Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Virovitičanka u Zagrebu

Prostor za mlade - 30 godina poslije

  Sandra Pocrnić           03.01.2007.         4865 pogleda
Prostor za mlade - 30 godina poslije

U Poletu iz 1977. godine mladi zabezeknutom Nježnom nabrajaju svoje probleme: «socijalne nejednakosti već u startu života, problemi zapošljavanja, društvenih prostorija, stanova, odmarališta, sportskih objekata, raznih protekcija...» No, ništa od toga ne bi zaslužilo spominjanje na Virovitica.netu, da u istom broju nisam zatekla članak o otvaranju virovitičkog omladinskog doma

Skromniji, ali prisniji od Trga bana Jelačića, zagrebački Britanski trg najšarmantniji je obasjan novogodišnjim dekoracijama. Stoga smo nas troje – Marina, Mirko i ja – nedavne večeri usput skrenuli na Britanac da se malo nadišemo novogodišnjeg ugođaja. A na Britancu – antikvari. Pričao mi je o tim sajmovima Dragan Kutija, još dok je svoje antikvitete izlagao u virovitičkoj kuglani. Na tezgama Britanca nedjeljom se izlažu predmeti s bakinih tavana – požutjele slike svetaca, glomazni svijećnjaci, cifrani porculanski servisi za čaj, rukom rađene drvene jaslice... Osim prodavača, okupljaju se tu kupci i znalci, ugledni povjesničari umjetnosti, ali i znatiželjnici koji vole samo zaviriti u neka davna vremena.

Raznježena tim starinama pod svjetlom svijeća, Marini sam za 35 kuna kupila veliku slikovnicu Najljepše bajke svijeta, koju sam sama nekada sa željom promatrala u izlogu virovitičke knjižare. Izdanje zagrebačke Stvarnosti iz 1973. ilustrirali su umjetnici kao što su Josip Generalić, Danica Rusjan i Josip Vaništa, a među prevodiocima su Jakša Kušan, Tamara Marčetić i Anđelka Martić. Na svoje je došao i Dalmatinac – zapazio je svežanj starih Poleta, pa počeo listati po njemu, kao da zna što traži.
I izvuče Polet od 25. veljače 1977. Na naslovnici preneseno rukom pisano pismo: «Zanima me novinarstvo koje će mi zasigurno biti i životni poziv, jer otkako sam ugledao prvi broj Poleta, moj život je dobio novinarski polet. Bravo!» Potpis: Mirko Mlakar, IVe Gimnazije «Ćiro Gamulin», Split.
– Vidiš kakva sam bio budala! Ali mladost mora biti takva, zanesena, tako da joj sve izgleda moguće – smije se Mirko sebi nekadašnjem, držeći taj Polet u ruci, trideset godina poslije.
Vidim na njemu, ako se koji put u tih trideset godina pokajao što je tada dopustio da ga ponese «novinarski polet» - a dobro znam da je - u tom je trenutku sam sebi sve oprostio.

Polet su bile «tjedne novine Saveza socijalističke omladine Hrvatske» vrlo jednostavne, ali kasnije neponovljive uređivačke koncepcije - činili su ih dopisnički članci mladih i nadobudnih, kao što je tada bio i Mirko, iz svih gradova Hrvatske, a i šire. Članci su bili aranžirani stripovima Ivice Bednjanca, Radovana Devlića i Mirka Ilića te pismima čitatelja. Zbog manjih ili većih skandala koje je Polet znao izazvati – a legendaran je onaj s golim golmanom na naslovnici - stariji su ga povremeno zabranjivali, ali za mlade i «slobodnomisleće» bio je kult. U uredništvu tadašnjeg Poleta, kasnije njegov legendarni glavni urednik, a danas big boss hrvatskog novinarstva, bio je i Nino Pavić, a među novinarima Denis Kuljiš, Dražen Vrdoljak, Vladimir Tomić, Stanko Ferić i sve takva poznata imena. Svašta se o poznatima može iščitati iz starih impresuma. Primjerice - Ilustracije i strip: Mirko Ilić. V.d. tajnika uredništva: Slavenka Drakulić.

Gdje sam ja bila 1977. godine? U VIIb razredu Osnovne škole Vladimir Nazor i među Poletovim pretplatnicima. Nije me tresao «novinarski polet», nego sam pratila samo Devlićeve stripove, Tomićeve filmske recenzije i Glavanove rock-kritike. I naivna kao i danas, nikako nisam uspjela dokučiti vezu između omladinskih sastanaka na našoj školi i Poleta, glasila SSOH. Polet je bio lucidan, superioran, autoironičan, dakako i ... . A na omladinskim je sastancima bilo premalo poleta. Starmali su omladinci patetično glumili svoje tate u partijskim komitetima i ponavljali njihove fraze. Vjerojatno zbog manjka proračunatosti i viška komocije, nisam se priklonila ovima drugima. Kasno je sad za «što bi bilo kad bi bilo». U trideset godina koje su slijedile nastavila sam radije - što svojom voljom, što po inerciji - smijati se dobrim forama u naslovima. I eto me danas tu gdje sam sad. Možda je krajnje vrijeme da si, kao i moj Dalmatinac, velikodušno oprostim taj mladenački grijeh.

