U rubrici Deset pjesama danas, prigodno, objavljujemo stihove pjesnika, pisca, novinara, dramuturga, glumca, knjiškog producenta - u dvije riječi svestranog umjetnika - Roberta Roklicera koji nas je napustio na današnji dan 2018. godine. Robi je 2017. uz pomoć nekolicine viroviitčkih prijatelja u Caffe baru Cug pokrenuo Virovitičke umjetničke večeri, nakon njegove smrt preimenovane u Roklicerove večeri, i tako ostavio neizbrisiv trag u kulturnom životi grada. Osmišljene po ugledu na zagrebačka Jutra poezije, književna druženja u Cugu vrlo brzo su doživjela gotovo kultni status. Rođen u Vukovaru, 4. prosinca 1970.. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a nakon toga pohađao gimnaziju u Fellbachu (Njemačka). Od 1994. do 1996. studirao je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti (odsjek Dramaturgije). Od 1995. godine do 2000. godine radi u novinarstvu.
U tom periodu mnoge njegove književne, filmske i kazališne kritike te eseje prenose eminentne tiskovine diljem svijeta (primjerice - francuski list Le Monde – «Granatiranje Zagreba»). Honorarno je radio kao scenarist u Dramskom programu Hrvatske televizije i Jadran filmu. Objavljeno mu je jedanaest samostalnih knjiga. S poezijom i prozom zastupljen je u više antologija, panorama i zbornika u Hrvatskoj i inozemstvu. Bio je član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva filmskih djelatnika - Ogranak glumaca i Matice hrvatske. Od 15. listopada 2018. do 17. kolovoza na ovim smo stranicama u nastavcima po poglavljima objavili njegov nagrađivani roman Žene, luđaci i malo dobrih pedera.
1. KAD BUDEM MRTAV I NIJEM
Molim vas za aplauz,
postao sam gologuz.
Trtav, smrdljiv, mrtav.
Ležim pored vas ko krepani pas.
Ne grizem. Ne lajem.
U želji da me čujete, dat ću sve od sebe.
Čujete li?!
Kažem, tko vas jebe!
Kažem, tko vas jebe!
Ali vi i dalje serete…
2. TAMNOPLAVI SAKO
Prije nego što propucam
Svoje ždrijelo
Odjenut ću tamnoplavi sako
Košulju bijelu i triko kravatu
Odrezati nokte na nogama
Okupati se u mirisnoj kupki
Prije toga ću se ošišati
I, valjda, napisati oproštajno pismo
Prije nego što propucam
Svoje ždrijelo
Ubit ću nekoliko prolaznika Onako nasumice
Možda čak dignem općinu u zrak I ubacim otrov u
Gradski vodovod
Ili, možda neću…
Da, neću odjenuti tamnoplavi sako
– Loše mi stoji
<<< Biljana Kovačević: Svaki susret i druženje s tobom bio je vrhunski performans
<<< Tajanstveni komet
<<< Robert Roklicer i Virovitica – bila je to ljubav
3. ZAŠTO ME NE VOLE
Rekla je, jebiga, svi su u ovoj
pripizdini našli posao osim tebe.
I rekla je, jebiga, osim srca i ono
malo humora nemaš ništa više.
I rekla je, jebiga, pijandura si, i jasno
mi je zašto te ne vole izdavači.
I zašto te ne vole Bagić,
Jahić, Mićanović i drugi.
Jer oni su uspješni i oni mlate kurcima,
a ti mlatiš šakom, i udaraš u prazno,
jebiga, uvijek lupaš u prazno,
jer ti si kreten, oprosti, al kreten.
Pogledaj se i reci mi da nisam u pravu…
Eh, da…
Zaboravila sam na kraju dodati –
jebiga, poljubi me sada i idi spavat'.
Kasno je već.
I kasno za tebe.
4. LIMENA GLAZBA
Gospode, jesi li toliko ostario
Da ti je svejedno što Tvoji anđeli
Spuštenih krila pljuju odozgo
Na nas
Sinoć je ona sklopila ruke ne potpisavši
Oporuku
Iako je tvrdila da si je ti poslao
Uvesti red pod naše
Krovove
Ne znam je li ona sada kod tebe
I provocira li te
Možda u raju čupa korove
I bezubo se smije...?
Ipak, poruči joj ako je gore sretneš:
– Krivotvorio sam njezin potpis
Na oporuci i nisam
Platio
Limenu glazbu
5. SUVIŠE KRATAK
Zar život nije isuviše kratak
Da bismo ga trošili
Na pisanje pjesama
O ljubavi
Skini se i lezi pokraj mene
Poslije ćemo otići na piće
A neka netko drugi napiše pjesmu
O romansi koju smo doživjeli
6. PONEKAD
U sjeti se ponekad sjetim
Nogometnog igrališta kraj škole
Između ženske svlačionice stare topole
Na ogradi žutoj od dječje pišaće
Stajala si
Kao kraljica
Oronula pogleda i grudi
Moja prva ljubavi
<<< Doviđenja, učitelju, doviđenja
<<< Poetsko-glumački performans Roberta Roklicera
<<< U knjižnici se mogu održavati brojni kulturni sadržaji, ali tu nesputanost i lakoću izričaja može se jedino doživjeti i punom snagom osjetiti tek u krčmama
<<< Roklicerovci u Cugu otvorili retrospektivnu izložbu fotografija
7. RIBIČIJA
Oduševio sam se Ninovim prijedlogom
Da vikend provedemo na ribičiji
Rekao sam ženi, vraćam se u ponedjeljak
A ona je rekla, idi gdje hoćeš i ne moraš se više
Ni vratiti!
Uzeo sam štapove, mrežu, mamce, dvije boce
Konjaka, desetak piva, sombrero, čizme,
Kuhinjski nož, motornu pilu za samoobranu,
Šatorsko krilo i vreću za spavanje
U ribarnici sam kupio šarana, smuđa, soma,
Malog morskog psa i smrznute filete oslića,
Jer nisam se mogao sjetiti idemo li pecati
Na jezero ili more
Nino je našao zaklon od sunca i postavio
Štapove u sjeni jablanova
Njegova je žena pila moje pivo, a ja sam
Crtao zeleni krastavac
Nakon nekoliko sati sve mi je dosadilo
I vratio sam se doma...
A na hladnjaku zatekoh poruku
Na kojoj je pisalo:
- Podgrij večeru i dođi u krevet
A ispod toga malim slovima:
- Muž mi je na ribičiji čitav vikend, a
Glupan uopće ne zna pecati
8. JUTARNJA MUČNINA
Jutrom kad se budim iz sna
Jutrom kada sunce zasja
Jutrom kad zacvrkuću ptice
…shvatim da sam stigao do dna
Treba mi vruća kava i barem dim cigarete
Treba mi hladan tuš i odsutnost živih bića
Treba mi kapljica vode za dvije tablete
… i barem čašica žestoka pića
9. [CENTER][SAMO JEDAN DAN
Nisam nikakav romantičar, ali
Volim osjećaj da ću, kada odeš od mene,
Promatrati prirodu i smijati se
Stijenama
Koje bi jednostavno
Nestale, propile se, ubile
Da su s tobom bile u braku
Samo jedan dan
/CENTER]
10. REVOLT
Pronašao sam zaklon pod kamenom
Uvukao glavu u ljušturu
I dok me drugi lovci traže Nezasitno ja se smijem
Nude mi lovci gliste i crve
Da iziđem van na svježi zrak
Šutim jer živ sam, što će mi crvi
Bitno je biti zaštićen i
Sam