Na samom početku romana „Jedina priča“ („The Only Story“, preveo Igor Buljan, Opus Gradna, 2018.) saznajemo da budući ljubavni par čine devetnaestogodišnji student Paul Roberts i četrdesetosmogodišnja kućanica, supruga i majka, Susan Macleod, što u budućem čitatelju vjerojatno izaziva primisao na lascivne opise seksa, društvenu osudu i brojne peripetije.
Tako bi najvjerojatnije i bilo da autor nije suvremeni engleski pisac Julian Barnes (1946.) poznat po svojem suptilnom pristupu odabranim temama i stilskoj izvrsnosti. Roman je pisan kroz Paulovo sjećanje (odmak od pedeset godina) i podijeljen je u tri djela u kojima se razlikuje pozicija pripovjedača.
Na početku romana Paul u prvom licu ispovjedno i detaljno opisuje što je dovele do uzajamnog zaljubljivanja, slavi čistoću njihovih zanosa, pomalo posprdno opisuje osudu okoline i na sve gleda mladenački nevino (u čemu ga Susan svesrdno podržava).
Selidba i zajednički život u Londonu prikazani su u drugom dijelu romana u kojem pripovjedač (i dalje Paul) prelazi iz prvog u drugo lice (ne obraća se više čitateljima nego sebi), ali se mijenja cjelokupno ozračje: Paul ne samo da otkriva kako je Susan bila žrtva muževa nasilje (što je njezinim odlaskom završeno), nego odjednom uočava njezino neobično i nepredvidivo ponašanje.
Mlad i optimističan, uvjeren je da se radi o nečemu privremenom: „Vjerovao si i još uvijek jednako duboko vjeruješ da je ljubav jedino što je bitno; da ona sve nadoknađuje; da će sve doći na svoje bude li između vas sve u redu.“
Ali, uskoro si mora priznati da je njegova voljena Susan alkoholičarka i da treba liječenje; tim više što pokazuje prve znakove duševnog rastrojstva. Posljedično tome, Susan ostaje na psihijatriji, Paul nastavlja samotni život, a njegova se ljubav preobražava u žaljenje (i bijes).
Završni (treći) dio romana prepušten je „sveznajućem pripovjedaču“ koji prepričava cjelokupni događaj (s digresijama), opisuje sudbine svih upletenih osoba a ne samo glavnih junaka, teoretizira o ljubavi (citat koji je Paul zapisao u bilježnicu: „…svaka ljubav, sretna ili nesretna, prava je katastrofa kad joj se potpuno prepustiš.“) i u letargičnom tonu privodi priču kraju. Ali Barnes odlično zna da nitko sa strane ne može točno poznavati nečije srce i završne stranice ponovo prepušta Paulu: „Otišao sam je vidjeti prije nego što je umrla.“
U romanu „Jedina priča“ Juliana Barnesa umjesto (možda očekivanog) frivolnog i sentimentalnog štiva dobili smo duboko proživljenu i potresnu ljubavnu priču u rasponu od lijepih i zanosnih do potresnih i turobnih trenutaka.
Paul i Susan nisu birali svoju ljubav nego su joj se, zaskočeni, prepustili, baš kao što Barnes (glavni krivac ) napominje : „Tko može kontrolirati koliko voli? Ako može kontrolirati, onda to nije ljubav. Ne znam kako to nazivate, ali to nije ljubav.“