Dalo bi se još o Poletu iz 1977. – pogotovo o Bednjančevom stripu Poletna nježnost, gdje mladi zabezeknutom Nježnom nabrajaju svoje probleme: «socijalne nejednakosti već u startu života, problemi zapošljavanja, društvenih prostorija, stanova, odmarališta, sportskih objekata, raznih protekcija...»
No, ništa od toga ne bi zaslužilo spominjanje na Virovitica.netu, da u istom broju nisam zatekla članak o Virovitici još jednog svima nama poznatog novinara. Članak pod naslovom «Rovovski rat je gotov – omladina ima svoj dom», potpisao je Miodrag Šajatović, a s obzirom na težnje i želje s kojima je virovitička mladež ušla u 2007. godinu, moram ga ovdje citirati: «Već nekoliko godina Omladinski dom u Virovitici, koji je smješten u preuređenim prostorijama starog hotela, trn je u oku starim i mladim Virovitičanima. Mnoga neriješena pitanja uzrokovala su da Dom polako počinje propadati i zjapiti prazan. Prepucavanja su trajala dvije godine. Omladini je predbacivano da je neorganizirana, nezainteresirana, i nesposobna da, osim drmusanja u zadimljenoj i zamračenoj dvorani, uz «obavezne» ispade, bilo što učini. S druge strane, mladi su vraćali milo za drago tvrdnjama da stariji znaju samo kritizirati, ali od stvarne pomoći nema ništa. Istine je bilo i u jednim i u drugim tvrdnjama.»

Trideset godina je prošlo, a ove riječi kao da su jučer napisane! Što to znači? Da je Šajatović genijalan novinar? To je (ne smijem propustiti priliku da pohvalim glavnog urednika tjednika u kojem surađujem!), ali još je očitija porazna istina da mlade u Virovitici muče iste muke kao i tada.
Prije trideset godina mnogi čitatelji, pa i kreatori ovih internetskih stranica nisu bili ni rođeni. Mi koji se tih godina sjećamo, prešli smo preko pola svog životnog puta, odškolovali se, osnovali obitelji, proživjeli još jedan rat na kraju krvavog 20. stoljeća, promijenili državu i društveno uređenje... A kad se ovako osvrnemo, potaknuti takvim požutjelim uspomenama, čini se kao da je tridesetak godina prošlo začas, pa čak i da je zamorno previše stvari oko nas ostalo isto kao nekada. Jedna od njih je i nesuđeni virovitički prostor za mlade, čije nepostojanje, suočeno s pisanim svjedočanstvima otprije 30 godina, postaje živi dokaz kako se povijest ponavlja.

U protekloj godini suradnje na Netu, nekoliko sam puta ovdje, što poticala, što susretala, raspravu o prostoru za mlade. Prostor za mlade namjerno sam spomenula još na početku suradnje, kako bih ispipala teren. I ispostavilo se da sam dobro gađala– nisam bez veze čitala Polet prije trideset godina! Mladi u Virovitici nemaju kamo. U slobodno vrijeme uče se besposleno sjediti u kafićima, opijati se i tulumariti uz cajke. Oni s manje novca možda još s bocama crnjaka odlaze u park, kao što su nekada i naši dečki. To su zabavni sadržaji koje im njihov grad pruža. Za njih je Virovitica vjerojatno otužno mjesto, koje ih ne treba i ne želi, pa jedva čekaju da završe srednju školu i pobjegnu.

Što još treba reći da bi se gradski oci sjetili da «njihov» grad ima svoju mladost? Treba li im lukavo podilaziti, pa reći da Virovitica, kao županijsko središte, treba imati prostor namijenjen mladima? Ili da je, s obzirom na dugoočekivani gospodarski oporavak županije, pravo vrijeme da se odvoji za prostor najmijenjen mladima? Mladi imaju i dovoljno znanja i pameti da razumiju poruke koje im odrasli šalju. Uz to su emotivno nestalni, pomalo sanjari i idealisti, još uvijek donekle naivni. U tim godinama počinju prva razočaranja, pa će netko manje otporan brže pokleknuti pred iskušenjima i skrenuti na liniju manjeg otpora, a ima i tvrdoglavijih koji naivnost zadržavaju do kasnih srednjih godina. No, netko mora i to. Takvoj mladosti, dakle, treba pokazati da se u nju vjeruje i ulaže, da su dobrodošle njezine ideje i zaigranost, da ima gdje utrošiti višak energije i da nije sve prevažno i preozbiljno, kao lica virovitičkih političara, koji se nikada ne smiju.

