Prošli tjedan sam vam pričao kako sam se naroljao i brojao zvijezde dok se zemlja oko mene vrtjela suprotno od kazaljke na satu. Koja tema danas dolazi na red? U uži izbor mi je ušla dogodovština sa prvim duvanjem marice, tu je i polaganje vozačkoga ispita, prvi poljubac, lova od prve plaće i na što je potrošena, muško-ženski odnosi, stari i ja. No da ne bude previše dosadna tema, uzeo sam si zadatak da vam ispričam o onome što svi pamte, a to je prva ljubav ili prvi seks, kako se uzme, ja sam eto imao sreću ili nesreću da jedno i drugo doživim sa istom osobom.
Dakle kako Balašević kaže: prva je ljubav došla tiho, nezvano sama... Vraga je došla tiho, nezvana i sama. Već sam imao podosta godina, neka pretjerana iskustva sa suprotnim spolom baš i ne, izuzev malo šlatanja, pipkanja na fajruntu subotnjeg izlaska. Malo sam ja stasao i starci me odlučili poslati na fakultet, a meni bilo sve ravno, glavno da se malo maknem od dosadne stvarnosti, a baš mi se nije išlo u vojsku, civilno služenje vojnoga roka tada još nije postojalo i na takav način je započela moja akademska karijera.
Studirao sam na Veleučilištu po veličini i broju stanovništva osrednjem gradu, ni previše gužve niti premalo događanja, onako imaš sve što ti treba, starci uplaćuju lovu svaki mjesec, a ti samo uči i polaži ispite. Prvi mjesec u novoj sredini sam blago rečeno malo pop...io, ne znaš nikoga, niti grad, niti ljude, živim na periferiji u unajmljenoj sobi kod neke starije gospođe. Drugi mjesec sam zbrisao od te stare babe i nestao bez traga, ali ruka umiljate starice je dosegla moju staru, tak da su mi starci bili informirani da sam se malo oteo kontroli i našao momački stan. Cimer mi je bio Međimurec, taj je pio vino kao mlijeko, uz gore spomenuto vino i belu, prolazili su nam dani, a ponekad kad nam je bilo dosadno malo smo i učili. Uglavnom sam dobro prolazio na ispitima, tri dana odnosno noći prije roka krenuo s učenjem i neki labud je proplivao mojim indexom.
E da odlutao ja od svoga pravog odnosno prvoga puta. Iskreno rečeno, već mi je dozlogrdilo natezati maloga majmuna, trebalo mi nešto opipljivije, ako je opipljivije prava riječ za taj osjećaj. I gdje drugdje student može sresti djevojku neko u studentskoj menzi. Znao sam je sa godine pa sam joj se strateški prikrpao dok je ručala nešto što ni sam kuhar te splačine nije znao što je skuhao. Onako kulturno pozdravim, poželim dobar tek uz osmjeh. Uzvraća isti, ponudi mi da sjednem. Pričala mi je kako baš još ne pozna previše ljudi ovdje, da iz njezinoga mjesta nema nikog tko studira ovdje, da po cijele dane bulji u tv ili se šeće uz rijeku. Uskoro smo počeli skupa buljiti u tv, šetati se uz rijeku, pljugati i piti dobrog starog Ribara.
Došao je taj dan koji svi iščekuju, bio je četvrtak ili petak, cimerica joj je zbrisala kući za vikend, imali smo stan samo za sebe. Taj stan nije bio nešto velik, ali nama je bio cijeli svijet, mali dio svemira, sigurna luka u kojoj smo kovali naše planove, razmišljali o realizaciji istih, malo se dodirivali i smijali, ključna je riječ smijali, danas sam mislim i zaboravio se smijati.
Gledali smo neki film na videu, ja sam se oboružao sa kondomima u džepu i sa puno prijateljskih savjeta, koji su mi dobri jarani udijelili sa željom da dođem do svoga strateškoga cilja. Pala je i čaša vina, ljubili se. No dobro da ne idem u detalje, glavni zadatak je bio ispunjen, nisam se osramotio. Sva aparatura je radila kako treba, i sve je sjelo na svoje mjesto, doslovno i preneseno. Ona je voljela mene i ja sam volio nju, stvorili smo nešto što se pamti čitavi život. I imam sreću da se isto pamti po lijepom. S vremenom sam malo otupio od života i dobio koju sijedu, a slika njenoga lica sve više i više blijedi u mojoj glavi. E da, za kraj, da li ste nešto primijetili? U cijeloj ovoj kartici teksta nisam spomenuo staroga, ali uz najbolju volju nisam ga mogao ni kao sporednoga lika smjestiti u ovu dogodovštinu.
