VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  Pronađena zemlja

Ritam tridesetih

  Boris Pavelić/Novi list           12.09.2017.
Ritam tridesetih

Hrvatska živi u ritmu tridesetih. Uopće nije izvjesno hoće li njezino društvo smoći snage da ne dospije do trenutka koji bi podsjetio na noć s 9. na 10. studenoga 1938. Evo kako se odvija taj ritam: je li itko prije dvije godine mogao i pretpostavljati na čemu će se u kasno ljeto 2017. lomiti vladajuća koalicija, kada je Slavko Goldstein polovinom 2015. zabrinuto upozoravao da bi »ustaštvo moglo postati mainstream«?

To svoje uznemireno upozorenje časni je intelektualac izgovorio šokiran legalizacijom revizionističkoga Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, koje je – da šok bude potpuniji – provela vlada Zorana Milanovića, koja je samu sebe predstavljala socijaldemokratskom.

U trenutku kada je Goldstein iznio svoje upozorenje, manje zainteresiranima ono se još moglo pričiniti kao razumljiva ali ponešto pretjerana zebnja senzibilnog hrvatskog Židova i partizana; danas, ustaški je pozdrav opće mjesto hrvatskoga javnog života, koje samo još rijetki doživljavaju kao nepodnošljiv i nadasve opasan skandal.

Štoviše, nije se ustaštvo domoglo samo prava javnosti; ono se ovih dana nameće kao vrijednost sama po sebi, superiorna navodnome zločinaštvu Titova partizanskog antifašističkog pokreta. Stranka Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih danas će najvjerojatnije uspjeti promijeniti ime Trga maršala Tita u Zagrebu, jer da je Tito, kako glasi ta parolaška kleveta primjerena inteligenciji ustaške vrste, »najveći zločinac u povijesti hrvatskoga naroda«.

Istodobno, Hasanbegović jučer tvrdi kako je »jedino moguće rješenje« da ustaški pozdrav na ploči u Jasenovcu ostane, ali i »da se slične ploče i spomen-obilježja pripadnicima HOS-a bez ikakvih ograničenja podižu diljem Hrvatske, jer je potpuno neprihvatljivo da zakoniti simbol jedne zakonite ratne postrojbe bude predmet bilo kakvih preispitivanja i dovođenja u pitanje«.

Da, to je taj takozvani »argument«: jedno je, reći će apologeti, »Za dom spremni« bio 1941., a sasvim nešto drugo 1991. Priznat će – jer ne mogu drugo – da 1941. jest bio pozdrav zločinu, ali se zato, je li, 1991. prometnuo u simbol vojske koja se borila za slobodu.

Kolumna Pronađena zemlja Borisa Pavelića, Novi list

Komentari




Još iz kategorije Pronađena zemlja



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.