Na Virovitica.netu čitatelji već otprilike mjesec dana odgovaraju na anketu «treba li virovitici prostor za mlade». Anketu je potaknuo Marvin, forumaš koji se mladenačkim poletom zauzeo da će anketom po školama utvrditi žele li mladi vlastiti prostor. Polet ga je u međuvremenu (vjerujem, privremeno) napustio, ali na anketu na Virovitica.netu dosad je odgovorilo oko 350 čitatelja – 86 posto smatra da «Virovitici treba mjesto na kojem će se mladi moći okupljati i priređivati slušaonice, promotivne večeri, predstave, probe za mlade bendove, koncerte...» Baš me zanima zašto onih 14 posto misle da mladima ne treba prostor i gdje se i kako oni zabavljaju!

No, konačno, moram priznati i što je zapravo posrijedi - pravi povod za moje javljanje zapravo je osvježavajuća pojava Mortifere i Sylvije na forumu Neta. Mladenački svježe i neopterećene, djevojke su na forumu nametnule svoje brbljarije i svoj tempo. Kažu da su izbjeglice sa drugog virovitičog foruma, ispričavaju se zbog nametljivosti, ali ostaju svoje i brbljaju, brbljaju... Većinom o sebi. Mi, stari forumaši prvo smo ostali konsternirani takvom produkcijom teksta. Navikli na naš ustaljeni tempo diskusije na pet-šest tema dnevno, dakako da smo se pobunili protiv agilnih pridošlica. Samo je urednik odmah stao u njihovu obranu. Meni je prvo zasmetalo što nasrtljivice ne poštuju pravila ponašanja na forumu, prema kojima treba raspravljati o temama koje zanimaju sve čitatelje, dok one uporno žlabraju samo jedna s drugom... A onda sam se predomislila, primijetili su forumaši. Kako to?

Evo, priznajem, čula sam se s urednikom dok se vodila rasprava na forumu. Zanimalo me je zašto ih brani, kad mu mogu otjerati ekipu oko koje se svaki dan trudimo nastojeći održati konstruktivnu raspravu koja nečemu vodi. A veli meni moj drugi veliki virovitički šef:
- Pa ionako nemaju kamo u Virovitici i što ako im i to zabranimo? Sad su im školski praznici, vidjet ćeš, prestat će čim krenu u školu.
Nisam ja od onih koji se odmah slože s onim što šef kaže. Ali ovaj put sam sjela i napisala curama da nastave, da im svaka čast i da se pridružujem onima koji su ih, kao Maja, odmah podržali... Dosad su me već prozreli lukavci poput Gonza, pa ću priznati da, štoviše, dodajem – dajte im sve što žele, i njihovu web stranicu i prostor za mlade, sve, samo da se maknu s foruma na kojem se mi igramo!!

Ne skrivam, baš su mi takvi motivi. Ali kad pogledam onaj Polet ježi mi se koža od pomisli da bi netko za trideset godina mogao izvući i ovaj moj članak i citirati dijelove o nedostižnom prostoru za mlade jer su aktualni. Neka zato kao upozorenje na kraju ovog mog prvog priloga u 2007. godini na Virovitica.netu ostanu riječi kojima je kolega Šajatović završio svoj članak «Rovovski rat je gotov – omladina ima svoj dom» u Poletu 1977. godine: «Trebalo je mnogo vremena, napora i riječi da se dođe do takvog rješenja, ali jedno je sigurno: isplatio se napor. Generacije su se opet za korak približile jedna drugoj. Vraća se povjerenje starijih u mlađe, mlađih u starije. Hoće li to biti jedini korak zbližavanja ili slijede novi još veći, pitanje je na koje će odgovor dati vrijeme.»

