VLADA U Sabor upućen prijedlog zakona o klimatskim promjenama
Ministarstvo donijelo protokol o sigurnosti u školama
Hrvatska bi mogla dobiti Nacionalni dan psihologa, 14. ožujka
Plenković: Potpisat će se Protokol za dizanje mjera sigurnosti u školama
Unatoč prekidu tranzita ruskog plina preko Ukrajine, opskrba u Hrvatskoj stabilna
Tesla prodajom u 2024. za dlaku ispred BYD-a
Cijene nafte porasle prema 76 dolara, u fokusu kineske novogodišnje poruke

  Olgine recenzije

Prvo, drugo i treće lice jednine

  Olga Vujović           18.04.2020.
Prvo, drugo i treće lice jednine

Na samom početku romana „Jedina priča“ („The Only Story“, preveo Igor Buljan, Opus Gradna, 2018.) saznajemo da budući ljubavni par čine devetnaestogodišnji student Paul Roberts i četrdesetosmogodišnja kućanica, supruga i majka, Susan Macleod, što u budućem čitatelju vjerojatno izaziva primisao na lascivne opise seksa, društvenu osudu i brojne peripetije.

Tako bi najvjerojatnije i bilo da autor nije suvremeni engleski pisac Julian Barnes (1946.) poznat po svojem suptilnom pristupu odabranim temama i stilskoj izvrsnosti. Roman je pisan kroz Paulovo sjećanje (odmak od pedeset godina) i podijeljen je u tri djela u kojima se razlikuje pozicija pripovjedača.

Na početku romana Paul u prvom licu ispovjedno i detaljno opisuje što je dovele do uzajamnog zaljubljivanja, slavi čistoću njihovih zanosa, pomalo posprdno opisuje osudu okoline i na sve gleda mladenački nevino (u čemu ga Susan svesrdno podržava).

Selidba i zajednički život u Londonu prikazani su u drugom dijelu romana u kojem pripovjedač (i dalje Paul) prelazi iz prvog u drugo lice (ne obraća se više čitateljima nego sebi), ali se mijenja cjelokupno ozračje: Paul ne samo da otkriva kako je Susan bila žrtva muževa nasilje (što je njezinim odlaskom završeno), nego odjednom uočava njezino neobično i nepredvidivo ponašanje.

Mlad i optimističan, uvjeren je da se radi o nečemu privremenom: „Vjerovao si i još uvijek jednako duboko vjeruješ da je ljubav jedino što je bitno; da ona sve nadoknađuje; da će sve doći na svoje bude li između vas sve u redu.“

Ali, uskoro si mora priznati da je njegova voljena Susan alkoholičarka i da treba liječenje; tim više što pokazuje prve znakove duševnog rastrojstva. Posljedično tome, Susan ostaje na psihijatriji, Paul nastavlja samotni život, a njegova se ljubav preobražava u žaljenje (i bijes).

Završni (treći) dio romana prepušten je „sveznajućem pripovjedaču“ koji prepričava cjelokupni događaj (s digresijama), opisuje sudbine svih upletenih osoba a ne samo glavnih junaka, teoretizira o ljubavi (citat koji je Paul zapisao u bilježnicu: „…svaka ljubav, sretna ili nesretna, prava je katastrofa kad joj se potpuno prepustiš.“) i u letargičnom tonu privodi priču kraju. Ali Barnes odlično zna da nitko sa strane ne može točno poznavati nečije srce i završne stranice ponovo prepušta Paulu: „Otišao sam je vidjeti prije nego što je umrla.“

U romanu „Jedina priča“ Juliana Barnesa umjesto (možda očekivanog) frivolnog i sentimentalnog štiva dobili smo duboko proživljenu i potresnu ljubavnu priču u rasponu od lijepih i zanosnih do potresnih i turobnih trenutaka.

Paul i Susan nisu birali svoju ljubav nego su joj se, zaskočeni, prepustili, baš kao što Barnes (glavni krivac ) napominje : „Tko može kontrolirati koliko voli? Ako može kontrolirati, onda to nije ljubav. Ne znam kako to nazivate, ali to nije ljubav.“

Komentari




Još iz kategorije Olgine recenzije



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.