču. I to je Škarica blagoslovio da se napravi demo, dali su nam Vedrana Božića. To je bilo to , ulaženje u diskografiju, poslije toga su nam odobrili još jedan single, otišao je Zok, došao Marijan Brkić.'

1979. Kazalište objavljuje prvi album nazvan 'Prljavo kazalište', koji Houra i danas proglašava briljantnim za ono vrijeme. Ipak, tekstovi i općenito punk stil pjesama nisu se baš svidjeli ondašnjim političkim strukturama, pa su ih mediji uglavnom bojkotirali.

-To je nas strašno zabavljalo, bila je takva generacija ne znaš tko će šta napravit, a mi smo imali uzore u Buldožeru. Istina je da je Kazalište imalo tu opasnost kad je izlazilo van, ne znaš tko se koga više boji, te napetosti. Dugo godina je to ostalo,  kad idemo prema bini ne znaš šta će se tu dogodit, osjećaš tu napetost i opasnost i naboj čudan, to je ostalo od tih dana jer smo mi rock shvaćali kao mora bit sudar i nema razlike između publike i banda, to je jedna te ista stvar, to je to.'

Suzy 1980. objavljuje njihov album 'Crno bijeli svijet', ali, usprkos velikom uspjehu Bogović odlazi iz banda, pa na albumu 'Heroj ulice', 1981. pjeva Houra. Dvije godine poslije Bogović ipak pjeva na albumu 'Korak od sna'. 1985. pjevati počinje dotadašnji prateći vokal, Mladen Bodalec. On pjeva na dva slijedeća albuma, 'Zlatne godine' i 'Zaustavite zemlju'. S hitom 'Mojoj majci' Kazalište odlazi na turneju po gotovo cijelom svijetu, a onda se 1989. dogodio Trg republike (danas bana Jelačića), s 200 tisuća ljudi. 

-Trg je donio dodatni teret bendu jer se počelo kalkulirat sa stvarima s kojima band nije imao veze. Ali  ne možeš stalno ljudima objašnjavat. Pitali su me hoću li biti novi ban, pa sam rekao da on mora imati brkove i biti visok dva metra, ja imam metar i 68 centimetara. Stalno se tu provlačilo, a tek mi je za vrijeme 'Ruže' postalo jasno da ljudi pjesmu prevode na svoj jezik. Publika ipak puno drugačije te neke stvari doživljava.'

Vrlo je rano shvatio da mora podnositi kritike različitih ljudi. Ipak i danas ne voli kad ga dio medija svrstava u estradu:

-Malo je to postalo klaunovska družina koja ide za nekim. Postoje oni koji imaju muzičku školu i mi telad koja svira po zabavama, samo nam treba uzet od tantijema. Možda najveća zasluga u stvaranju zagrebačke i jugo scene ide Bregoviću. On se nije dao smještati jer je bio uspješan, dokazao je da se može od toga živjeti. On je dokazao da to nije samo priča do vojske, nego je to uspješna stvar. Uvijek su se slikali nogometaši i mesari, on je dokazao da je to ozbiljan posao od kojeg možeš živjeti pa je olakšao i nama taj pritisak.'

Houra je potpuno svjestan da mnogi koji su ih iskreno zavoljeli potkraj sedamdesetih i početkom osamdesetih žale za tim zvukom, pa katkad i zamjeraju stilske odmake koje je band kasnije radio. 1993. objavljuju album 'Lupi petama', a tri godine poslije i 'S vremena na vrijeme'. Album 'Dani ponosa i slave'. objavljen je 99., a 2003. 'Radio Dubrava'.  Jajo je svjestan da, iako je nerado pjevao, dobar dio publike najviše voli baš pjesme koje je sam otpjevao:

-Novi val je izbacio pjevače šansonjerski nastrojene. Prvi pjevač koji dolazi kao pjevač po vokaciji je Bodalec. Mi smo zapravo kantautori koji smo dobri dok se sami pratimo. Neki puta moja produžena ruka mora otpjevati pjesmu koju sam ja zamislio. Međutim, ja mogu u melodiju strpat još tri riječi jer je to moj način neki puta to je dobro neki puta nije. Te pjesme imaju neku autentičnost i uvjerljivost.'

Katkad na putovanjima promišlja o svemu što je napravio i trudi se biti zahvalan:

-Ja mislim da sam ne smijem bit neskroman, uvijek se trudim ljudima ispričati, poniznije živjeti, živio sam puno života, sve sam vidio, mislim da jednog dana kad Bog šapne tvoje ime to je tako. A što se s nama događa, mislim da smo mi jednostavno jako blizu neba. Uvijek mislim na Sikstinsku kapelu to je samo neka druga dimenzija u koju čovjek samo jednog dana ode.'

Od gitara ispiljenih u garaži, preko demo snimki u auto limarskoj radionici u Dubravi, Houra je formirao i održao band više od tri desetljeća. Prošao je svijet, nastupao pred stotinama tisuća ljudi, nesvjesno obilježio političke prevrate, postao simbolom bunta protiv jednoumlja. Ipak, kao da je uvijek ostao rasčupani dječak iz Dubrave koji uvijek u džepu ima pikulu više kojom će iznenaditi društvo iz kvarta.