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Sandra
7.2.2007. 10:14
A teti drago što kolumne čitaju njezini nećaci, jer je njima i njihovim vršnjacima posvećen cijeli serijal.
Iva Pocrnić
1.2.2007. 21:21
Drago mi je što moja teta nije zaboravila svoj rodni grad i mladost koju je provela u njemu.
Laura
16.1.2007. 11:34
Nadam se da još uvijek ima mladih ljudi neopterećenih skupom robom,mobitelima,autima i društvenim položajem staraca;kojima takav prostor treba da bi pokazali u čemu su oni dobri a ne statusom dobivenim od staraca.A političare grada podsjećam da su i oni vjerojatno imali takvo mijesto,zvalo se to Omladinac ili Vanadis ili kako drukčije!
Ne mogu vjerovati
15.1.2007. 18:00
da može biti tako glupo anketno pitanje: treba li nekome njegov prostor!?!?!?! Stvarno idiotsko pitanje za anketu. Šta smo trebali očekivati kao odgovor, NE?
14.1.2007. 20:55
"Koji su to bolji od nas".To mislim doslovno jer gdje god živjeli i radili uvijek smo među boljima ako ne i najbolji,skromni,nehvalimo se postignutim,neuvelićavamo,takvi smo mi Virovitičani.Možda nam je to vrlina,a možda i mana.
8.1.2007. 21:32
koji su to bolji od nas
8.1.2007. 16:56
mi smo ponosni šta smo bolji
8.1.2007. 7:16
Novi Zagreb ima 200.000 stanovnika, a nema kazalište, dok ga Vtc ima već 50 godina. To nije opravdanje. Da bismo napredovali, trebali bi se uspoređivati s boljima, a ne s lošijima.
7.1.2007. 13:30
Usporedba sa Zagrebom je besmislena.Vtičanka spominje Knežiju koja zamislite ima čak i društveni dom za 10 000 ljudi,ako je to sve onda smo mi NY za Zagreb
VTčanka
6.1.2007. 7:56
Drugi gradovi? Zagreb je sa svojom ponudom zabavnih, odgojnih i sportskih sadržaja posebna priča. Ima i sadržaja koji nisu komercijalizirani (dakle, ne plaćaju se ili nisu skupi), a organiziraju ih knjižnice i lokalne zajednice (četvrti) u svojim društvenim prostorijama ili školama. Npr. četvrt Knežija ima stanovnika kao pola Virovitice i ima društveni dom. Ne znam kako ga financira, ali vidim da se prostori koriste za plesne tečajeve, sastanke, modne revije i sl.
Za ostale gradove ne znam. Uputila sam pitanja po svojim tankim vezama, ali mnogo kvalitetnije odgovore o sadržajima za mlade mogao bi dobiti gradonačelnik Virovitice od svojih kolega gradonačelnika.
Ima načina za financiranje. Treba samo ponuditi program, biti uporan i ozbiljno raditi.
6.1.2007. 0:20
problem je u tome što znamo da oni koji su sposobni se nemogu probiti jer se proguravaju samo djeca imućnijih
5.1.2007. 14:47
Da, kojoj pripadaju. Izgleda da nijednoj. A pripadaju li mladi Virovitici? Ili su ničiji?
5.1.2007. 13:55
prije smo imali jednu stranku tj. partiju pa se nije postavljalo dodatno pitanje,kojoj pripadaju ?
5.1.2007. 7:55
Ma, to je utopija! Nikada do kraja nije funkcioniralo kako treba jer se nikada nije radilo profesionalno. Bilo je mladih kreativnih ljudi, bilo je ideja, bilo je i projekata, ali lokalna vlast nikada nije našla dovoljno razmijevanja i novaca da ih podrži. Zato je sve trajalo kratko - od danas do sutra.
4.1.2007. 23:41
a koji mladi bi to vodili
4.1.2007. 2:29
Jasno nam je,zadnjih 40 godina je staru Virovitičku opčinu napustilo oko 10 000 građana bez odbjeglih srba ,kome to odgovara ?
3.1.2007. 22:38
VTčanko kako rade klubovi u Zagrebu? Imaš li kakvih informacija o drugim gradovima u Hrvatskoj?
3.1.2007. 22:02
Ne može biti na privatnoj bazi jer privatnik nema drugog interesa osim zarade. Ili mora biti svetac i raditi da bi dijelio s drugima. Prostor (a i sadržaj) za mlade treba omogućiti zajednica, kojoj je u interesu ulaganje u budućnost. Svako strančarenje i politiziranje kad se radi o mladima totalno je kontraproduktivno. Jel nekima još nije jasno kamo nas je dovela politika svatko protiv svakog?
3.1.2007. 19:33
Očito ne postoji volja gradskih vlasti da uredi dom a niti mladih koje isto to ne zanima jer hoće
sve da im bude servirano
3.1.2007. 17:02
sve to trea biti na privatnoj bazi sve drugo je guranje svojih koje opet stvara zavist
3.1.2007. 14:33
Pa, evo forum je ( na neki način) jedan od prostora. Ima li drugačiji način da im se pomogne osim da se brišu svi postovi koji nisu u skladu s pravilima forima? Samo da napomenem: pravila su također ta pomoć, i to najvažnija bez čije pomoći i pridržavanja sve druge pomoći nemaju smisla.
3.1.2007. 14:00
Stariji im tebaju pomoći i u osmišljavanju sadržaja. Treba sve pokušati, samo ne odustati i praviti se da ih ne primjećujemo.
3.1.2007. 13:36
Mladima svakako treba dati prostor, ali oni su ti koji bi ga trebali popuniti sadržajima. Imaju li oni pravih ideja? Sudeći po forumu, nisam siguran.


Još iz kategorije Virovitičanka u Zagrebu



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.